Globus je na temelju izvještaja Državne revizije za 2010. godinu izračunao koliko zaista hrvatske građane košta rad 60 tisuća službenika državne administracije, koji ne moraju strahovati ni od otkaza ni od smanjenja plaće - sudbine tisuća radnika u privatnom sektoru

On može sve.

Može, recimo, isti posao raditi i kao državni službenik i kao član povjerenstva.

S ministarstvom u kojem je već zaposlen može, za svaki slučaj, sklopiti još jedan ugovor o djelu.

O prekovremenima da i ne govorimo.

Zakonom je dopušteno da ih smije imati najviše 32 mjesečno, ali on uspijeva odraditi više od toga.

Pa što se to onda ne bi platilo?

Iz proračuna, naravno, jer on je državni službenik.

Pa se na tu osnovnu mjesečnu plaću nađe još i pokoja naknada za prekovremeni rad, dodatna plaća za posebne uvjete rada, nak­nada za službena putovanja, naknada za prijevoz i odvojeni život, božićnica, regres, i sve drugo o čemu ovi iz privatnog sektora, nažalost, mogu samo sanjati.

Nitko im ne može zamjeriti što u surovu kapitalizmu i dalje ostvaruju sva ova prava, no glava najednom zaboli kad se bolje pogledaju brojke.

A one pokazuju da svaki državni službenik u samo jednoj godini rada na svoj račun primi još četiri i pol prosječne hrvatske mirovine, koje mu garantira kolektivni ugovor ili različiti dodatni propisi!

I drž’ - ne daj, državni službenik ni od čega ne odustaje čak ni dok novi ministar financija teškom mukom kreše proračun, a javnost plače nad sudbinama utučenih radnika što su zauvijek napustili prostorije raznih Kio Keramika i dokrajčenih Gaj Slatina.

Oni nisu imali sreću biti dio državnog birokratskog aparata.

Naravno, i ovaj Globusov izračun samo je okvirni prikaz stanja, izveden iz državnog proračuna za 2010.

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA