Bivša članica Liberalne stranke, povjesničarka i supruga Ive Banca, Andrea Feldman prošlog je tjedna istupila iz OraH-a, stranke koja trenutačno proživljava nevjerojatan politički uspon, koji je enigma za sve političke analitičare. Pitanje je koliko je javnost uopće bila upoznata s činjenicom da je Feldman, poznata prije svega kao bivša voditeljica Soroseva Otvorenog društva u Hrvatskoj, i bila u stranci popularne Mirele Holy. Samo za Globus, 54-godišnja povjesničarka detaljno pojašnjava razloge svoga razlaza s političarkom u usponu.
Kako je došlo do vašeg razlaza s ORaH-om i njegovom predsjednicom Mirelom Holy?
- Kad u jednom zajedničkom projektu osjetite da više ne dijelite načela s vodstvom organizacije i da ne postoje realne mogućnosti za utjecaj na politiku, onda je vrijeme da istupite.
Što je bio nesposredan povod?
- U Hrvatskoj čini se prevladava uvjerenje kako je za razlaz u političkom djelovanju nužna svađa. No, moram vas razočarati. Nije bilo svađe. Odlučila sam napustiti ORaH kad sam procijenila da stranka ide smjerom koji nije moj smjer.
Je li točno da vam je zasmetala podrška Mirele Holy Josipoviću?
- Zašto bi mi to smetalo? Mirela Holy ima pravo na svoje favorite. Ali, pitanje je ima li pravo pretvarati stranku u kojoj 80% članstva nikada nije pripadalo nijednoj stranci, u stranku podrške kandidatu drugih stranaka? Mi nikad nismo razgovarale o predsjedniku Josipoviću. No, ja jesam zagovarala i argumentirala ideju da ORaH ima svog predsjedničkog kandidata. Po meni, stranke postoje kako bi se natjecale na slobodnim izborima, kako bi promicale svoje ideje i program, svoju viziju za Hrvatsku i svoje ljude koji tu viziju mogu ostvariti.
Što vam je kod Mirele Holy i dalje prihvatljivo?
- Mirela Holy je pristojna osoba, koncentrirana i vrlo dobro organizirana. Osim toga, ona ima veliko iskustvo u politici. Petnaest godina u SDP-u sigurno ju je pripremilo za izazove koji su pred njom.
Izuzetno je važno što se tijekom protekle godine u Hrvatskoj jasno predstavila mogućnost zelene politike. To je posebno došlo do izražaja u kampanji za EP. Drago mi je da sam u tome sudjelovala, jer zaštitu prirode, okoliša, ali i naše kulturne i umjetničke baštine smatram prioritetom. Uvijek ću podržavati zelenu politiku koja mora biti brana različitim posebnim interesima, bilo da se radi o velikim zagađivačima ili o drugim moćnicima i njihovim lobijima.
Što mislite o ekonomskim stavovima odnosno gospodarskom programu ORaH-a i Mirele Holy?
- U onoj mjeri u kojoj će taj program biti kreiran i usklađen s gospodarskom orijentacijom Europske zelene stranke, mogao bi iznjedriti neka zanimljiva rješenja za Hrvatsku.
A je li taj program neka vrsta populizma?
- Populizam se može razotkriti samo upornim propitkivanjem političara, u čemu mediji imaju ključnu ulogu i odgovornost. Javnost mora znati što će tko učiniti dobije li povjerenje građana. U opoziciji se može čuti različitih ideja, ali pitanje je kako se te ideje provode kad pojedina stranka dobije izbore.
Koji su vam elementi (gospodarski, ideološki) u ORaH-ovoj politici eventualno bili sporni i prije?
- Uvjerena sam da je demokratskoj stranci neprimjeren način na koji su se formulirale i predstavljale politike stranke. Ako se politika donosi bez rasprave na tijelima koja su za njih zadužena dolazi u pitanje demokratski karakter te politike. Na primjer, meni izuzetno važan nacrt vanjske politike nije nastao raspravom na podforumu zaduženom za vanjsku politiku, niti su na njegovu formulaciju imali mogućnost utjecati ostali članovi stranke zainteresirani za vanjsku politiku. Kao članica predsjedništva ponudila sam kritiku i pomoć pri reviziji, ali moje primjedbe nisu bile uvažene. Za mene nije bilo dvojbe – ako ne mogu utjecati na politiku – ne preostaje mi ništa drugo nego da dam ostavku. I, da ne bude zabune, činim to bez goričine i na vrijeme, jer ne bih željela doći u situaciju da predstavljam politiku u koju ne vjerujem.
Otkad se poznajete s Mirelom Holy?
- Počele smo surađivati prije otprilike godinu dana.
Što vas je povezalo s njom?
- Priključila sam se Mireli Holy nakon što je ona najavila osnutak stranke. Željela sam pomoći razvoj nove stranke, koja je, po mome mišljenju imala prostor između suprotstavljenih SDP-a i HDZ-a. Motivirao me i posebno grozan način na koji su se neki članovi Vlade ponašali prema Mireli koja je stala u obranu rijeke Omble u kontekstu prijedloga izgradnje termoelektrane.
Jeste li se prije vašeg ulaska u ORaH privatno dužile?
- Ne.
Kad ste točno ušli u stranku OraH?
- Jednostavno – nazvala sam je i izrazila zanimanje za buduću stranku, dogovorile smo se da se nađemo na kavi i popričale.
Kakva je Mirela Holy za suradnju? Kakav je karakter, kako ste surađivale?
- U onoj mjeri u kojoj smo surađivale, to je bila korektna suradnja.
A u kojim stvarima je zapinjalo u suradnji s Mirelom Holy? Je li bilo slučajeva da ste joj nešto, primjerice, sugerirali a da vas ona nije poslušala?
- Sugerirala sam da nacrt vanjske politike, “sirov” i nerazrađen kakav je, ne izlazi u javnost. Vanjska politika je vrlo delikatno i osjetljivo područje, ali nije nimalo banalna tema. Nacrt kakav je i sada na web-stranicama ORaH-a predstavljen je javnosti 1. kolovoza 2014., samo dan nakon što je EU proglasila drugi krug sankcija protiv Rusije zbog ruske agresije na Ukrajinu. Rusija je prekršila sve međunarodne dogovore i ugovore koje je sama potpisala i uzurpirala dijelove Moldavije, Gruzije i Ukrajine. Putin postupa u suprotnosti s međunarodnim pravom, a u samoj Rusiji provodi unutarnju represiju i ograničava osnovna prava i slobode. Nužno je da se Europa suprotstavi takvoj politici.
Kako je funkcioniralo predsjedništvo ORaH-a s obzirom na to da je javno uglavnom eksponirana predsjednica stranke? Koliko je demokratično, odnosno ima li nekih prvih naznaka autarhije, kao što se to desilo SDP-u?
- Budući da više nisam članica stranke nije fer da ja raspravljam o tim pitanjima. Ali smatram da je velik problem u Hrvatskoj, ne samo u politici nego i u drugim djelatnostima da nema otvorene, racionalne i argumentirane rasprave o problemima našeg društva. O tome kakvu mi zemlju želimo i kako to postići. To je dijelom posljedica dugog razdoblja autokratske vlasti, koja je zatirući demokratsku raspravu dovela do toga da ljudi s nelagodom argumentiraju drugačije mišljenje. Ukoliko se uopće usude nešto reći. No, to je i posljedica dubinske podjele u društvu ekstrema, društvu koje je polarizirano i u kojem vlada načelo – ili si s nama ili si protiv nas.
Koje su vaše procjene, dokad će trajati uspon Mirele Holy i ORaH-a? Samo dok ne nestane Milanović ili možda i dulje?
- Političke stranke razvijaju se ako uspijevaju održati zanimanje birača za svoju politiku. Potrebno je uvjeriti birače da su rješenja koja nudite na osnovi programa za njih dobra. Naravno da treba mnogo vremena i napora da se do takvih rješenja dođe, ali zato su nezamjenjivi stalni razgovori sa stručnjacima i građanima. Uspješna politika okuplja, a ne razdvaja.
Može li se projektom održivog razvoja – uzgoj konoplje, stočarstvo u nacionalnim parkovima, nemasovni turizam, zbogom avionima itd. – preokrenuti trendove u Hrvatskoj? Može li, recimo, od toga porasti BDP?
- Održivi razvoj sigurno ne obuhvaća samo ovo što ste spomenuli, ali razvijene zemlje, a naročito uspješne skandinavske zemlje, uključile su koncept održivog razvoja u sve svoje programe, a gotovo da i nema neke političke stanke, na primjer u Danskoj, koja se na ozbiljan način ne bavi zelenim pitanjima. No, ključno je da su se one za takvu orijentaciju odlučile prije mnogo godina – ni njihov uspjeh nije došao preko noći – nego nakon jasnog strateškog promišljanja i usmjeravanja politike države, ali i lokalnih zajednica u tom smjeru.
U politici ste uvijek nastupali s liberalnih, pa čak donekle i feminističkih stavova. Kako gledate na položaj žena u hrvatskoj politici? Meni se čini kao da ih muškarci uvijek patroniziraju i pokušavaju manipulirati njima – kao što je Sanader to učinio s Jadrankom Kosor, sada to čini Karamarko s Kolidnom Grabar-Kitarović a bome su i u SDP-ovoj Vladi sve žene uglavnom političarke iz sjene, pa čak i kad su na ministarskim pozicijama?
- Nije politika jedino mjesto gdje se žene patronizira. One su sustavno zanemarivane i u drugim područjima. A što se manipulacije tiče, ona može ići u oba smjera. Žalosno je da je u Vladi tako malo žena.
Što mislite o Kolindi Grabar-Kitarović kao predsjedničkoj kandidatkinji HDZ-a?
- Gospođa Grabar-Kitarović ima tešku ulogu: za pobjedu mora privući glasače centra, a da pri tome ne izgubi podršku tradicionalnih, konzervativnijih glasača.
Mislite li da je na sceni doista bilo mjesta i za ORaH-ova predsjedničkog kandidata?
- Političke stranke izlaze na izbore. Dosta jednostavno, zar ne? Ako neka stranka pretendira na treće mjesto u Hrvatskoj,onda je logično da istakne i svog predsjedničkog kandidata ili kandidatkinju. U povoljnom kontekstu dva kruga predsjedničkih izbora tijekom jeseni mogle bi se iskoristiti sve mogućnosti koju pruža kandidatura i prezentirati politiku stranke koja je započela s efektnim sloganom “ni lijevo, ni desno nego – naprijed”.
Zašto je to potrebno? Treba konsolidirati biračko tijelo pred parlamentarne izbore i izbjeći demobilizaciju birača i članstva. U Hrvatskoj se malo drži do komunikacije s građanima, s biračima, a izbori su vrijeme kad se to mijenja. Osim toga, kampanje su zabavne, one pune članstvo energijom, provjetravaju političke stranke koje se u razdoblju između izbora često umrtve. Stranke traže podršku za svoje programe, ali i vježbaju svoje kapacitete i organizaciju. Na taj se način potiče i aktivizam članstva, ali i otvara rasprava s građanima o programu.
S druge strane, neizlazak na predsjedničke izbore predstavlja opasnost za stranku, koja tek treba konsolidirati svoje biračko tijelo, ali i motivirati donatore na kontinuiranu podršku. Argument da stranka nema novaca stoji, ali upravo su izbori za EP pokazali da su građani i članovi bili spremni donirati stranku u kampanji.
Što se samog kandidata ili kandidatkinje tiče, sigurna sam – to bi moglo biti lijepo iznenađenje. Ne bi bilo prvi put da neki kandidat zelenih napravi dobar rezultat. Nešto slično dogodilo su u Finskoj 2012. i sigurno nije štetilo tamošnjim zelenima.
Tko je po vašem mišljenju trebao biti predsjednički kandidat ORaH-a?
- O osobama nisam razmišljala, nego o procesu, argumentima, i što bi to značilo za stranku. Po mome mišljenju, o tome bi odluku nakon rasprave moralo donijeti predsjedništvo stranke. Uopće ne sumnjam da se među više od tri tisuće članova, može naći kandidata ili kandidatkinju koji su kompetentni uspješno predstaviti stranku i program.
U politici ste jako dugo, od samih početaka parlamentarizma u Hrvatskoj. Koliko su se vaša politička uvjerenja u tom periodu promijenila?
- Za razliku od Žarka Puhovskog koji me nazvao “bivšom ljevičarkom”, nikad nisam bila ljevičarka, pa čak ni lijevi “poputčik”. Uvijek sam bila demokratske i liberalne orijentacije, zagovarala širenje prostora slobode i snaženje demokratskog procesa. Činjenica je da sam, a naročito kad to nije bilo popularno, vrlo snažno branila ljudska prava u najširem smislu – od ženskih prava do prava nacionalnih manjina. U našem dosta zapuštenom političkom prostoru to se potpuno pogrešno smatra ljevičarenjem.
Kako kao povjesničarka gledate na Karamarkovu inicijativu za lustracijom ?
- Prije mnogo godina razgovarala sam s današnjim predsjednikom Njemačke Joackimom Gauckom, koji je tada upravo završavao svoj drugi mandat na čelu Savezne uprave nad tajnim dosjeima Stasija. Ne vjerujem da je itko od naših političara pročitao taj intervju. Impresionirala me je predanost ideji slobode kod tog njemačkog disidenta, protestantskog pastora koji je otvaranjem arhiva Stasija ostvario velik ugled u Njemačkoj i svijetu. U trenutku pada Berlinskog zida, građani svjesni važnosti dokumenata, sami su obranili Stasijeve arhive od agenata koji su ih krenuli uništavati. Ne vidim ništa sporno u zahtjevu da ljudi koji su počinili zločine, ili su odgovorni za kršenja ljudskih prava bilo da se radi o fašističkom bilo da se radi o komunističkom razdoblju u najmanju ruku budu izuzeti iz državnih poslova. Uostalom, slučaj Perković je već jako dobro pokazao koliko je Hrvatskoj naškodilo njegovo sudjelovanje u javnim poslovima. No, Gauck je rekao i ovo: “Ljudi nisu uvijek skloni suočiti se s prošlošću. Ljudi se vole sjećati dobrih stvari iz loših vremena.” Tako vole pamtiti i vrijeme diktatura, a odbijaju razumjeti njihove razorne posljedice.