Jedna od najčešćih argumenata protiv kršćanske dogme jest onaj o nepojamnim starozavjetnim čudesima koja se, iz nekog razloga, ne događaju u vrijeme suvremenih tehnoloških čudesa, kad bi svako biblijsko čudeso moglo biti izravno prenošeno na televiziji i postavljeno na Youtube, da mu osim nepouzdanih očevidaca s proročkim ambicijama svjedoče i stotine milijuna nevjernih Toma. Pa kad Isus krene hodati po vodi Genezaretskog jezera, da mnoštvo na obali odmah isuče mobitele i smartphone.
Umjesto labavog zapisa nekog evanđelista iz pedesete ruke, nečitkog prijepisa prepisanog prijepisa i prijevoda prevedenog prijevoda, imali bismo na Fejsu video s milijardu pregleda i petsto milijuna lajkova, snimljen iz barem dvadeset kutova. A na svakom isti dugokosi muškarac što hoda po valovitoj vodi, i isti glas s obale koji na aramejskom psuje i Apple i iPhone i aplikaciju, pa moli Isusa da napravi još jedan đir.
Iz nekog razloga, međutim, otkad su izmišljeni mobiteli s kamerama, i otkad po jedan takav ima svaki pastir na Bliskom istoku – stala čuda, nestali proroci, ostao Gospodin na jednom djetetu, a siroti Isus jedinac. Ili barem tako tvrde skeptici.
...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA