Na ministrovu stolu dočekao me Globus, broj iz travnja, u kojem sam pisao o njemu. Na naslovnici je bila ministrova fotografija uz naslov "On je na ledu". Nije se slučajno taj Globus našao na njegovu stolu. Željko Jovanović sačuvao ga je i ovom zgodom izvukao iz ladice kao podsjetnik. Nije ljut na mene. Nije mu samo jasno kako su neki njegovi kolege mogli govoriti tako negativno o njemu. Ispod Globusa bila je hrpa raznih bilješki i dokumenata. Ministar se dobro pripremio za intervju. Izvadio je hrpu podataka kojima je tijekom razgovora branio svoje stavove i poteze, pokazivao mi je dokumente i odluke.
Kad su počeli pregovori sa sindikatima o pravima iz kolektivnih ugovora, podsjetio sam ga, rekao je da će dati ostavku bude li smanjenja plaća u prosvjeti. Plaće prosvjetara smanjenje su, međutim Jovanović je i dalje ministar. Nije dao ostavku.
Zašto ste se predomislili?
- Nisam se predomislio. Rekao sam da kao ministar obrazovanja neću pristati da se smanjuju plaće u prosvjeti, a da u ostalim sektorima ostanu iste ili rastu. I danas stojim kod te izjave. Loša gospodarska situacija tražila je da zajedno sa sindikatima za pregovaračkim stolom nađemo rješenje za očuvanje radnih mjesta i plaća. Nažalost, pregovori s dijelom sindikata nisu uspjeli, a za to nismo krivi ni Vlada ni ja kao ministar. Davati ostavku bilo bi, stoga, besmisleno. Zbog moje ostavke plaće prosvjetara ne bi rasle, a bio bi to na neki način i kukavički potez. Ostajem ministar i nastavljam se boriti da se ova nepovoljna situacija što prije promijeni.
Tko je onda odgovoran što su prosvjetari ispali najveće žrtve ušteda u javnom sektoru?
- Čelni ljudi sindikata obrazovne vertikale od početka su bili nespremni za dijalog, opterećeni taštinama i željni konflikta. Prijedlog Vlade je bio da se svi u javnom sektoru moraju odreći regresa i božićnice, smanjile bi se svima dnevnice, ali učiteljima i nastavnicima plaće bi usprkos tome rasle 2,3 posto. U tom bi dijelu njihov položaj bio znatno povoljniji u odnosu na druge zaposlenike u javnom sektoru. Kao što znate, pregovori nisu uspjeli i do toga nije došlo. Kad sam postao ministar, zatekao sam praksu da se prosvjetarima isplaćuje tzv. Dodatak 3579. Taj dodatak u biti nije zakonit, jer je uredba prestala važiti 2005. godine, ali još u siječnju sam rekao sindikatima da neću dovoditi u pitanje taj dodatak, nego da ga planiram prilikom pregovora o Temeljnom kolektivnom ugovoru (TKU) ozakoniti, da postane sastavni dio plaće. Međutim u ovim pregovorima sindikati nisu pokazali interes ni za to. Kako smo i mi u resoru obrazovanja morali postići uštede, morali smo to postići ukidanjem tog dodatka. Sindikalni čelnici, dakle, krivi su za pad plaća prosvjetara. I kakvi su to sindikalni čelnici koji od 2005. do 2012. nisu bili u stanju zakonski regulirati uredbu 3579?
Zar Vlada nije mogla zakonski urediti taj dodatak i bez sindikata ako vam je stalo do prosvjetara?
- Veliki je problem ove Vlade nasljeđe HDZ-ove Vlade. Da, rekli smo da se nećemo pravdati nasljeđem, ali ne pristajem da me bilo tko napada za loše stanje u prosvjeti zbog mojih prethodnika. Neću pristati snositi odgovornost za tuđe greške, to mora biti svima jasno. Iskreno sam se ispričao prosvjetarima, skupa s premijerom, i rekao da će ta mjera biti privremena. Dat ću sve od sebe da se već u pregovorima o novom TKU i pripremi proračuna za iduću godinu zakonski regulira i dodatak 3579. Ne samo to, potrudit ću se da tu uredbu ozakonimo na puno pravedniji način. Bivša uredba 3579 zapravo je primjer svojevrsne uravnilovke. Ne mogu svi učitelji i nastavnici imati jednake plaće, mora postojati stimulacija za najkvalitetnije. Učitelji čija djeca osvajaju medalje na olimpijadi moraju biti nagrađeni. Toga sad u TKU nema, ali zato postoji naknada za sindikalni rad. Istovremeno, plaće moramo promatrati i u kontekstu hrvatske gospodarske situacije. Znam da ću ja nekima biti omražen ministar zato što želim uvesti reda u prosvjetu, znanost ili sport, ali ne bojim se takvog statusa. Između ostalog, to znači da neću prestati preispitivati i odgovornost sindikalnih čelnika koji su s bivšom vladom trgovali ispod stola. Tako, npr., za rad svog sindikata Vilim Ribić dobiva iz proračuna godišnje 2,4 milijuna kuna. Koji još sindikat ima takvo pravo?
...
INTERVJU U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA
