Što će modernom Hrvatu, intelektualcu, diploma računarstva? Ili, ne daj Bože, nekih tehničkih znanosti? U zemlji znanja oduvijek se zna što na tržištu rada najbolje ide.
Ekonomija ili pravo, s njima nikad ne možeš pogriješiti. Barem se tako čini sudeći prema šokantnim podacima koje je Globus dobio od Agencije za znanost i visoko obrazovanje.
Svašta se u vezi s obrazovanjem najavljivalo i obećavalo. Osnovali su čak prije četiri godine i “Međuresorno tijelo za praćenje potreba na tržištu rada”.
Ono je trebalo donijeti neke upute o upisnoj politici, uvesti red na tržište obrazovanja.
Nitko se više i ne sjeća kad su se oni zadnji put sastali, a nije niti da su imali potporu političara.
Rezultat je sljedeći: u prošloj akademskoj godini neki studij ekonomije upisao je točno 47.091 student, dakle njih 25 posto od ukupne studentske populacije.
Na drugom je mjestu pravo koje je lani upisalo 17.219 studenata, a elektrotehnika je zauzela tek treće mjesto s daleko slabijom popunjenošću – nju je počelo studirati samo 8284 studenta.
Ako znamo da je u toj akademskoj godini na sveučilištima, veleučilištima i visokim školama bilo upisano 188.285 studenata, izlazi da ekonomiju ili pravo danas studira 34,2 posto studentske populacije – odnosno na tim je studijima upisan svaki treći hrvatski student!
Teško je to međutim svim tim silnim studentima zamjeriti.
Nevjerojatna ponuda. Gdje god se okrenu, pred nosom im neka javna ili privatna škola s ekonomskim programom, garantiranim vještinama najboljih svjetskih menadžera, osiguranim mjestom i mjesečnim prihodima kao u Gordona Gekka. Zbog svega toga, u Hrvatskoj danas na visokim školama i veleučilištima studenti mogu birati između 174 studijska programa s područja ekonomije.
Ilustracije radi, to je 109 programa više od onih s područja medicinskih znanosti, 143 više od onoga što se nudi s područja elektrotehnike, 170 više od broja programa iz biomedicinske biotehnologije.
Možemo ovaj podatak dovesti i do apsurda: studija ekonomije u Hrvatskoj danas ima točno 80 više nego svih studija koji se nude s područja prirodnih znanosti, dakle matematike, fizike, kemije, biologije...
A sve to u zemlji u kojoj gospodarsko stanje nikad nije bilo gore i u kojem mudrih ekonomista čovjek može nabrojati na prste jedne ruke.
Nitko ne zna objasniti zašto je to tako, ali svi se nekako sjećaju kako su im roditelji, susjedi, profesori i poznanici još dok su pohađali školu govorili, nek’ si razmisle o ekonomiji jer “čovjek s njome uvijek može naći posel”.
...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA