Ne puši, ne pije, pa čak ni kavu, a vodio je tvornicu duhanskih proizvoda. Voli čajeve. Ne zanima ga politika: ne izjašnjava se ni lijevo ni desno. Ne privlači ga ni uspon na jet-set-ljestvici. Drži se samozatajno. U pozadini. Zazire od medijskog eksponiranja, intervjua, društvenih okupljanja, prijatelja iz svijeta politike. Volio bi ostati “bogat i anoniman”. Ali teško će u tome uspjeti jer je preuzeo kompaniju u kojoj 200 tisuća Hrvata posjeduju pakete dionica. Davor Tomašković početkom ove godine imenovan je predsjednikom Uprave hrvatskog Telekoma, najjačeg igrača na tržištu hrvatskih telekomunikacija. Prošlo je petnaest godina vladavine Ivice Mudrinića, a na čelo tvrtke gotovo preko noći Deutsche Telekom, vlasnik HT-a, postavio je 44-godišnjeg Vinkovčanina. Mudrinić je, doznajemo, navijao za konkurenticu Ivanu Šoljan, ali njemački vlasnici izabrali su bivšeg šefa Vlahovićeva TDR-a. Godinu dana trajali su pregovori. Cijeli prosinac prošle godine Tomašković je proveo u Bonnu upoznajući se s kompanijom. I čim je stigao, u ured, u Zagrebu - smijenio je sto menadžera!
“Direktori na cesti”, naslovili su sindikati HT-a e-mail koji su ovih dana proslijedili otpisanim menadžerima, upoznajući ih s radnim pravima te ih pozivajući da tuže ako smatraju da su ona povrijeđena.
Tomaškovića to, doznajemo, pomalo čudi.
“Kad sam došao, sindikati su mi se žalili da je previše direktora, menadžera, a sad...”, prokomentirao je u jednom društvu. Razgovarali smo s nekoliko njemu bliskih ljudi od kojih smo pokušali doznati tko je, zapravo, Davor Tomašković.
Jer, iako je sedam godina vodio TDR, o njemu se malo zna. Pripada generaciji mlađih menadžera, školovanih u inozemstvu, koji se u Hrvatskoj nisu slizali s politikom, nego su ostali orijentirani na biznis.
T-portal. I čim se uselio u ured Hrvatskog telekoma, naručio je, kažu, novi namještaj!
“Pola milijuna kuna je već potrošio za novi namještaj”, kažu njegovi kritičari. Ali oni koji ga podržavaju tvrde: “Trebali smo nove stolice, stolove...”
U kuloarima se raspravlja o smjeni urednice Tportala Alemke Lisinski.
Kritičari tvrde da je Tomašković isprva želio ukinuti portal, ali onda ga je, navodno, kontaktirao šef HDZ-a Tomislav Karamarko, koji se požalio da ga stalno kritiziraju na tom portalu.
“Tomašković je tada uvidio snagu tog medija, pa ga je odlučio zadržati, ali postaviti svoje ljude da ga vode”, kaže naš izvor.
No, naš sugovornik blizak Tomaškoviću na te priče odmahuje. Kaže da šefa HT-a stalno zovu političari te pokušavaju urgirati zbog tekstova na Tportalu, ali da to nije razlog što će portal nastaviti s radom, a ni za smjenu njegova vodstva.
“Pravi je razlog to što je Tportal radio 20 milijuna kuna gubitaka godišnje, i kad je razgovarao s bivšim čelnim ljudima, oni su taj gubitak smatrali normalnim”, objašnjava nam izvor.
Otkaze je, nadalje, Tomašković uručio i dvojici članova Uprave: Dinu Doganu, dosadašnjem glavnom direktoru za financije, te Božidaru Poldrugaču, glavnom direktoru za tehniku i informacijske tehnologije HT-a.
Planovi. Na Poldrugačevo mjesto, doznajemo, dolazi Albers Thorsten iz Njemačke, dok šefa financija još traže. Tomašković je ukupno pedesetak menadžera podijelio otkaze, dok je ostalih 50-ak degradirao i preselio na druge funkcije.
“Sve ćemo zarotirati, cijelu kompaniju, ljudi će na novim mjestima bolje uvidjeti nedostatke nego na pozicijama na kojima sjede već desetak godina”, prepričava nam naš izvor Tomaškovićeve planove.
Tako je od vrha krenulo prvo veliko “čišćenje” u Hrvatskom telekomu, u kojem nova reorganizacija stupa na snagu već 1. svibnja. Neki će reći – okrutan potez, drugi da je Tomašković posjekao sve Mudrinićeve ljude.
Tomašković pak smatra, doznajemo, da treba zaustaviti pad prihoda.
Želi da HT postane najkvalitetniji telekomunikacijski brend u Hrvatskoj.
“Želim da to bude brend koji će svi željeti, ali ne kažem da će ga svi moći platiti, isto kao i s nekim brendovima automobila”, prepričavaju nam Tomaškovićeve ambicije najbliži suradnici.
U komapniji s pet tisuća zaposlenika ostat će oko 200 menadžera podijeljenih na tri razine. Njih trideset bit će izravno podređeni Upravi. I sve to kako bi se pojednostavila procedura odlučivanja.
Otpuštenim direktorima bit će isplaćene pozamašne otpremnine, 10 do 12 plaća.
“Treba godinu dana da kompanija otplati otpremninu jednog menadžera”, računica je kojom se vodio, doznajemo, novi šef. Zasad se ne govori o novim rezanjima na nižim razinama jer u proteklih desetak godina komapnija je na tim nivoima pretpjela brojna otpuštanja. Ni Tomaškovićevi suradnici o tome ne govore.
Hrvatski telekom najavio je za 29. travnja ove godine glavnu skupštinu, na kojoj će dioničari odlučivati o isplati dividende od 9 kuna.
Uprava i Nadzorni odbor kompanije predlažu da se od lanjske neto dobiti od 1,43 milijarde kuna 736,96 milijuna rasporedi za isplatu dividende od 9 kuna po dionici.
Tomašković je svjestan da je trend pada prihoda prisutan u svim biznisima u Hrvatskoj.
“Naše gospodarstvo se sunovratilo, tonemo, pa niz malih igrača odumire pod poreznom represijom”, rezimira u društvu prijatelja Tomašković. Ni pred njima se ne izjašnjava što se tiče političkih opcija, ali stalno navija da Vlada mora pokrenuti gospodarstvo.
A tko je uopće Davor Tomašković?
Rodio se 1969. godine u Vinkovcima. Roditelji Mihajlo i Kata Tomašković, također ekonomisti, radili su: otac na željeznici, a majka u Pik Vinkovcima. U mirovini se otac politički angažirao prvo u Hrvatskoj stranci umirovljenika, s kojom je na izborima 2007. bio prvi na stranačkoj listi u V. izbornoj jedinici za Sabor, a 2011. godine četvrti na koalicijskoj listi BUZ-a, PGS-a i HRS-a u V. izbornoj jedinici. Kasnije se pridružio Bloku umirovljenika zajedno.
Tomašković je završio srednju matematičku gimmaziju te izabrao Fakultet elektrotehnike i računarstva. Bavio se i sportom te je u mladosti bio talentirani odbojkaš. Klub Osijek tada mu je nudio da zaigra u prvoj ligi te da upiše studij u Osijeku. Ali taj studij Tomaškoviću se nije učinio dovoljno ambicioznim, pa je ipak krenuo put Zagreba. Na prijemnom je odskočio među 20-ak najboljih. No, prije studija morao je na odsluženje vojnog roka u JNA. Proveo je godinu dana u Pirovcu.
Potkraj studija angažirao se kao jedan od inicijatora ogranka svjetske organizacije IAESTE, koja se bavi razmjenom studenata tehničkih fakulteta. Počeli su s razmjenom desetak studenata, bilo je to u vrijeme rata u Hrvatskoj, i u nekoliko godina narasli su na oragnizaciju koja je razmijenila više od stotinu studenata. Tomašković je tim poslom proputovao niz zemalja.
Školovanje u londonu. Poslije fakulteta upisao je dva poslijediplomska studija, oba na FER-u, te je počeo raditi u Ministarstvu znanosti i tehnologije implementirajući prvu akademsku internetsku mrežu.
Ali rad u državnoj upravi za plaću od oko 1600 kuna nije ga dovoljno motivirao, želio se dalje obrazovati. Interesirao se na koji bi se prestižni MBA studij mogao upisati, svi su bili izuzetno skupi, više od 30 tisuća njemačkih maraka, što je u ratom zahvaćenoj Hrvatskoj bio golem novac. No, Tomašković se uspio probiti, pa je čak i u Londonu dobio stipendiju, ali uvjet je bio da se po završetku mora vratiti u Hrvatsku. Nije volio biti uvjetovan takvim pravilima, pa je sam potražio studij koji bi sebi mogao priuštiti. Izabrao je MBA Bocconi u Milanu. Dio novca je uštedio, dio posudio, a za dio je uzeo kredit.
Ali na fakultetu se istaknuo te ga završio kao najbolji u generaciji od 130 studenata, čak su mu i oprostili dio duga. San mnogih studenata njegove generacije bio je dobiti posao u konzultantkoj kući McKinsey&Company. Sve studente potencijalni poslodavci zvali su na razgovore, Tomašković se nije činio interesantnim jer je dolazio iz Hrvatske.
Sam je počeo obilaziti poslodavce, pa je tako dospio i do McKinsey&Company. Odradili su s njim devet intervjua, i u konačnici je dobio posao, u uredu u Beču. Četiri godine živio je praktički u avionu. Jer u sve četiri godine nikad nije imao klijenta u samom Beču, stalno je putovao. Amsterdam, London, München… Sve do početka 2000-tih. Tada se zasitio života po hotelima, avionima, a studij je otplatio još prvu godinu rada… Vratio se u Hrvatsku, a 2002. godine zaposlio se na poziciji direktora strategije i razvoja Hrvatskog telekoma. Dvije godine kasnije preuzeo je Tisak, koji je potpuno restrukturirao. Zapazio je tamo njegov rad Ante Vlahović, koji ga je pozvao da preuzme mjesto predsjednika Uprave TDR-a, regionalnog lidera u duhanskoj industriji, gdje je proveo zadnjih sedam godina. “Tamo sam ostao predugo”, prenose nam Tomaškovićeve riječi njegovi prijatelji.
Pod njegovim vodstvom TDR je zadržao lidersku poziciju u Hrvatskoj te se značajno proširio regionalno i na daleka tržišta.
Tomašković je, kažu, radnik. Život mu se vrti oko biznisa. Obitelj nije imao sve dok se nije vratio u Hrvatsku.
Njegova supruga Gordana Šepec također je svojedobno bila u menadžerskim vodama, ali posljednjih se godina posvetila obitelj te njihovo dvoje djece.