Nagradno pitanje: što je u doba recesije, dok propadaju nekoć unosni poslovi, dok se zatvaraju veliki i mali lokali, zalogajnice i posljednji kvartovski dućančići, što je dakle u doba recesije u Hrvatskoj postalo jednako propulzivan posao kao nekoć automat klubovi i kiosci s kebabom? Jednako propulzivno a gotovo nevidljivo, jer je postojalo “oduvijek”...?
Odgovor je: otkup zlata. To nema veze samo s krizom nego i s rastom vrijednosti tog plemenitog metala i globalnom pomamom za polugama iz tamo nekog sefa na par metara od Züriškog jezera. Naime, gotovo iz dana u dan i u Zagrebu i u drugim gradovima niču nova mjesta gdje se otkupljuje taj metal bogova, bilo kao otkupionice, bilo kao “dodatna ponuda” u mjenjačnicama ili urarskim radnjama. Zato nagrade za točan odgovor ipak ne može biti jer su je već pokupili oni koji su na vrijeme shvatili “gdje danas leži biznis”.
Scena je tipična: izlozi i zidovi oblijepljeni slikama zlatnih poluga, a iza atraktivnog panoa uglavnom tek otvorenih lokala još strše kabeli iz zidova, na kojima je boja vidno svježa. Kriza je, “nema se”, pa mnogi kao u ratna vremena sve češće posegne i u kovčežić s vjenčanim nakitom ili za kakvom bakinom narukvicom. E, zato ti lokali i jesu tu, a uza sve – taj biznis ne traži ni velika ulaganja niti majstorske škole.
Jer, prostor koji je za taj novi trendovski posao potreban je običan, gotovo bez namještaja... Nalik je obično na mjenjačnicu. Iza pulta dočekat će vas otkupljivač, on je i jedina osoba koja tu radi, sjedi iza pregrade od debelog neprobojnog stakla s malom rupom kroz koju mu možete dodati zlato, a osiguran je i sigurnosnim kamerama.
Postupak otkupa je sljedeći. Vaše će zlato otkupljivač najprije dobro pogledati. Potom će ga premazati nečim što i bojom i gustoćom nalikuje na lak za nokte, i kad tako utvrdi koliko karata ima, stavit će ga na specijalnu zlatarsku vagu u obliku malog rešoa te, naposljetku, izbaciti procjenu.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA