U posljednjih nekoliko godina čak je 200 obitelji iz skandinavskih zemalja kupilo apartman odnosno kuću u Dalmaciji: za razliku od Engleza, koji svoje nekretnine na Jadranu ubrzano rasprodaju, Norvežani i Šveđani tu namjeravaju provoditi većinu vremena i dočekati starost

Moja supruga prije par godina krstarila je Mediteranom. Vidjela je Dubrovnik i kad se vratila kući rekla mi je: ’Moramo u Hrvatskoj naći stan!’”, priča ushićeno Arne Sognnaes iz norveškog grada Gjettuma, još uvijek pod dojmom činjenice da je nedavno sa suprugom Gerd Waaler Sognnaes postao vlasnik dvoetažnog stana u Promajni, mjestu kraj Baške Vode.

Sognnaesi su jedna od najmanje 200 obitelji iz Norveške, koje su se trajno usidrile na obali Jadrana. Kada je prije nekoliko mjeseci na skupštini Županije splitsko-dalmatinske izglasan zaključak o dozvoli kupnje nekretnina za sedam norveških obitelji, (taj je blagoslov lokalne vlasti nužan za sve kupce izvan granica Europske unije), i formalno je okončan proces koji je Sognnaesima omogućio da postanu vlasnici dalmatinskog ljetnikovca.

Norvežani su ostali među rijetkim strancima koji i dalje kupuju nekretnine na hrvatskoj obali, usprkos oprezu koji je zaustavio mnoge kupce u vrijeme recesije. Norvežane kriza da ne dira: dok Englezi nastoje prodati što su kupili, a Nijemci čekaju bolja vremena, Norvežani kupuju.

I za razliku od Engleza i Rusa ne kupuju velebne palače i stara obnovljena sela, nego ‘skromnije’ nekretnine.

Dom za ljetovanje u Dalmaciji sve više nalaze i drugi Skandinavci - Šveđani.

Norvežani i Šveđani najviše kupuju stanove u novogradnji na moru, veličine između 80 i 130 četvornih metara.

Kad kupuju, Norvežani i Šveđani imaju kratku, ali jasnu listu prioriteta: traže dobar pogled na more, veliku terasu, kao i blizinu mora.

Kupci apartmana, pretežno arhitekti, zubari, liječnici, piloti, ekonomisti srednje generacije, izdvajaju za hrvatske ljetnikovce na moru u prosjeku od 150 000 do 200 000 eura. Agenti za promet nekretnina imali su i nekoliko kupaca koji su platili i do 400 000 eura.

Stranci preferiraju Čiovo, Trogir, Primošten, područje do Makarske, Bol na Braču i Stari Grad na Hvaru.

Ukratko, širu okolicu zrakoplovne luke Resnik kod Splita.

Jedan od glavnih razloga zašto kupuju nekretnine u Dalmaciji, a ne, recimo u Istri, transportne je naravi: izravan let Oslo-Split traje 2 sata i 30 minuta.

A kako to izgleda kad Skandinavcima zapne za oko neka nekretnina na Jadranu, otkriva nam Arni Sognnaes:

‘Našli smo agenciju iz Makarske preko interneta. Pregledali smo 12 stanova dok nismo lani vidjeli ovaj u Promajni, koji se nalazi samo 200 metara od divne plaže. Agencija je svu dokumentaciju elegantno sredila’, priča Arne, umirovljenik, nekoć profesor menadžmenta.

‘Plan nam je dolaziti tri puta godišnje po dva tjedna - za Uskrs, u srpnju i u rujnu. Kad moja supruga, koja još radi kao dizajnerica interijera, ode u mirovinu ovdje ćemo boraviti više’, kaže Arne.

U rujnu će svratiti i do Dubrovnika u kojem je Arne prvi put bio još 1966.

‘Grčka i Španjolska nisu po našem ukusu. Razmišljali smo i o Italiji, ali sad sam sretan da smo ovdje. Moram priznati da sam se iznenadio koliko su Hrvati pristojni i prijateljski nastrojeni ljudi”, govori Arne.

Ne zna druge Norvežane koji su kupili vikendice u Hrvatskoj, ali je čuo da baš u Promajni postoji još jedan par. “Do danas ih nismo sreli”, smije se, jer Promajna je malo mjesto.

Njihov stan ima 90 kvadrata, ali nisu htjeli reći koliku su za njega platili. Agenti tvrde da se cijena četvornog metra novogradnje uz more s pogledom u tom kraju vrti oko 2500 eura.

Norvežanin Henryu Karsenu, koji je sa suprugom Gry Kendel kupio dva stana u novogradnji na Čiovu, motiv je bio brza veza. Ponosan je na svoju terasu na kojoj suprugu i njega grije vreli ljetni dan, a pogled se pruža na pučinu.

“U Norveškoj je danas 20 stupnjeva. Od trenutka kada izađemo iz svog stana u Oslu, ukrcamo se na zrakoplov i stignemo u Split treba nam nešto više od tri sata!”, naglašava Henry Karsen prednost lokacije na Čiovu. Uz to, iz Osla vozi Ryanair do Zadra pa kartu ponekad dobije i za 200 kuna po osobi.

Hrvatsku i Čiovo prvi su put posjetli prije tri godine, kao turisti.

‘Nakon prvog ljetovanja odlučili smo kupiti apartman i počeli smo tražiti i pregledavati stanove u okolici zračne luke, Primošten i još neka mjesta. Zgrada na Čiovu za koju smo se lani odlučili blizu je mora i to je presudilo’, priča Henry Karsen, IT menadžer u tamošnjem lancu restorana brze prehrane UMOE Restaurant Group.

Kupili su dva stana u potkrovlju, jedan od 100 i drugi od 70 kvadrata. Kvadrat su platili oko 3000 eura. Jedan stan je za suprugu i njega, drugi za djecu.

“Tako djeca mogu puštati glazbu po volji, a mi ih ne čujemo. Zajedno smo, a svatko ima svoj mir”, otkriva Henry Karsen i dodaje ”i naš prijatelj iz Norveške kupio je stan ispod nas”.

Planiraju dolaziti ljeti, odnosno od travnja do kraja rujna nekoliko puta.

“Niste još u Europskoj uniji, što je dobro, jer nije još jako skupo. Domaći ljudi dosta govore engleski jezik, tako da nemamo problema sa sporazumijevanjem. Sviđa nam se što ovdje vlada obiteljska atmosfera, za nas je ovo najbolje mjesto u Europi. Iskreno, u Francuskoj nam se nije dopalo, nitko nije razgovarao s nama, a mi ne znamo francuski...”, kaže Henry.

‘Imamo sreće! Pomogle su nam naše bušotine...’, aludirao je Karsen na činjenicu da je Norveška jedna od najbogatijih i najrazvijenijih zemalja svijeta. Njeno gospodarstvo zasnovano je na proizvodnji nafte i prirodnog plina.

”Našu zemlju zapravo nije tako jako, kao neke druge europske zemlje, pogodila kriza. Kod nas se kriza osjećala 2008. i 2009. godine, ali Vlada je negativne trendove uspjela brzo zaustaviti nizom mjera. Mi smo sad već izašli iz recesije. A najbitnije je da Norveška nije, ni u vrijeme krize, imala veći pad zaposlenosti”, otkrio nam je Jens Erik Grondahl, zamjenik šefa misije u Veleposlanstvu Norveške u Zagrebu.

U Oslu, objašnjava dalje Grondahl, postoji nekoliko agencija koje prodaju nekretnine na Jadranu. Agencije vode Hrvati, što omogućuje Norvežanima da nekretnine kupuju izravno.

“Nama se u Veleposlanstvo malo građana javlja u potrazi za informacijama. No, znam da Norvežani stanove i kuće pretežno kupuju za sebe, kao vikendice, a ne kao nekretninu za potencijalno ulaganje”, dodaje on.

Jedna od takvih hrvatskih agencija za prodaju nekretnina je Adriatic estate, koju u Oslu vode Tony Milonković i u Trogiru Marin Marasović.

”Shvatili smo da su Norvežani počeli kupovati nekretnine u Španjolskoj, Grčkoj, Turskoj pa smo im odlučili ponuditi i hrvatske. Danas se ne kupuje baš kao 2006. godine, kad samo znali prodati i po tri nekretnine tjedno, ali ide...”, kaže Marin Marasović.

“Cijene nekretnina na obali nisu znatno pale, možda do 10 posto. Prema nekima cijene su previsoke, ali treba znati da je jug Francuske deset puta skuplji, a to im nije najatraktivnije područje! Apartmani prosječne kvalitete na području Srednje Dalmacije stoje od 1800 do 2500 eura po četvornom metru, a izbor je bogat.’, kaže Ante Nevistić, vlasnik agencije Adrian nekretnine iz Kaštel Novog.

Državljani Kraljevine Norveške stječu nekretnine u Republici Hrvatskoj uz pretpostavku uzajamnosti i uz uvjet davanja mišljenja lokalne samouprave i uprave o tome da se ne protive stjecanju nekretnine, kao i da nekretnina (zemljište) ne prelazi površinu od 2000 četvornih metara.

Prošle godine staru kuću u Kaštel Novom kupio je par Šveđana, diplomanata koji rade u švedskom Veleposlanstvu u Sarajevu.

Kamena kuća nalazi se u starom dijelu Kaštel Novog u tipičnoj dalmatinskoj kali.

”Živimo u Sarajevu od 2006. godine i bili smo nekoliko puta u Hrvatskoj. Nismo zapravo imali namjeru kupiti nekretninu. Međutim, naši prijatelji iz Švedske su nas zamolili da za njih pogledamo nekretnine pa smo obišli mnoge kuće od Pule do Dubrovnika. I tako smo pomislili: pa zašto ne bismo i mi...”, priča Andres Hedlund koji kuću uređuje sa suprugom Brigit Parding.

Gotovo su kupili kuću u Veloj Luci. No, imala je deset vlasnika i na kraju jedan od njih je ipak nije želio prodati.

“Iako je 2009. bila loša za norvešku krunu, u kolovozu smo našli novih deset kuća na internetu. Dolazili bismo u obilazak po dva-tri dana iz Sarajeva. Kad smo pronašli šarmantnu staru kuću u kali u Kaštel Novom, od kamena i s vrtom ok 36 kvadrata unutar zidina, znali smo da je to to”, kaže Andres, čiji su prijatelji na kraju kupili zemljište u Blatu na Korčuli i sami sagradili kuću.

Kuća u Kaštel Novom zahtijevala je obnovu, koja još traje. Nekretninu su platili 110 000 eura, ali cijena kuće s preuređenjem raste na 150.000 eura, a još ih čeka i obnova krova. Ima tri etaže, a svaka po 26 kvadrata. “Nismo mi neki bogati ljudi. Ostali smo unutar svog budžeta, zadovoljni smo i majstorima koji su nam radili obnovu, jer su kvalitetni i nisu preskupi. Vjerujemo da će ova kuća služiti i našoj djeci i unucima”, kaže. Do kućice na moru putuju četiri sata automobilom iz Sarajeva, a kad se vrate u Stockholm, trebat će im zrakoplovom slično vrijeme.

“Mnogi u skandinavskim zemljama sanjaju o kući na toplom Mediteranu. Mi smo taj san sad ostvarili! U Švedskoj je lijepo, ali je ljeto vrlo kratko. Ovdje zapravo najviše volim rujan kad je divno more, malo hladno”, rekao je Andres Hedlund.

Oduševljeni su i susjedima, ponajviše gospođom Marijom, koja je zaslužna što u njihovoj kali uvijek ima cvijeća.