U novinama i na portalima potkrao se tipfeler, pogreška u pisanju.
Piše da Ivo Josipović osniva stranku.
Ispravno bi bilo da je pisalo “Josipović sniva stranku”, dakle sve isto, samo bez slova “o”.
Otkad je ostao bez podrške SDP-a, i to na vlastitu inicijativu, prebacujući krivnju za gubitak izbora na Zorana Milanovića, od toga dana bivši predsjednik države danju sanja, a noću smišlja jednu novu političku organizaciju, po mogućnosti snažnu, svakako nacionalnih dometa, s puno ljudi po terenu, takvu koja bi ga mogla ispucati do najdaljih daljina njegovih političkih ambicija.
A one su: biti prvi u Hrvatskoj, pa i ako su sva prva mjesta već zauzeta.
Budući da u domaćoj politici, još od pobjede Kolinde Grabar-Kitarović, nema većih uzbuđenja, u toj se nestašici čak i na pitanje Josipovićeve perspektivnosti gleda s određenim interesom.
Pažljivo se analizira s kim je sve bivši predsjednik popio kavu. I premda je normalno da kavu piju i ljudi koji nemaju velikih šansi u politici (dapače!), svejedno svojim kavama Josipović nastoji dati dodatnu vrijednost. Nešto kao kava s mlijekom.
Kava s bivšim predsjednikom.
Po tome što je Josipović u zadnjih mjesec-dva popio toliko kava s toliko osoba iz političkog života, praktično sa svima koji nisu ili na vlasti ili u HDZ-u, već po tome se izvlače zaključci o masovnosti “trećeg puta” koji bi navodno on predvodio.
Na svaku gostionicu ili restoran u kojemu se primijeti Josipovića, da sjedi s nekim tko također traži način kako bi na sljedećim izborima ušao u Sabor, na svaki takav ugostiteljski objekt automatski se gleda kao na potencijalnu osnivačku baraku koja će ući u povijest.
Samo da u odlučujućem trenutku, kad stvar već bude pred potpisivanjem, Josipović i društvo odaberu lokal primjerenog naziva: ne bi, naime, bilo zgodno da se nova lijeva opcija u Hrvatskoj zove, recimo, Apetit.
Ili Chocolat.
No zasad se i dalje raspravlja isključivo o tome s kim bi se sve Josipović mogao udružiti ne bi li prošao na izborima. Koji bi to političari mogli poći za njim. Puno manje ili gotovo ništa govori se o razlozima i javnom interesu za Josipovićev daljnji politički angažman. Što bi još Josipović mogao učiniti za Hrvatsku? A da to nije mogao i prethodnih pet godina.
Značajne su stranke nastajale na idejama. U pravilu, što su bile veće ideje, to su bile veće i stranke.
Josipovićeva stranka osniva se na jednoj ideji: da on uđe u Sabor. Da se skupina političara koji su ili otpali ili su na dobrom putu da otpadnu iz visoke politike, prije svega sam Ivo Josipović, na neki način zbrine u parlamentu, kad već ne može u vlast.
Za takvu politiku zbilja je teško napisati kvalitetan program na puno stranica. Zato to valjda toliko i traje.
Ali dok smišlja točnu orijentaciju, program, naziv i sve ostalo, Josipović je odlučio prekinuti svaku neizvjesnost:
“Točno je, osnivam stranku”, izjavio je i još šeretski dodao:
“Ali ime neka još ostane tajna.”
Kakva tajna? Slatka tajna.
Naziv stranke Josipović skriva od konkurencije kao kakav izumitelj iz, recimo, industrije slatkiša, iako sve ostale stranke na političkoj pozornici već odavno imaju nazive i nisu ih, koliko je poznato, namjeravali mijenjati.
Josipović se možda boji da bi mu netko mogao ukrasti ideju. No kradljivci obično ne idu tamo gdje nema.
Ipak, da ne ispadne kako je baš sve oko njegovoga novog političkog projekta toliko tajnovito, Josipović je probrane detalje podijelio s javnosti premda će, kaže, osnivačka skupština biti tek sredinom svibnja.
Ovo su te dvije važne pojedinosti: prvo, rekao je, to će biti stranka mlađih ljudi i drugo, stranka će okupljati ljude sa svježim idejama.
I jedno i drugo zvuči dobro za hrvatske prilike. Na sceni zagušenoj licima koja se povlače od devedesetih i ranije, tko normalan ne bi pozdravio osnivanje stranke mladih i neopterećenih ljudi, s modernim pogledima na život. Pa uvijek se prigovara što se ista političarska imena samo izmjenjuju iz jednog izbornog ciklusa u drugi.
Međutim, prepriječio se u ovoj stvari mali logički problem. Ako je to stranka mladih ljudi i svježih ideja, a što tu onda radi Ivo Josipović?
Mladi ljudi ne trebaju političkog staratelja da bi se udružili i pokušali na izborima doći u priliku da mijenjaju društvo i svijet oko sebe. Takva im supervizija nije propisana Ustavom.
Mladi ljudi, sa svježim ili bilo kakvim idejama, jednostavno osnuju stranku, izađu na izbore, i s njom dobiju, ako treba 45,78 posto glasova.
Kao, recimo, MOST u Metkoviću.
Možda Ivo Josipović zaista misli da bi mladi Božo Petrov iz Mosta imao bolje izglede u politici kad bi se pridružio njemu, starijemu Josipoviću. Možda je takva uvjerenost bivšega predsjednika stajala i mandata.
Jer stvar je upravo obratna: teoretski je veća šansa da nekakav Most ili Živi zid, kad bi to uopće željeli, došlepaju u Sabor Ivu Josipovića.
Nego da Josipović ikoga ugura sa sobom.