Objavljeno je da Hrvate politika uopće ne zanima.
Možda samo trećinu njih nešto malo zanima, ali zbilja samo mrvicu. Dvije trećine ljudi, međutim, na pitanja o politici ostaju hladni i nezainteresirani.
Naprosto zijevaju.
Kao da politika nema veze s njihovim životima.
S obzirom na takve katastrofalne rezultate novih društvenih istraživanja, pitanje je ima li ubuduće uopće mjesta i života ovom i ovakvim tekstovima.
Do novih spoznaja došli su ozbiljni znanstvenici, s važnog instituta, i to tako što su čak dva ili tri mjeseca satima razgovarali s tisućama građana i postavljali im različita pitanja o politici i životu.
Kad god bi se u tim razgovorima dotaknuo život, tu su se svi budili i spremno odgovarali – doduše, da im je život težak i turoban – ali odmah na prvi spomen politike pozaspali bi navodno od užasa i dosade.
Zbilja nije jasno zašto je trebalo toliko truda, vremena, novca i znanstvenog napora da se dođe do zaključka kako Milanović i Karamarko nikoga u Hrvatskoj ne zanimaju.
Da je barem bilo mudrosti svu tu energiju i budžet preusmjeriti na istraživanje drugog, puno ozbiljnijeg i opasnijeg fenomena.
A on je sljedeći:
zašto hrvatske političare uopće ne zanima politika?
Mnogo bi se doznalo, otkrilo i razjasnilo kad bi se, recimo, netko potrudio znanstveno razgovarati s premijerom Milanovićem, barem nekoliko sati.
Novinari, SDP-ovci i građani iz ove jedne trećine “ispolitiziranih”, svi oni stalno nešto amaterski pokušavaju. Pitaju ga, on odgovara. Ali laičke metode tu ne pomažu i ne dovode do rezultata.
Potrebna je stručna ekspertiza: zašto je političar Milanović potpuno nezainteresiran za politiku?
U Rijeci su, na primjer, na stranačkom sastanku ovaj tjedan Milanovića pitali kako je moguće da je Vlada toliko zakazala i zašto nisu ispunjena obećanja iz Plana 21, a posebno zašto nije izvršeno obećanje o petpostotnom rastu BDP-a, što je bio jedan od glavnih političkih ciljeva Kukuriku koalicije.
“Ma to smo mi više tako figurativno napisali”, odgovorio im je Milanović, prema onome što prenose kroničari riječke politike.
Tek na inzistiranje novinara dao je još neke “političke” odgovore.
Kao što su:
“Dobar dan”.
Ili:
“Ja sam uvijek u Rijeci zadovoljan”.
Slično je i s Tomislavom Karamarkom, predsjednikom HDZ-a. Ni njega politika ne zanima i po tome je nalik na barem dvije trećine građana, što mu daje solidnu biračku bazu.
Što ga manje zanima politika, to mu je veći politički rejting. Politika mu, dakle, nije napeta, ali ga zato zanima vlast do koje se lako može doći bez ikakve politike.
Karamarko ne dolazi u Sabor. Pa što bi tamo radio? To je sve neka dosadna politika. Jednostavno, čovjeka ne zanima i gotovo. Ne može mu se to zamjeriti, posebno ne sad kad je otkriveno da ne zanima ni njegove glasače.
Građane politika ne uzbuđuje, ali bi svejedno gledali Karamarka kako se dosađuje u Saboru. Pa traže da on hitno prestane izostajati. Žele gledati kako mu pada glava. Kakav sadizam! Vjerojatno bi isključili zvuk. Uživali bi već samo u prizorima sklapanja Karamarkovih očiju dok bi u pozadini slušali - vremensku prognozu.
Evo, neki dan u Saboru na dnevnom redu bila je rasprava o jednom od najvažnijih zakona, Zakonu o radu. HDZ, prenose mediji, nije imao ni mišljenja ni amandmana. Što oni uopće misle o radnom zakonodavstvu, i misle li išta, to nitko ne zna. Naravno, ne znaju ni oni sami. Čak ni HDZ-ovi zastupnici ne znaju danas što HDZ zastupa. Ali to ih ne uzbuđuje. Jer ih i ne zanima.
To je, brate, sve suha politika, dosadno je i ne možeš nikoga na to napaliti.
Podvikni “radno mjesto” - zaspat će kao zaklani, šapni “Udba” - razbudit ćeš ih.
Već je zbilja dosta gnjavljenja Karamarka zbog toga jer ne dolazi u Sabor. Pravo je pitanje zapravo zašto itko dolazi u Sabor. Zašto ijedan zastupnik HDZ-a ili SDP-a dolazi u Sabor?
Logičnije bi bilo da svi oni ostanu doma, gledaju TV dnevnike s anketama o vlastitoj nepopularnosti, i samo pričekaju prijenos iz izborne noći u kojoj će im “nezainteresirana”, “šutljiva” većina opet izručiti vlast. Jednom jednima, drugi put drugima. Za politiku ih naravno nitko neće unaprijed pitati.
Pa koga to, zaboga, uopće zanima.