Predsjednik Vlade i SDP-a Zoran Milanović i dalje smireno prima sve loše vijesti o Hrvatskoj.
Da smo deseta najgora ekonomija na svijetu. Pa što sad, glavno da nismo prvi.
Da su investicije pale za 60 posto. I tu ima još 40 posto prostora.
Da imamo najveći pad industrijske proizvodnje u Europi.
U redu, ova Vlada nije baš najspretnija u ekonomiji, ali baš da nam ne ide ni u vanjskoj politici? Evo, rješenje za BiH, ono koje je predložila Vesna Pusić, kažu, neprihvatljivo je za EU.
Ni sa štednjom nam ne ide: mjere protiv deficita nisu zadovoljile Europsku komisiju.
Puno je, dakle, problema – za ovu Vladu možda čak previše – ali premijer i njegovi ministri i dalje im pristupaju (re)kreativno.
“Mi smo nebo, oni su podzemlje”, šali se premijer na račun opozicije.
Tu obično uvijek završi priča. Možda bismo se čak i složili da postoje određeni problemi, već malo teže kad bismo krenuli u detalje, ali o odgovornosti nema razgovora: nikad nije toliko odgovorna vlast koliko je kriva opozicija, i gotovo.
Nezaposlenost se u nas po novome zove “rad od kuće” – zakon o tome već je pripremljen. Višku zaposlenih u državnom sektoru i dalje se tepa da su oni naš mali, slatki proračunski deficit, a nepovučeni novac i propuštene prilike iz europskih fondova, e to su greške softvera, valjda samo treba resetirati ili trknuti laktom neki kompjutor u Vladi i stvar će odmah biti riješena.
“Neki na toj temi žele sitno žicarski profitirati”, izjavio je premijer o primjedbama da se on i Vlada slabo bore s državnim rashodima.
Očito, premijer se baš ne uzbuđuje oko statistika, a još manje oko rokova – poručuje da je dugoročno (!) rješenje za Hrvatsku smanjenje rashoda, da će mnoge mjere štednje biti evo sad, brzo, za tri godine i da je pogriješio svatko tko je na prvu pristao na sve (valjda rezove i uštede).
Lijepo je za državu kad je premijer staložen, ali opet – nekako – još je ljepše kad je ekonomija uzbibana.
Međutim, nije.
Naprotiv, dolazi Prvi maj koji će u Hrvatskoj još jednom biti proslavljen kao praznik nerada – solidarizirat će se čak i saborski zastupnici, s pauzom do 7. svibnja jer ne žele radom baš toliko provocirati ovih 400 tisuća nezaposlenih.
“Tako je i u Europi”, poručuju. Šteta što ih od Europe zanimaju samo praznici.
Tih 400 tisuća nezaposlenih više nema što trošiti, ali premijer im svejedno utješno poručuje da, sve dok je njega, radikalne štednje na ovim prostorima jednostavno neće biti.
Nećemo štedjeti na vašim minusima.
Čak je to uobličio u politički stav: europska desnica, veli, zalaže se za daljnja rezanja, a on je pak za racionalan pristup koji neće “ubiti svaku šansu za rast”.
Neće ubiti šansu za rast? Rast je, doduše, već davno ubijen. Ali važno je da šansa i dalje tinja.
Iako je tako ravnodušan oko ekonomije i stanja u državi, ne može se tvrditi da premijera baš ništa ne uzbuđuje.
Da i te kako ima stvari koje ga trgnu, vidi se uvijek kad se govori o njegovu autoritetu u SDP-u.
Tako i ovaj put kad su se javili glasovi iz Rijeke da su nezadovoljni ponašanjem stranačkog šefa i da ga upozoravaju da promijeni politiku i uvaži neke ljude iz stranke, poput Slavka Linića, od kojih se bio distancirao i koje je, smatraju u Rijeci, nepotrebno izložio.
“SDP može voditi i netko drugi”, prvi je put priznao Zoran Milanović. Tješeći sebe, dodao je da SDP nije stranka koja iscipelari vođu čim se on “popikne”. (To ćemo tek vidjeti.) Ipak, zlu ne trebalo, ekspresno se spustio u Rijeku i sjeo odmah pored župana Komadine, kojega je bio izbacio iz Vlade, gotovo se naslonio na njega. Objasnio je da oni u SDP-u imaju različita mišljenja i da puno razgovaraju i sučeljavaju se.
Puno je više Milanović rekao o tome što će SDP sa svojim – kako kaže – vođom nego što će s ekonomijom.
To s ekonomijom naprosto je dosadno.
Puno je interesantnije, a i daleko važnije za budućnost Hrvatske, hoće li Marijana Petir ući u Europski parlament. I kad će se Čačić napokon vratiti u visoku politiku, u lipnju ili tek u srpnju? I hoće li rasturiti HNS tako da više nemaju tri nego dva posto? I hoće li Jadranka Kosor dobiti barem glas više od Darinka Kosora na listi Nikice Gabrića? A kako će se u Europi postaviti zastupnik Jozo Radoš?
I, da – to je ipak najvažnije – hoće li krajem godine za predsjednika Republike opet biti izabran dr. Ivo Josipović ili će biti izabran netko drugi?
Napokon, ima li te nafte u Jadranu i kakve li to gadne, opasne, trovačke oblake ostavljaju za sobom avioni dok prelijeću Hrvatsku, ajmo malo i o tome, sve drugo je pod kontrolom.