Štimac misli da je genij, a igrači još nisu pokazali veličinu - Globus.hr

VLATKO MARKOVIĆ, počasni predsjednik HNS-a

Štimac misli da je genij, a igrači još nisu pokazali veličinu

Čovjek koji je 14 godina drmao hrvatskim nogometom, u prvoj velikoj ispovijesti nakon što je morao otići s čela HNS-a, Globusovu novinaru rekao je što misli o novom vodstvu Saveza, izborniku i reprezentaciji, a što o Mamiću i Dinamu, te otkrio dosad nepoznate detalje iz jedne od najdugovječnijih nogometnih karijera

Je li vas način na koji ste se, u srpnju ove godine, rastali s Hrvatskim nogometnim savezom, zadovoljio ili ste ipak očekivali nešto drugo, s obzirom na vaše osobite zasluge u HNS-u?

- Ja u Savezu nisam ništa nenamjerno napravio. Kad sam prije 14 godina izabran za predsjednika HNS-a, sjedište našeg Saveza još je bilo u Ilici 31, na drugom katu, u istome onom prolazu gdje se nalazila i artistička scena Varieté. Jednoga dana doveo sam u Zagreb predsjednika Uefe Šveđanina Lennarta Johanssona i odlučio mu pokazati naše prostorije. Ušli smo u prolaz u Ilici i počeli se penjati stepenicama. Johansson se vrlo teško penjao, bio je krupan čovjek, imao je 125-130 kila. Zastao je na prvom katu i rekao mi pomalo ljutito: “Vlatko, vi me želite ubiti!” Ohrabrivao sam ga da nastavi s penjanjem.

Napokon smo se uspeli do drugoga kata. Velim ja: “Izvolite, predsjedniče.” Johansson nije skrivao svoje razočaranje viđenim. Rekao je: “I vi hoćete da imate nekakav nogomet. Pa što je ovo? Tri-četiri neugledne sobice. Ovo je običan kokošinjac!” Ja kažem: “Znam, predsjedniče, ali mi ni od koga ne dobivamo nikakve pomoći. A naše su reprezentacije igrale na svjetskim prvenstvima, uz ostalo i u vašoj zemlji, 1958.”

Na to će on: “Dođite u ponedjeljak u Ženevu, pa ćemo neke stvari riješiti!” Nakon toga smo napokon dobili neku pomoć.

Uz ostalo, uselili ste se i u nove prostorije, tj. u reprezentativnu vilu u Rusanovoj 13...

- To nije bilo odmah, to je bilo kad je Uefom već predsjedao Sepp Blatter. Na kuću u Rusanovoj prvi mi je skrenuo pažnju jedan čovjek iz Dinama koji je ujedno bio i direktor ZET-a, mislim da se zvao Potlaček. On mi je rekao da se ta kuća može kupiti i da će biti raspisan javni natječaj. Izašli smo s najvećom sumom, od 2 milijuna i 100 tisuća DEM, i kupili je. Tek smo naknadno skontali da su se u njoj svojedobno, još prije rata, nalazili srpski Generalturist i prvo srpska pa bugarska ambasada. Direktor srpskog Generalturista ljutito mi je objašnjavao da ćemo se morati iseliti iz te kuće jer da ona pripada njima, a ne nama. To se, međutim, nije dogodilo jer smo kuću odmah čim smo je kupili uredno upisali i registrirali u zemljišne knjige. A onoga trenutka kad je to bilo stavljeno u zemljišne knjige, priča je definitivno bila završena.

Moram ovdje naglasiti i zasluge zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića koji nam je fenomenalno pomogao oko te zgrade, u Rusanovoj. On nam je pokazao neke putove koji su bili prolazni.

...

INTERVJU U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA