Bilo je to u rano jutro u četvrtak 10. studenoga prošle godine. Dva čovjeka u sivim i dosadnim odijelima sjedila su u baru zagrebačkog hotela Arcotel i pila kavu. Ne računajući konobara koji je brisao čaše, bili su potpuno sami.
“Daj sutra otkaz u MUP-u. Dogovorio sam s Jadrankom Kosor, nosit ćeš listu za dijasporu”, govori Tomislav Karamarko, tadašnji ministar unutarnjih poslova i povratnik u HDZ.
“Kakav otkaz? Što pričate? Dobro znate da mene ne zanima politika, a pogotovo političari”, odgovara Milijan Brkić, tada zamjenik ravnatelja policije i Karamarkov prijatelj.
Iako su prijatelji više od 20 godina, Brkić uvijek Karamarka oslovljava sa vi.
Navodno je u nekom trenutku Karamarko htio da prestanu biti tako formalni, no Brkić je otklonio njegovu ideju.
“Ne želim u politiku”, nastavio je Brkić razgovor u Arcotelu. No, nakon kraćeg nagovaranja ipak je pristao.
Zajednički prijatelji kažu da je Brkić prije nekoliko godina u nekom društvu pokušao objasniti svoj odnos s Karamarkom.
“To je jedini čovjek osim mog oca kojem nikad nisam rekao ne. Iznimno cijenim njegovo domoljublje, poštenje i principijelnost. Pogotovo ovo zadnje”, rekao je tada Brkić.
Dogovor Karamarko-Brkić u hotelu Arcotell označio je, zapravo, početak projekta “Karamarkov HDZ”.
No, već u startu doživljen je neuspjeh.
Karamarko je kao prvi na listi za treću izbornu jedinicu osvojio samo tri mandata. Gori je bio jedino Davor Božinović, koji je u osmoj izbornoj jedinici HDZ-u donio dva saborska mjesta.
Kada je Karamarko u izbornoj noći na pozornici stajao uz Jadranku Kosor koja je držala govor o “uspjehu” HDZ-a, njegov izraz lica ostavljao je dojam da je riječ o čovjeku kojem su potonule sve lađe.
Nitko tada nije više držao da on ima šanse biti ozbiljni kandidat za šefa stranke.
To su govorile i prve informacije s terena koje su najveće šanse davale Darku Milinoviću i Jadranki Kosor, a Karamarko je spadao u red autsajdera.
“Kako će on postati šef HDZ-a. Gleda u pod dok govori pred kamerama, nerazgovijetan je, ima obavještajnu prošlost i nema nikakvu stranačku infrastrukturu”, komentirali su tada HDZ-ovci.
I doista Karamarko nije imao nikakavu bazu u stranci. Nije imao ni svoje ljude.
Jedini pravi operativac bio mu je Milijan Brkić, čovjek koji je tek ušao u stranku.
No, stvari su se promijenile.
Karamarko i Brkić prvo su postigli dogovore s nekim visokopozicioniranim HDZ-ovcima za koje se do posljednjeg trenutka formalno nije znalo koga će podržati.
Jedan od njih je i Božidar Kalmeta.
Još lani je, prema Globusovim informacijama, dogovoreno da će podršku dati Karamarku, ali da s tim ne izlazi u medije, nego da nastavi razgovore s Milinovićem i svojim kumom Vladimirom Šeksom.
Svi oni bili su uvjereni da Kalmeta podržava njih.
No, kako je alfa i omega zadarskog HDZ odbijao javno podržati i Jadranku Kosor i Milinovića, ubrzo su u oba stožera shvatili koliko je sati.
Prvi je reagirao Milinović, koji je gurnuo moćnoga nogometnog menadžera i poduzetnika Rena Sinovčića kao Kalmetina protukandidata za šefa HDZ-a Zadarske županije.
Kalmeta je prvi put nakon duljeg vremena bio u situaciji da ima protukandidata koji bi mu mogao oduzeti vlast u Županiji.
Tu su reagirali Karamarkovi ljudi i pomogli bivšem ministru prometa da premoćno pobijedi u prvom krugu. Nakon toga njihova suradnja bila je zapečaćena.
Kalmeta bi u Karamarkovu HDZ-u trebao biti potpredsjednik stranke za Dalmaciju.
Kako doznajemo, Karamarko će na stranački Sabor 20. svibnja doći s listom ljudi koji će se zajedno s njim kandidirati za najviše funkcije u stranci.
Od mjesta šefa najveće opozicijske stranke dijele ga samo tri poteza.
Prvi je postizanje dogovora sa šefom Splitsko-dalmatinskog HDZ-a i tamošnjim županom Antom Sanaderom.
Njega Karamarko želi za svog zamjenika u Predsjedništvu.
“Njih se dvojica znaju dvadesetak godina, no intenzivnije su se počeli viđati preko posla. Sanader je šef vatrogasne zajednice Hrvatske, a vatrogasci su pripadali Karamarkovu Ministarstvu unutarnjih poslova. Izborom šefa Splitsko-dalamtinske županije za drugog čovjeka u stranci želi se stvoriti ravnoteža odnosu između sjevera i juga zemlje, koji se niz godina osjeća zapostavljenim”, govori naš sugovornik iz stožera Tomislava Karamarka.
Iako Antu Sanadera svrstavaju uz Jadranku Kosor, prema Globusovim informacijama, Karamarko i Sanader ovih dana vode pregovore i uskoro bi trebalo biti poznato što su dogovorili.
Ako Karamarko dobije Sanadera u svoj stožer, tada će biti kristalno jasno da premoćno vodi na terenu.
No, to ne znači da je gotovo.
Uz Sanadera kao zamjenika i Kalmetu kao potpredsjednika, na Karamarkovoj listi za mjesto potpredsjednika naći će se i sin prvog hrvatskog predsjednika Miroslav Tuđman.
Takvim kadroviranjem Karamarko želi poslati poruku da se lik i djelo Franje Tuđmana nije zaboravilo.
Zanimljiva je prošlost odnosa Tomislava Karamarka i Franje Tuđmana.
Naime, 1998., dakle u vremenu dok je Tuđman još uvijek vodio zemlju, Karamarko je dobio otkaz kao pomoćnik ministra unutarnjih poslova Ivana Penića.
Karamarkovi oponenti danas se pitaju kako je moguće da taj čovjek toliko uzdiže prvog predsjednika, a on ga je izbacio na ulicu.
No, svjedoci tog vremena kažu da je bilo drukčije.
Do Tuđmana, koji je tada već bio teško bolestan, došla je informacija da Penić misli maknuti Karamarka pa ga je pozvao na Pantovčak.
“On je naš čovjek, osnivač stranke i ima dvoje djece. Ako ste ga već odlučili maknuti, onda se izvolite pobrinuti da ne završi na ulici”, navodno je tada Tuđman rekao Peniću.
No, ovaj se oglušio i Karamarko je doista završio na ulici.
Iako se vjerojatno nikad neće otkriti prava istina, Karamarko danas duboko vjeruje da ga je Tuđman htio spasiti, što je samo podiglo njegovo mišljenje o prvom predsjedniku.
Treći kandidat za potpredsjednika stranke bit će novoizabrani predsjednik HDZ-a Vukovarsko-srijemske županije i tamošnji župan Božo Galić. On bi trebao biti potpredsjednik za Slavoniju. Božo Galić je, inače, blizak Milijanu Brkiću.
Četvrti potpredsjednik trebao bi predstavljati sjeverozapadnu Hrvatsku i sigurno je da će biti iz Varaždina. Nagađa se o nekoliko imena, no sve će ovisiti o tome tko će ovaj tjedan postati šef HDZ-a Varaždinske županije.
Na listi kao kandidati za članove Predsjedništve trebali bi se još naći šef brodsko-posavskog HDZ-a Pero Ćosić, predsjednik požeško-slavonskog HDZ-a Franjo Lucić, predsjednik zagrebačkog HDZ-a Ante Zvonimir Golem, kojeg je Karamarko upoznao preko njegova oca, također jednog od osnivača HDZ-a.
Zatim, na listi će biti još bivši ministar pravosuđa i predsjednik HDZ-a Zagrebačke županije Dražen Bošnjaković, pa predsjednik karlovačkog HDZ-a Damir Jelić, zatim šef HDZ-a Primorsko-goranske županije Oleg Butković, gradonačelnica Knina Josipa Rimac i šefica dubrovačkog HDZ-a Dubravka Šuica.
Uz službena stranačka tijela, Karamarko u slučaju pobjede misli formirati i savjete koji će pokrivati različite resore. Tako bi se o vanjskoj politici trebali brinuti Gordan Jandroković i Davor Stier, koji ima i veliki utjecaj na sadržaj Karamarkova programa.
Treći čovjek za diplomaciju bit će Davor Božinović, koji je nedavno odlučio da je, eto, Karamarko i njegov izbor.
Savjet za gospodarstvo pak trebao bi voditi sadašnji predsjednik Uprave HBOR-a Anton Kovačev.
Vratimo se sad na Karamarkove kandidate za Predsjedništvo. Zajedno s njim to je ukupno 14 ljudi, što govori da je nekoliko mjesta ostavljeno slobodno u slučaju postizanja dogovora s ostalim kandidatima.
Tu leži druga prepreka za Karamarka.
Naime, prema najnovijim informacijama, Karamarko je u utorak popodne kontrolirao ukupno deset HDZ-ovih županijskih organizacija, no pitanje je koliko tamošnji predsjednici kontroliraju svoje izaslanike.
Riječ je o međimurskoj, zagrebačkoj, Gradu Zagrebu, karlovačkoj, primorsko-goranskoj, zadarskoj, navodno i splitsko-dalmatinskoj, vukovarsko-srijemskoj, brodsko-posavskoj i požeško-slavonskoj HDZ-ovoj organizaciji.
Ukupno četiri organizacije - varaždinska, bjelovarsko-bilogorska, koprivničko-križevačka i istarska – još se smatraju teritorijem koji nitko nije osvojio.
Dakle, unatoč takvu odnosu snaga na terenu Karamarko još nema prevagu.
Zato se razmišlja o potencijalnim koalicijama. Ali ne sa svima.
Primjerice, u Karamarkovu timu tvrde kao će teško biti moguća suradnja s Darkom Milinovićem, koji, prema njihovim stavovima, predstavlja dio Sanaderova HDZ-a.
Drugi je argumenat stanje na terenu.
Milinović je donedavno držao čvrsto dvije županije – Krapinsko-zagorsku i svoju Ličko-senjsku.
No, i tu je došlo do promjena.
Tako jedan Globusov sugovornik iz Krapinsko-zagorske županije, u kojoj za Milinovića lobira bivši glavni tajnik HDZ-a Ivan Jarnjak kaže, kako ga se i on odrekao.
“Dadek se izgubio. Ne možemo više ovako”, požalio se nedavno Jarnjak svojim suradnicima.
Osim njega, iz Milinovićeva kruga nestao je i predsjednik Visokog časnog suda HDZ-a Florijan Boras, još jedan HDZ-ovac koji ga je zdušno podržavao.
Sada ga nema.
Još teži udarac Milinović je doživio u vlastitom dvorištu.
Navodno su mu poslušnost otkazali HDZ-ovci iz druga dva najveća grada u toj županiji – Otočca i Senja.
Ti gradovi sada podržavaju Karamarka.
Bivši ministar policije donedavno je vodio pregovore i s Miloševićem, no oni su zapeli na zahtjevu bivšeg potpredsjednika Vlade za investicije.
On želi jamstvo da će ga Karamarko podržati za premijera. A ovaj to odbija.
Slično se odvijaju i razgovori s Milanom Kujundžićem, kojeg nesimpatizeri na terenu zovu Luj XIV., po uzoru na francuskog apsolutista.
Uvidio je to i Andrija Hebrang, koji je isprva podržavao Kujundžića, no nakon nekog vremena pobjegao je glavom bez obzira.
“To više nije isti čovjek”, ponavlja Hebrang po terenu.
Globusov izvor blizak Kujundžićevu stožeru tvrdi kako taj kandidat nipošto ne želi odustati od kandidature za šefa stranke. Iza njega stoji samo jedna HDZ-ova županijska organizacija, sisačko-moslavačka, i tamošnji novi šef Antun Vidaković.
Kako god bilo, Karamarko će negdje morati prerezati i stupiti s nekim u koaliciju. Pitanje je samo hoće li to biti s dvojcem Kujundžić-Prgomet ili s Domagojem Ivanom Miloševićem.
Aktualna šefica stranke Jadranka Kosor pak drži četiri županijske organizacije (osječko-baranjsku, virovitičko-podravsku, šibensko-kninsku i dubrovačko-neretvansku), no i tu je došlo do prvih problema za njezin stožer.
U ponedjeljak navečer izaslanici đakovačkog HDZ-a, drugoga po veličini grada u Županiji, prešli su iz stožera Jadranke Kosor u stožer Tomislava Karamarka.
To je bio težak udarac za Šeksa, koji je jamčio da kontrolira svoju Županiju.
Zanimljivo, Karamarkovi suradnici tvrde da će u slučaju pobjede ostaviti Jadranki Kosor funkciju potpredsjednice Sabora.
Za Šeksa, koji je također potpredsjednik Sabora, nisu tako sigurni.
Potvrda. Zapravo mnogo ljudi koji će u slučaju Karamarkove pobjede ući u Predsjedništvo HDZ-a već za godinu dana morat će još jednom dobiti povjerenje članova.
Naime, Karamarko misli odmah nakon lokalnih izbora održati izbore za sve funkcije u stranci – od temeljnih ogranaka do predsjednika.
No, dok drugi kandidati predlažu da se modelom jedan član-jedan glas bira samo predsjednik stranke, Karamarko će predložiti da se svaka funkcija u stranci, od predsjednika temeljnih ogranaka, općinskih, gradskih i županijskih organizacija pa do članova Predsjedništva i samog predsjednika bira neposrednim izborima.
Da bi mogao doći u poziciju da kao predsjednik stranke nešto takvo predloži, bivši šef SOA-e mora svladati treći i posljednji korak do trona – Sabor 20. svibnja.
Uspije li dobiti Antu Sanadera na svoju stranu, pa ako bude imao prevlast u većini županija i gradova i čak ako dogovori koaliciju s nekim od protukandidata - sve mu to i dalje ne jamči da će pobijediti.
I to u Karamarkovu stožeru znaju.
Pogotovo kad se sjete načina na koji je Ivo Sanader 2002. porazio tadašnjeg favorita Ivića Pašalića. Na terenu se već čuju nagađanja da Šeks planira angažirati zaštitare koji bi “pazili na sigurnost” Sabora.
Zato će Karamarkov stožer uložiti sve napore i snage da se u Lisinskom 20. svibnja ne pojavi neki novi Branimir Glavaš.
Tek nakon te noći moći će početi raditi na svom planu – ujedinjenja desnice.