Iz arhive Globusa

Skrivene snimke i jeziva otkrića o stanju u staračkim domovima

Neizdrživi smrad fekalija koji nitko ne želi sanirati, sobe pretvorene u ćelije iz kojih se nema kamo izaći, nepokretni starci koji su nakon pretrpljenih moždanih udara prepušteni sami sebi, osiromašeni seljaci koji su iz gole nevolje, bez ikakvog ugovora, završili u vlažnim i hladnim kućama po provinciji uvjereni da idu u starački dom iako samoprozvani “vlasnik” tog “staračkog doma” nema nijednog dokumenta koji bi mu dopuštao takvu djelatnost

Neizdrživi smrad fekalija koji nitko ne želi sanirati, sobe pretvorene u ćelije iz kojih se nema kamo izaći, nepokretni starci koji su nakon pretrpljenih moždanih udara prepušteni sami sebi, osiromašeni seljaci koji su iz gole nevolje, bez ikakvog ugovora, završili u vlažnim i hladnim kućama po provinciji uvjereni da idu u starački dom iako samoprozvani “vlasnik” tog “staračkog doma” nema nijednog dokumenta koji bi mu dopuštao takvu djelatnost, ispod svih standarda smanjeni obroci jer se na starcima štedi budući da se sami ne mogu nikome požaliti da su prisiljeni gladovati, cijeli katovi domova bez ijedne medicinske sestre itd., itd., a sve to u zamjenu za uglavnom jadne mirovine ili potpis na ugovoru o doživotnom uzdržavanju, samo su dio tužne i šokantne slike života starih i nemoćnih ljudi koji nisu imali dovoljno novca, ili dovoljno sreće, da dobiju mjesto u nekoj pristojnoj ustanovi takvog profila i dostojanstveno prožive svoje posljednje godine.

Prošlotjedni požar u jednoj takvoj ustanovi u Bjelovaru, također smještenoj u običnoj kući na blatnjavom kraju naselja, u kojem su poginule četiri osobe, samo je izbacio na površinu sav užas na koji su prisiljeni mnogi hrvatski građani starije dobi.

Posebno je bizaran slučaj Jove Gunjevića koji je u svojoj kući u selu Borova pokraj Virovitice “na crno” držao sedam oduzetih starijih osoba koje se hrane pomoću sonde i pate od inkontinencije, bez i najmanjih uvjeta, bez stručnog osoblja, tek uz pomoć jedne susjede. S jednim od staraca imao je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, dok su ostali tu dospjeli tek na temelju usmenog dogovora koji tim praktično zatočenim starcima formalno nije garantirao apsolutno ništa. Posebno je šokantan podatak da je i sam “vlasnik staračkog doma” u trećoj životnoj dobi, starac od 77 godina!

To je samo jedan od stotina slučajeva s kojima su se suočili Globusovi reporteri što su obišli pojedine adrese takvih kuća užasa te razgovarali s njihovim stanarima i s djecom koja su roditelje zadnji čas izvukla iz nehumanih uvjeta pojedinih ilegalnih i derutnih staračkih domova. Globus je ekskluzivno došao i u posjed nalaza inspekcije Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi o brojnim rupama i straćarama u kojima se, najčešće bez ikakve dokumentacije, vrti zapravo unosan biznis skrbi o starima i nemoćnima: nalazi inspekcije samo su potvrdili da je delikatan sektor skrbi o starijima i nemoćnima daleko od neke prihvatljive norme.

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
20. travanj 2024 17:05