Predsjednika Udruge stopostotnih invalida 1. skupine Domovinskog rata Đuru Glogoškog posjetio sam u Zaprešiću, po dogovoru, u nedjelju ujutro. Čak jako rano ujutro – već u 8 sati. A kako je te noći došlo do promjene režima vremena, u biti je bilo tek 7 sati. Ne sjećam se da sam s nekim, kao novinar, razgovarao tako rano.
Kuću u Zaprešiću u kojoj on posljednjih nekoliko mjeseci boravi, tj. stanuje – na adresi Ljudevita Gaja 27, u sjevernom dijelu grada – nije bilo lako pronaći. Moj kolega fotograf Boris Štajduhar i ja malo smo se pomučili da dođemo na pravo mjesto, jednim dijelom i zato što su ulice u Zaprešiću dosta loše označene.
Kad smo ušli u dvorište, Đuro Glogoški je, u svojim kolicima, već bio ispred kuće. Odjeven, čio, spreman za razgovor. Očito je pravi ranoranilac. U samoj kući bilo je prilično živo. Osim supruge Đ. Glogoškog, gđe Tatjane, i njihova 27-godišnjeg sina Borisa, tu je bilo još nekoliko (uglavnom mlađih) ljudi. Taman su bili ustali pa su još, kad sam ušao unutra, pospremali krevete.
Sin Đure Glogoškog Boris inače ne boravi ovdje (živi u Osijeku, gdje Đ. Glogoški ima svoju obiteljsku kuću), ali je svom ocu došao na pripomoć, tj. da ga podrži (a po potrebi i obrani) u ovoj novoj braniteljskoj gužvi, vezanoj za tu famoznu kuću u Zaprešiću, oko koje su se ovih dana ispreplele nevjerojatne priče.
Đuro i Tatjana Glogoški požalili su mi se da im novinari u zadnja dva dana priređuju prave zasjede ispred (ili pokraj) kuće, pa su i zato pozvali sina Borisa, da ih u ovim turbulentnim trenucima, ako treba i fizički, zaštiti.
Đuro Glogoški (u razgovoru sa mnom vrlo ljubazan i kooperativan) zauzeo je položaj, u svojim kolicima, ispred stola, na kojemu je bio upaljen njegov laptop, i počeo mi opisivati historijat ove kuće, u Zaprešiću, objašnjavajući mi ujedno i tko je sve u njoj (i po kojoj osnovi) dosad boravio ili stanovao.
– Ta je kuća – rekao je – bila isprva dodijeljena jednome stopostotnom ratnom vojnom invalidu Domovinskog rata, čije je prezime glasilo Voš. Ne znam, međutim, kakvo mu je bilo ime. On je cijelo vrijeme bio na liječenju, po toplicama, a onda je iznenada umro. Inače je bio stambeno zbrinut po programu Vlade RH. Država je tom čovjeku čak darovala vlasništvo nad ovom kućom, međutim on se nije na vrijeme uknjižio – smrt ga je u tome preduhitrila. Ima već dosta godina kako se to dogodilo. Nakon njegove smrti kuća je ostala u vlasništvu RH, a 2007. Udruga stopostotnih ratnih vojnih invalida, kojoj sam ja na čelu, sklopila je sporazum s Ministarstvom branitelja o korištenju kuće. Bilo je to u vrijeme dok je ministrica branitelja bila Jadranka Kosor.
Upitao sam Đuru Glogoškoga što je sve pisalo u sporazumu o korištenju kuće, sklopljenom između njegove Udruge i Ministarstva branitelja, na čelu s Jadrankom Kosor. Pokušao je taj tekst pronaći na svom laptopu, dugo je tražio, ali ga na kraju nije pronašao.
- Nažalost, sam sporazum ovdje nemam, ostao mi je u registratoru, u sjedištu naše Udruge u Osijeku. Ovdje, na laptopu, imam samo pravilnik o uvjetima, postupku i ostvarivanju prava na korištenje ove kuće. Po tom pravilniku, korisnici prava na njezino korištenje su stopostotni hrvatski ratni vojni invalidi 1. skupine – kao i osobe koje su u njihovoj pratnji. To jest – članovi uže obitelji: bračni drug, djeca i roditelji, odnosno njegovatelji invalida. Zahtjev za korištenje kuće podnosi se, prema tom pravilniku, našoj Udruzi, a konačnu odluku o tome donosi samo Ministarstvo branitelja. Kada je sve odobreno, osoba koja je podnijela zahtjev preuzima ključ u Ministarstvu.
Đuri Glogoškom sam postavio pitanje tko sve u ovome trenutku ima ključ kuće u Zaprešiću. Odgovorio mi je:
- Jedan je ključ u Ministarstvu branitelja, a drugi kod mene osobno. Dobio sam ga još kad je ministrica bila Jadranka Kosor – ali ne od nje izravno. Ključ je, inače, godinama kod mene, nije točno da ga imam samo zadnjih šest mjeseci.
A tko sve boravi, tj. živi u ovoj kući?
- Borave stopostotni hrvatski ratni vojni invalidi. Noćas ih je bilo nekoliko. Pejo Kljajić, Silvio Knežević... A od moje obitelji ja, supruga Tatjana i sin Boris, koji inače živi u Osijeku.
Tko je u kući, osim vas, boravio zadnjih nekoliko mjeseci - za vrijeme trajanja braniteljskih prosvjeda u Savskoj?
- Nekad ne bude nikoga. A dosad su inače boravili: Zoran Nedić, Antun Mišić, Štefan Paun, Damir Vinković, Mato Oršolić, Davor Mesić, Zlatko Šimić i Marijan Almaš. Sve redom stopostotni ratni vojni invalidi 1. skupine Domovinskog rata.
Je li taj njihov boravak na bilo koji način bio vezan za njihovo liječenje, budući da je ova kuća, po potpisanom sporazumu, namijenjena samo onim ratnim invalidima koji dolaze u Zagreb na pregled ili liječenje?
- Ne, ovo je sve bilo mimo liječenja.
Jeste li time povrijedili zakon, odnosno potpisani sporazum?
- Ne bježim od toga. Ali nisam te ljude tek tako mogao ostaviti na ulici, pogotovu tijekom zime.
Dakle, udomili ste ih?
- Da, osigurao sam im minimalne uvjete. Jer, treba se otuširati, treba previti rane – a to se ne može raditi u šatoru.
Zašto vi osobno niste u šatoru, nego u ovoj kući?
- Povremeno i ja spavam u šatoru. Ali više ne – budući da sam, upravo zbog spavanja u šatoru, tj. na otvorenom, imao velikih zdravstvenih problema. Imao sam teške prehlade, bio sam čak i na infuziji, u Osijeku... Tako da smo moji dečki i ja donijeli, u šatoru, odluku da se stopostotni ratni vojni invalidi koji prosvjeduju u Savskoj 66 smjeste gdje god je to moguće. To jest, gdje god pronađu prikladan smještaj. Bilo je to, ponavljam, tijekom zime, za najvećih hladnoća.
Koliko vas se inače tijekom zime izredalo u šatoru?
- Obično nas je bilo po desetak tijekom jedne noći, ali mijenjali smo se. Kažem vam, kad su počeli zdravstveni problemi, upale pluća, problemi s bubrezima itd. – donijeli smo odluku da, barem ti koji su teže oboljeli, više ne spavaju u šatoru nego negdje drugdje, kako ne bi dalje ugrožavali svoje zdravstveno stanje. Tako sam i ja napustio šator.
Znači, u ovoj kući, u Zaprešiću, boravite samo privremeno?
- Ne znam kojega sam se datuma točno u nju uselio. Ali ništa nije bilo prije prosvjeda. Sve se ovo događa tek od početka prosvjeda, tj. od početka zime. Prije toga ništa. Prije toga se ova kuća koristila isključivo za one ratne vojne invalide koji su išli na liječenje u Zagreb.
Gdje vi inače živite? To jest, gdje ste živjeli prije početka prosvjeda?
- U Osijeku. Tamo sam zbrinut po programu Vlade RH iz 1996. U Osijeku imam kuću – u zapadnom dijelu Retfale. A prije toga, do ranjavanja 1992., živio sam u Ivanovcu kraj Osijeka.
Ukratko: ja sam taj koji je donio odluku da se za stopostotne ratne vojne invalide koji prosvjeduju u Savskoj, a kojima je tijekom zime ozbiljnije narušeno zdravstveno stanje, osigura privremeni smještaj u ovoj kući u Zaprešiću. A ja osobno ovdje sam se preselio nakon prve jače prehlade. Ali i dalje sam ponekad spavao u šatoru.
Kada posljednji put?
- Ne znam, ne bilježim.
Prigovara vam se da ignorirate, tj. ne poštujete zakon, budući da je ova kuća namijenjena samo za one ratne invalide koji dolaze na liječenje u Zagreb?
- To je povreda, mogli bismo reći, pravilnika, a ne zakona. Onoga pravilnika što sam vam ga pročitao s laptopa.
Svjesno sam kršio pravilnik, vodeći brigu o stopostotnim hrvatskim ratnim vojnim invalidima. Ne bježim od toga. A sve je to bilo u cilju zaštite njihova, a i mog osobnog, zdravstvenog stanja.
Može li vas netko zbog kršenja tog pravilnika pozvati na odgovornost?
- Ni u sporazumu ni u pravilniku nisu propisane nikakve sankcije. U svakom slučaju, kuću su koristili samo stopostotni ratni invalidi. Nitko drugi.
Sad zbog toga dižu bunu u Ministarstvu branitelja. Ministar Fred Matić zaprijetio je da će vas ukloniti iz ove kuće...
- Znali su oni i ranije da mi tu kuću koristimo, ali nisu reagirali – sve dosad. Vidite, to je pravo pitanje: zašto sada? Ja mislim da je počeo specijalni rat protiv prosvjednika! Tu su odluku donijeli PR-agenti koji rade za Ministarstvo branitelja i Vladu RH.
Kad sam zajedno s ministrom Matićem gostovao u TV-emisiji “Otvoreno”, s njim je bio i njegov PR-agent. U studiju, ali izvan dometa kamera. I taj mu je PR-ovac upućivao rukama znakove kako da se ponaša i što da govori u studiju.
Ne smatrate li, ipak, da ste u svojevrsnome “sukobu interesa” time što se mimo propisa koristite kućom u vlasništvu hrvatske Vlade a istovremeno kao vođa prosvjednika tražite od te iste Vlade da dade ostavku?
- Točno. Ali ne znam je li to sukob interesa. Ne znam gdje je tu interes. Znam da je Vlada ili država osnovala neko Povjerenstvo za rješavanje sukoba interesa, i ako ja spadam pod to, neka to Povjerenstvo donese odluku.
Ako to tijelo postoji i ako treba snositi neke sankcije – ja ću to ispoštivati.
Bivša predsjednica Vlade, a prije toga i ministrica za branitelje, Jadranka Kosor, koja je 2007. odobrila korištenje ove kuće za 100-postotne ratne vojne invalide i o tome potpisala sporazum upravo s vama, tj. s vašom Udrugom, izjavila je da je iznenađena viješću da vi sve vrijeme braniteljskog prosvjeda boravite, zapravo stanujete, u toj kući premda je ona namijenjena samo za one koji su u Zagreb došli na liječenje ili pregled, te da je posrijedi zloupotreba. Kako biste prokomentirali tu njezinu izjavu?
- Nakon što je to izjavila, poslao sam joj SMS poruku. Evo, pročitat ću vam je: “Vama radi informacije, od početka prosvjeda nitko nije zatražio smještaj u kući za potrebe liječenja, tako da imate višak riječi u Vašoj izjavi.”
Jadranka Kosor je, naime, govorila o onima koji su trebali doći na liječenje u Zagreb, a, tobože, nisu mogli zbog nas koji u kući sada boravimo. Međutim, kažem vam: otkako smo mi ovdje, nitko od tih branitelja nije zatražio smještaj u ovoj kući.
Što vam je Jadranka Kosor na to odgovorila?
- Poslala mi je ovu SMS poruku, pročitat ću vam je: “Dobar dan. Nisam govorila o Vama nego načelno odgovarala na pitanje kako smo dogovorili korištenje kuće. O tome kako je to napisano.”
Po mom mišljenju, Jadranka Kosor se prvo zaletjela, a onda se malo ogradila.
Do kada namjeravate biti u ovoj kući?
- Ne znam. Evo, ministar je najavio da će donijeti novi pravilnik.
Ali moram ovdje nešto reći. Po potpisanom sporazumu, naša Udruga sudjeluje u održavanju kuće. Prošle godine obojali smo kuću iznutra. Kod uređenja kuće, Udruga je osigurala posteljinu, tepihe, noćne lampe, perilicu za rublje, glačalo, usisivač, stol za peglanje...
A prije par godina bio je pokušaj provale u kuću. Tada u njoj nitko nije boravio. Mi smo slučajno navratili, i vidjeli da je netko pokušao provaliti na ulazna vrata. I kako su ta ulazna vrata tom prigodom bila jače oštećena, Udruga je kupila nova, protuprovalna ulazna vrata, koja su ugrađena umjesto starih.
Još jedna stvar. God. 2012. Ministarstvo branitelja je u ovu kuću na nekoliko dana smjestio jednu braniteljsku obitelj koja je netom bila izbačena iz nekog stana. To je bila lijepa gesta Ministarstva, ali ono je njome prekršilo potpisani sporazum o korištenju ove kuće. Prema tome, oni su taj sporazum prvi bili prekršili.
U pitanju je bila cijela obitelj, s četvero djece i psom – iako je u pravilniku navedeno da životinje, osim za potrebe slijepih osoba, ne smiju boraviti u kući.
Može li vas sada ministar Matić istjerati iz ove kuće? Odnosno - oduzeti vam ključ?
- Može. Ali mi, s druge strane, možemo skinuti ulazna vrata. Ali to nećemo učiniti, bit ćemo kulturni.
To bi bio dokaz njegove “brige” o nama. Ali neka to napravi, mi nemamo ništa protiv. Puno toga je napravio za vrijeme svog ministarskog mandata, pa neka napravi i to.
Gledajte, morate znati kako je i zašto uopće došlo do ovih naših prosvjeda, u Savskoj, tj. što im je sve prethodilo.
Mi smo od samoga početka tražili objašnjenje zašto su u Ministarstvu branitelja i partizani i ustaše i četnici i domobrani – iako se govori samo o Ministarstvu branitelja. Naravno, ne mislim time reći da su sve te skupine doslovce u tom Ministarstvu - međutim svi su oni korisnici prava. Ministarstvo branitelja je nadležno za njihova prava. U jednom te istom Ministarstvu sve te skupine ostvaruju svoja prava.
Tako je krenulo.
Zatim je Ministarstvo branitelja na svojoj web-stranici objavilo da je misija tog Ministarstva skrb o svim sudionicima Domovinskog rata, a sudionici su i oni koji su sudjelovali u agresiji.
Iz Strateškog plana Ministarstva branitelja izbacuje se tko je agresor na RH, a u programima što ih udruge iz Domovinskog rata prijavljuju Ministarstvu zabranjuje se upotreba riječi tko je bio agresor na RH. Ako to učinite, tada vam program neće biti odobren!
Zatim, 2012. Ministarstvo branitelja donosi izmjenu i dopunu Zakona o pravima branitelja kojom oduzima određena prava najtežim, stopostotnim ratnim vojnim invalidima 1. skupine. Radi se o ukupno 147 osoba.
U slučaju promjene njegovatelja, te osobe više ne mogu ostvariti pravo na drugog njegovatelja. Nakon smrti stopostotnog HRVI-ja, njegova supruga više nema pravo na mirovinu.
Uskraćuje se, isto tako, pravo na sufinanciranje ortopedskih pomagala. Uskraćuje se i pravo na prilagodbu kuće ili stana, na troškove pokopa, na osobni automobil, na smještaj u domove umirovljenika...
Nadalje: u čitave dvije godine ministar Matić nije uspio dogovoriti sastanak s ministrom zdravlja Rajkom Ostojićem – iako zbog brojnih zdravstvenih problema dolazi do smrtnih slučajeva sve većeg broja stopostotnih HRVI-ja 1. skupine.
Ako nakon idućih parlamentarnih izbora Vladu bude formirao HDZ, vjerujete li da će prihvatiti vaš prijedlog Zakona o braniteljima – odnosno prijedlog što su ga napisali prosvjednici iz Savske?
– Mi bismo bili sretni i zadovoljni kada bi već ovaj i ovakav sastav Hrvatskoga sabora jednoglasno prihvatio naš prijedlog i kada bi se ispunili naši zahtjevi. Tada bi hrvatski branitelji napustili Savsku 66.
Mi smo rekli da ćemo Savsku 66 napustiti onoga trenutka kad ministar Predrag Matić, njegova zamjenica Vesna Nađ i njegov pomoćnik Bojan Glavašević budu smijenjeni, i kada u Hrvatskom saboru bude prihvaćen prijedlog da Zakon o pravima hrvatskih branitelja postane ustavni zakon u kojem će biti objedinjena prava hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji.
Ministar Matić tvrdi da su vaši materijalni zahtjevi nerealni, osobito ako se uzme u obzir iznimno teška ekonomska situacija u kojoj se nalazimo. Ne mislite li da je doista nerealno tražiti čak šestinu proračuna (tj. nekih 20-ak milijardi kuna) za vaša, tj. braniteljska prava?
- Vidljivo je da unazad nekoliko godina dolazi do smanjivanja ili ukidanja prava stradalnicima Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji.
Isto tako, ta prava se iz Zakona o pravima branitelja prebacuju u nadležnost drugih zakona i drugih ministarstava.
Također, vidljivo je da se više ne govori o Domovinskom obrambenom ratu i o tome tko je izvršio agresiju na RH, već o izjednačavanju žrtve i agresora, kao i tome da je Domovinski obrambeni rat bio građanski rat – ili naprosto “ratna događanja s početka devedesetih”.
Brojke koje navodite su nerealne. To su samo prijedlozi, neki od kojih su već obrađeni i maknuti u stranu kao nerealni. Mi još nismo došli do tog konačnog ukupnog podatka. Do njega ćemo doći postupno, u hodu, svakako pritom uzimajući u obzir i teško gospodarsko stanje u kojem se naša zemlja nalazi.
Ministar Matić tvrdi da je pravi organizator braniteljskog prosvjeda HDZ.
- Pravi organizator je on osobno, jednako kao i predsjednik Vlade – zbog kojih se hrvatski branitelji i članovi njihovih obitelji sada nalaze u Savskoj.
Iza prosvjeda sigurno ne stoji HDZ, jer se u šatoru nalaze branitelji koji imaju različite političke opcije.
Osobno nisam član nijedne političke stranke.
Vjerujete li da bi Vlada kojoj bi na čelu bio Tomislav Karamarko doista poduprla zahtjev da se donese Ustavni zakon o braniteljima, iako ustavnopravni stručnjaci kažu da to, po Ustavu, nije moguće?
- Ne znamo što bi napravio netko, ali znamo da su nam potporu za Ustavni zakon do ovoga trenutka dali HDSSB i HDZ. Oni su pozitivno odgovorili na naš dopis što smo ga uputili klubovima zastupnika u Hrvatskom saboru. Dok je HSU negativno odgovorio na taj naš dopis.
A ostali klubovi zastupnika nisu se udostojili ni da nam odgovore.
Mi smo išli prema klubovima zastupnika, a ne prema strankama. To pitanje se rješava u Hrvatskom saboru.
Mislite li da bi HDZ-ova Vlada bila bolja prema braniteljima od ove SDP-ove?
- Kroz dosadašnje iskustvo, vidljivo je da postoje različiti odnosi unutar mandata pojedinih političkih opcija. Uz jednu konstantu koju možemo uzeti kao (nepisano) pravilo: da nijedna Vlada nije vratila ono pravo koje je druga Vlada prije nje ukinula!
Ono što je SDP smanjio ili ukinuo do 2003., od toga HDZ poslije nije vratio baš ništa. Što oni prije skinu, to ovi nakon njih niti ne pokušaju vratiti.
Jedna od glavnih parola na braniteljskom šatoru glasi: “1991. protiv Jugoslavije, 2014. protiv Jugoslavena”. Tko su u Hrvatskoj “Jugoslaveni” i prijeti li od njih doista tako velika opasnost?
- Činjenica je da netko još uvijek ne može prihvatiti hrvatsku državnu samostalnost, a to možemo povezati (i) s odnosom prema braniteljskoj populaciji.
U posljednje vrijeme svjedoci smo da nekima smetaju i hrvatska obilježja – zastava i grb.
Nažalost, kada danas netko kaže da je domoljub, odmah nakon te izjave javljaju se pojedinci koji govore o fašistima. Vjerojatno smatrajući da su oni koji su sudjelovali u obrani RH fašisti, dok su oni koji su sudjelovali u agresiji na RH – antifašisti.
Teško je procijeniti koliko danas ima “Jugoslavena” u Hrvatskoj. Ali nije problem u tome koliko ih ima – nego koliko ti ljudi imaju utjecaja na neke odluke.
Vjerujem da imaju velikog utjecaja i da su, nažalost, ostali opsjednuti ideologijama iz prošlosti. Ovdje je više riječ o tim ideologijama nego o samim Jugoslavenima.
Kako biste tu ideologiju, ili ideologije, opisali?
- Tako da ti ljudi još uvijek ne prihvaćaju hrvatsku državu i da pokušavaju nametnuti svoje ideološko opredjeljenje – svima u Hrvatskoj. To je jedna od glavnih prepreka budućnosti Hrvatske.
Stvaraju se podjele u hrvatskom društvu, koje narušavaju zajedništvo postignuto devedesetih?
Mnogi, međutim, upravo vas, branitelje-prosvjednike, okrivljuju za stvaranje i raspirivanje podjela u Hrvatskoj, na “nas” i “one druge”, na “desne” i “lijeve”...
- Osnovne podjele u hrvatskom društvu kreću iz Hrvatskog sabora, gdje je vidljivo da postoji podjela na lijeve i desne, već u samom sjedenju u sabornici. Kao i u mnogobrojnim nastupima saborskih zastupnika – od kojih smo mi očekivali da će sami pokrenuti inicijativu, u Hrvatskom saboru, da se nakon početka prosvjeda provede široka rasprava o zahtjevima hrvatskih branitelja, te da se donesu odgovarajuća rješenja, sukladno ovlastima Sabora.
Saborski zastupnici tu mogućnost nisu iskoristili, već i dalje putem institucija manipuliraju kako pravima hrvatskih branitelja tako i samim braniteljima.
Iz toga razloga i tražimo Ustavni zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata – kako bismo onemogućili da se i nadalje manipulira braniteljima i njihovim pravima.
Neki vas osobno doživljavaju samo kao eksponenta određene politike, odnosno kao “spikera” ili glasnogovornika branitelja prosvjednika, a ne kao stvarnog pokretača prosvjeda i vođu nezadovoljnih branitelja. Smetaju li vas takva mišljenja?
- S obzirom na to da smo Klemm i ja zaprimili obavijest o počinjenom prekršaju za organiziranje prosvjeda – nadam se da će oni koji imaju informacije o tome tko je organizator prosvjeda, to iznijeti i na sudu.