Poznata je stvar da je ruski TV-novinar Sergej Novogorski bio poslan u Hrvatsku da prati predsjedničke izbore na kojima je, na opće iznenađenje političke elite, pobijedio autsajder Stipe Mesić. To je bilo šokantno za HDZ, čiji je kandidat Mate Granić u anketama stalno vodio. Ja sam se pridružio Mesićevu stožeru kad su njegovi izgledi da pobijedi bili samo četiri posto.
Pridružio sam se njegovoj kampanji iz samilosti. Bilo mi je žao da jednom genijalcu u ranom stadiju predsjedničkih izbora nitko nije davao šanse za pobjedu.
Mesića sam poznavao od prije. Oduševio me svojom ličnošću, a posebice humorom. Njegovi komentari o događajima i izjavama njegovih protukandidata nasmijavali su me do besvijesti. Nikada nije bio u svojim opaskama vulgaran, a ni zlonamjeran. Bio je duhovit i smiješna strana njegovih opaski uvijek je bila između redaka. Nekima je trebalo i nekoliko dana da shvate duhovite poruku koje je u izjavama za medije svakodnevno davao.
Osobito neškolovanim novinarima. Meni je bilo zabavno gledati kako ti dotepenci iz malih vukojebina dolazak u Zagreb nisu iskoristili za školovanje, nego su s mikrofonom u ruci trčali za seljačinama koje su predsjedničke izbore koristile za vlastitu promidžbu. Od izbornog zakona znali su samo da im on omogućava da u nastupu na televiziji seru što god hoće.
Neki su to koristili da pozdrave svoje susjede i rodbinu, neki obučeni u narodnu nošnju svoga kraja samo što nisu zapjevali. Orkestar ih je ionako čekao ispred studija, pa je sva sreća što su ih organizatori sprečavali da svoj nastup pretvore u emisiju po željama.
Neke od njih vidio sam mnogo kasnije u emisiji Branimira Bilića. Zvala se “Lica nacije” ili tako nekako.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA
