Kad već nema investicija, hrvatsku će posrnulu privredu, po najnovijim zamislima, spasiti isključivo izvoz.
Gospodarstvenicima bi u tome trebao pomoći nanovo oživljeni sustav gospodarske diplomacije na kojem je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova radilo posljednje dvije godine.
Ukratko – hrvatska će Veleposlanstva u svijetu, intenzivnije nego ikad dosad, raditi na otvaranju stranih tržišta hrvatskim kompanijama.
Recimo, ona dalekoistočna, ruska, tržišta srednje Azije i sva ona s kojima Hrvatska nije uspostavila dobru robnu razmjenu.
A to zapravo znači da posla ima za sva naša diplomatska predstavništva.
Projekt bi bio dobar da nije žalosne činjenice kako su Hrvati, od samostalnosti, na uspostavljanje dobrih gospodarskih odnosa uložili već na stotine milijuna kuna.
Toliko su nas kroz godine koštala razna tijela i institucije kojima je u opisu posla odavno pisalo – ‘gospodarska diplomacija’.
Tu prvo spadaju milijuni koje su Hrvati kroz godine izdvojili za financiranje 84 diplomatsko-konzularnih predstavništava širom svijeta, u kojima su sve te godine radili diplomati zaduženi i za gospodarstvo.
Zatim se o hrvatskim izvoznim aktivnostima brinulo 20 zaposlenika Hrvatske gospodarske komore: toliko ih je proteklih 17 godina radilo u podružnicama HGK, uglavnom na elitnim adresama i u reprezentativnim zgradama po svijetu za koje se plaćao najam i dodatno administrativno osoblje.
Potom je za razvoj srednjeg i malog poduzetništva jedan ured u Bruxellesu otvorila i Hrvatska obrtnička komora.
Tu je riječ o malim troškovima: godišnji rashodi ureda bez zaposlenika iznose 8700 eura, ali od Komore svejedno nije moguće dobiti ni okvirne podatke o izvozu obrtnika jer, kažu nam, “te informacije vodi Ministarstvo financija odnosno Carinska uprava”.
Svi vole Bruxelles. Ne treba preskočiti ni razna županijska predstavništva koja su otvorena u glavnom belgijskom gradu.
Jedan je ured – Ured hrvatskih regija – otvorila Varaždinska županija, a za njegovo financiranje godišnje se izdvaja 1,6 milijuna kuna.
Drugi briselski ured otvorila je Regionalna razvojna agencija Slavonije i Baranje.
U njemu je troje zaposlenika za čije je potrebe agencija kupila ured u vrijednosti 1,4 milijuna kuna, a njegovi se godišnji troškovi vrte oko 280 tisuća kuna.
Ured u Bruxellesu potom imaju Istarska i Dubrovačko-neretvanska županija, a nedavno ga je otvorio i Grad Zagreb.
I njihovi se djelatnici bave nekim oblikom gospodarske diplomacije – trebali bi promicati interese svojih gradova i županija.
Najveći dio novca namijenjenog gospodarskoj diplomaciji dosad su ipak “pojela” diplomatsko-konzularna predstavništva diljem svijeta.
Njih u ovom trenutku ima 84, a u tom skupom sustavu danas radi oko 540 zaposlenih – oko 220 diplomata te još 320 onih zaduženih za administrativno-tehničke poslove.
Globus je na temelju podataka iz izvješća Državne revizije, ali i izvješća o izvršenju proračuna Ministarstva vanjskih poslova, pokušao izračunati koliko nas je dosad koštala neuspješna gospodarska diplomacija.
Istina, ona kao zaseban projekt godinama nije postojala, ali sva hrvatska veleposlanstva u svijetu i dosad su imala najmanje po jednog zaposlenika kojemu je u opisu radnog mjesta stajala i ‘briga o gospodarskim aktivnostima naše zemlje’.
Takvih je u svakom trenutku po hrvatskim ambasadama bilo zaposleno 50-ak, a jedno vrijeme nosili su i titule “gospodarskih savjetnika” iako su se paralelno brinuli i o kulturi te drugim diplomatskim poslovima.
Koliko se novca izdvojilo na njihove plaće, lako je izračunati na temelju podataka iz državnog proračuna.
Samo prošle godine porezni su obveznici za plaće djelatnika u konzularnim predstavništvima izdvojili 178 milijuna kuna.
U prosjeku je to 27.500 kuna mjesečno po zaposleniku.
To je, naravno, prosječna plaća u koju ulaze i primanja znatno manje plaćenog nediplomatskog osoblja.
Budući da od Ministarstva vanjskih poslova nismo uspjeli dobiti podatak o primanjima gospodarskih savjetnika, izračun ćemo temeljiti upravo na ovim, prosječnim izdacima.
Prema njima ispada da smo samo za plaće 50-ak diplomata zaduženih za gospodarstvo lani izdvojili oko 16,5 milijuna kuna.
Naravno, to nije sve.
Diplomatsko osoblje upućeno na rad u stranu zemlju uživa brojne beneficije.
Recimo, država podmiruje do 90 posto troškova stambenog najma.
Upišu li dijete u privatnu osnovnu školu, i tu će država pokriti 90 posto cijene.
Naknadu primaju i za članove obitelji koje povedu u diplomatsku misiju.
Na primjer – za supružnika do 20, a za dijete do 30 posto na osnovicu složenosti poslova.
Tu su i naknade na posebne radne i životne uvjete.
Pa tako diplomat u Ankari ili Moskvi dobiva još 10 posto na plaću zbog neodgovarajućih životnih i zdravstvenih uvjeta, a onaj u Kairu ili New Delhiju ima pravo na naknadu zbog loših klimatskih uvjeta!
Svakako treba spomenuti i naknade za odvojeni život, putne troškove kod godišnjih odmora, intenzivno učenje stranih jezika ili prijevoz do posla i natrag.
Najam stanova. Za naknade za prijevoz te odvojeni život iz državnog je proračuna samo lani izdvojeno 2,8 milijuna kuna, u prosjeku 600 kuna mjesečno po zaposleniku.
Od toga je oko 360 tisuća kuna otišlo na 50-ak diplomata zaduženih za gospodarstvo. Mnogo je više utrošeno na njihove stambene potrebe.
Taj je podatak Globus izračunao na temelju izvješća Državne revizije iz 2003. godine, ali kako se broj zaposlenih po veleposlanstvima nije značajno mijenjao, pretpostavka je da iznosi vrijede i danas.
Tada je država za najam diplomatskih stanova u prosjeku mjesečno izdvajala po 8500 kuna.
Uzmemo li u obzir taj izdatak, gospodarska diplomacija samo za najam stanova godišnje nam “pojede” oko 5,1 milijun kuna.
Treba u te troškove gospodarske diplomacije – kakva god bila – uračunati još i sljedeće prosječne godišnje izdatke: 740 tisuća kuna za zdravstvene usluge, 609 tisuća na ime ostalih usluga, 1,2 milijuna za službena putovanja.
Dakle, na godišnjoj razini gospodarski diplomati u veleposlanstvima koštaju najmanje 25 milijuna kuna.
Dalje je potrebno procijeniti koliko se na gospodarsku diplomaciju izdvojilo kroz sustav gospodarske komore.
Njen čelnik Nadan Vidošević najavio je kako do kraja ove godine ukida osam komorinih stranih predstavništava.
Naravno, tek nakon što su na promociju hrvatskog gospodarstva utrošili milijune kuna krizom pogođenih poduzetnika.
Prema podacima koje su dostavili Globusu, osam je predstavništava godišnje iz hrvatskog gospodarstva trošilo dodatnih 8,2 milijuna kuna, odnosno 108 milijuna u posljednjih 13 godina.
Kad se tome dodaju izdaci veleposlanstava i raznih regionalnih, briselskih ureda, ispada kako je glomazna gospodarska diplomacija samo od 2000. godine naovamo utrošila ravno pola milijarde kuna poreznih obveznika, a pritom su ostvarili poražavajuće gospodarske rezultate!
Točno toliko novca, primjera radi, u novi tvornički pogon ove će godine uložiti kompanija Belupo.
Taj bi novac bio dovoljan za financiranje izgradnje četvrtine Pelješkog mosta.
S njim bi se mogao pokriti godišnji gubitak Zagrebačkog holdinga.
Ali Hrvati su ga radije ulupali u sustav koji sad moraju graditi iz početka.
U prilog tome da postojeći sustav nije vrijedio svjedoče statistički podaci o robnoj razmjeni.
“Mi mislimo da na svim tržištima možemo ostvarivati bolje rezultate zbog čega je nužno da opet oživi ‘pravi’ sustav gospodarske diplomacije”, rekao je u ponedjeljak za Globus zamjenik ministrice vanjskih poslova Joško Klisović.
Najveći pomaci očekuju se na tržištima kao što su Daleki istok, Rusija, Kina, Turska ili Srednja Azija.
Ironično, ali neka od tih područja i dosad su bila itekako pokrivena gospodarskim predstavnicima, ali bez značajnijih rezultata.
Recimo – tursko tržište: tamo veleposlanstvo u Ankari postoji od 1992. godine i u njemu je zaposleno osam diplomata.
Na čelu mu je veleposlanik – politolog Dražen Hristić, a prije njega u Ankari je bio Amir Muharemi.
Ni jedan ni drugi ne mogu se pohvaliti podacima o hrvatskom izvozu prema Turskoj u kojoj su sreću pronašli mnogi drugi, strani gospodarstvenici.
Tako smo 2011. godine u Tursku izvezli 1,2 milijarde kuna robe, da bi lani ta brojka spala na samo 897 milijuna kuna!
Zakazali smo i na kineskom tržištu.
U tu smo zemlju lani izvezli 267 milijuna kuna robe, ali smo zato uvezli kineskih drangulija vrijednih 8,6 milijardi kuna, što je poražavajuća brojka za hrvatske gospodarstvenike.
Primitivni sustav. Čak nam ni robna razmjena s Rusijom ne opravdava goleme diplomatske troškove koje već godinama ostvarujemo u toj državi.
U Moskvi Hrvati imaju i veleposlanstvo i predstavništvo Hrvatske gospodarske komore, ali nam se izvoz drži na nekih 2,6 milijarde kuna, što je prema tvrdnjama gospodarstvenika i dalje loša statistika.
Tamo u veleposlanstvu radi deset diplomata, a dvoje je djelatnika zaposleno u HGK-ovu predstavništvu u Moskvi.
Komorski djelatnici u Moskvi uživaju neviđen luksuz – koriste 800 četvornih metara palače u blizini Crvenog trga za koju se najam plaća iz doprinosa hrvatskih gospodarstvenika.
A oni baš nisu zadovoljni rezultatima.
Većina mojih sugovornika smatra kako je najveći problem dosadašnjeg primitivnog sustava gospodarske diplomacije činjenica da te poslove mahom obavljaju ljudi “po slučajnom odabiru”.
“Osim toga, danas čak ni veleposlanici ne žele prihvatiti činjenicu da u ambasadama ne sjede isključivo zbog diplomatskih, nego i zbog gospodarskih poslova”, kaže mi jedan diplomat koji je htio ostati anoniman.
Novim projektom gospodarske diplomacije, objašnjava za Globus Joško Klisović, sada bi se sve to trebalo promijeniti.
“Odsad će se i od veleposlanika tražiti da aktivno sudjeluju u prodoru hrvatskog gospodarstva – da ostvaruju veće kontakte sa stranim kompanijama i da intenzivnije i brže odgovaraju na upite pojedinih gospodarstvenika”, ističe Klisović.
Upitno je, međutim, kako Klisović namjerava projekt provesti u djelo ako će ga morati realizirati s istim kadrom koji je u veleposlanstvima radio i do sada.
Kadrovi s vezom. Projekt gospodarske diplomacije, doznajemo, u najboljem će slučaju podrazumijevati zapošljavanje 10 do 14 novih djelatnika koji bi u postojećim veleposlanstvima trebali potpomagati gospodarske aktivnosti.
“Odluka o zapošljavanju još nije donesena, ali ako do toga dođe, u određena ćemo veleposlanstva zapošljavati domaće, lokalne stručnjake koji bi trebali pomoći u gospodarskim aktivnostima. To će biti ljudi koji poznaju gospodarske prilike te zemlje, imaju kontakte i iskustvo u poslovnoj branši te mogu pomoći u otvaranju tržišta za naše izvoznike”, optimističan je Klisović.
To bi trebala biti promjena u odnosu na dosadašnje kadroviranje gospodarskih diplomata.
Osim veleposlanika – koji su se uglavnom bavili političkim poslovima – za gospodarstvo su bili zaduženi niže rangirani diplomatski djelatnici.
Negdje je taj posao radio ministar savjetnik, negdje prvi tajnik, negdje ataše.
U njihovu je odabiru najmanju ulogu imalo stvarno iskustvo i poznavanje gospodarstva: u hrvatskim je diplomatsko-konzularnim predstavništvima u prosjeku zaposleno po troje djelatnika pa se sektor privrede većinom dijelio “po sili prilika”.
Po toj se sili prilika potom obavljala i robna razmjena.
A državna kesa olakšala za jednogodišnji izvoz u Egipat – točno 491 milijun kuna koliko smo lani izvezli u tu zemlju!