Iz arhive Globusa

Homilija o ispranim mozgovima i zatupljenim savjestima

Zamalo je ispalo da biskup Pozaić misli upravo na višestoljetnu mozgoperačku teoriju Crkve i ovostoljetnu zatupljivačku praksu udruga iz njenog "vojnog krila"

Umjesto zdravog odgoja, nameće se ideologija pranja mozga i zatupljivanja savjesti."

Ne znam za vas, ali ja odavno nisam čuo kraću, precizniju i oštriju kritiku tihe konzervativne revolucije u hrvatskom društvu, predvođene homofobnom udrugom "U ime obitelji", a pod visokim pokroviteljstvom Crkve i njenih pomahnitalih biskupa, koji u svom džihadu protiv građanskog društva i ljudskih sloboda hrvatskoj djeci - jebiga, ne može kraće i preciznije - umjesto zdravog odgoja nameću ideologiju pranja mozga i zatupljivanja savjesti.

Kad sam vidio naslov u novinama, prvo sam, jasno, pomislio na ministra prosvjete. Takvo nešto mogao je reći samo Željko Jovanović, oprezan i skrupulozan poput nosoroga u manufakturi meissenskog porculana. Kad sam, međutim, vidio nadnaslov - "Homofilija na blagdan Svih Svetih" - shvatio sam da nije riječ o njemu, već o diverziji LBGT-aktivista i homofila što ih podržavaju.

- Nije homofilija, nego homilija - oprezno me tada ispravio moj čisti, isprani mozak. - "Homilija na blagdan Svih Svetih."

- Homilija? - zbunila se malo moja zatupljena savjest.

- Aha. Naročiti oblik svećenikove komunikacije s pastvom, zapravo odnos Crkve i svećenstva prema aktualnim problemima u društvu. Svećenik taj odnos ima jednom tjedno, obično nakon čitanja Svetog pisma. Prema nedavnoj preporuci vatikanske Biskupske sinode za mlade svećenike, u homiliji "treba izbjegavati improvizaciju", i "ne bi smjela trajati dulje od osam minuta".

- Je li to legalno? Je li uopće prirodno?

...

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
19. travanj 2024 09:29