Pravila iz privatnog sektora ne vrijede u državnom sektoru: dva i dva kod nas su tri ili pet

Vidim ja po pitanjima da ne mislite dobro o sindikatu - kaže na kraju razgovora Boris Pleša, predsjednik Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Hrvatske.

“Ne, samo se trudim napraviti zanimljiv razgovor i dobiti jasne odgovore na goruća pitanja, a vi niste uvijek jasni i rezolutni.” A pitanja kresanja prava i otpuštanja državnih službenika, kako se može naslutiti iz Linićevih najava, nisu baš tema oko koje bi trebalo ostati dvosmislen.  

Adute taj diplomirani politolog iz Pakraca očito želi sačuvati u pregovorima za Vladu. Cijeli je svoj radni vijek proveo u državnoj upravi, u općini Pakrac i tamošnjem Uredu državne uprave. Sve do 2007. živi i radi u Pakracu, kad je osvojio prvi mandat na mjestu predsjednika sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Hrvatske. Član je sindikata od 1990. i jedna od značajnijih sindikalnih dužnosti bila je ona kad je kao član Vladina povjerenstva sudjelovao u izradi Zakona o plaćama državnih službenika.

Vlada planira uštedjeti dvije milijarde kuna na zaposlenicima državne uprave, što je u odnosu na oko 31 milijardi kuna koliko se godišnje izdvaja, čak 6,45 posto manje. Ministar Linić tvrdi da je to samo prva faza i najavljuje drugu – mogućnost otpuštanja.

- To se odnosi prvenstveno na prekovremene sate, ugovore o  djelu… Iz toga bi se dalo iščitati da se prekovremeni rad prakticira neovisno o realnim potrebama, samo da bi se povećala plaća. Nemojte zaboraviti da je poslodavac taj koji odlučuje o rasporedu i organizaciji  radnog vremena, a ne sindikat. Moram podsjetiti na činjenicu da u državnoj upravi postoje poslovi koji se ne mogu obaviti isključivo u okviru radnog vremena; u pravosuđu se često događaju izvanredne okolnosti koje zahtijevaju postupanje, recimo, suca.  

Zato je u organizaciji pravosuđa predviđeno dežurstvo.

- To su odredbe kolektivnog ugovora koje ne bi trebalo sporiti.

Prekovremeni sati, dodaci na posebne uvjete rada, naknade za odvojeni život… Pokazalo se da svaki državni službenik s raznim dodacima prima još četiri i pol prosječne mirovine godišnje. To ostavlja dojam umjetnog pumpanja plaća i manipuliranja pravima…

- Neka svaki poslodavac organizira posao onako kako misli da je najbolje. Ako je Ministarstvo financija došlo do tih pokazatelja, onda je to vjerojatno tako.

Što to govori o državnim službenicima, narušava li to i imidž sindikata?

- Ne bih rekao da narušava naš imidž. Morate znati da u državnim službama postoji problem negativne selekcije zbog relativno malih plaća, to naročito dolazi do izražaja za visoko kvalificirani kadar koji radi na izradama raznih strategija, zakona, podzakonskih akata. Kako sad to pomiriti; potrebu da imamo profesionalnu depolitiziranu upravu koja će biti kvalitetna i dobro plaćena, da nam se ne događa stalno da zbog potplaćenosti dobar, stručni kadar “bježi” u profitabilnije sektore. Poslodavcu je teško zadržati dobre ljude i možda je isplata prekovremenih sati bila jedan od načina da se takvi ljudi zadrže. O tome je govorio i predsjednik Josipović.

Što je po vašem mišljenju bolje: ono što sada nudi Vlada - smanjiti masu plaća, a ne otpuštati ljude ili napraviti reorganizaciju i tako sačuvati stručan kadar?

- Za nas je primarno pitanje očuvati radna mjesta. O svemu se može razgovarati... i o kolektivnom ugovoru i o otpuštanju. Ali još uvijek ne znam što će biti. Nismo još napravili strategiju. O viškovima se govori kad se donosi proračun i to uvijek isto: aha, srezat ćemo 20 posto ljudi i dobiti toliko sredstava više, kao da u tom sustavu ne rade ljudi i kao da je to neka sreća za porezne obveznike, kao da im je bolje plaćati troškove nezaposlenih...

Bez obzira što se u javnosti stvara dojam da je sustav zatvoren i neefikasan, nije tako. U sustavu državne uprave imate neprestano tzv. tihe promjene kojih javnost nije ni svjesna. Hrvatska je u prilagodbi ulaska u NATO pakt morala smanjivati broj ljudi u sustavu MUP-u,  2001. godine kad su se osnivali uredi državne uprave u županijama došlo je do odljeva ljudi… Svejedno se neprestano atakira na državne službenike kao na problem čijim bi se uklanjanjem sve stvari u državi riješile.

A zašto je to tako, zašto mislite da se ne bi riješile?

- Stvorena je negativna percepcija državnih službenika kao ljudi koji rade siguran posao, imaju sigurnu plaću i ne odgovaraju nikome. Mislim da to nije točno. Jer rad jednog carinika, policajca, pravosudnog policajca, inspektora je, prije svega, odgovoran, težak posao. Od 65.000 državnih službenika 27.500 čine policijski službenici, polovica cijelog sustava su oni, a ljudi svejedno misle da su državna uprava samo ljudi koji sjede u kancelarijama.

Rashodi pokazuju da se u vašem sektoru samo za vanjske suradnike ugovorima o djelu godišnje potroši više od  milijarda kuna. Zašto je potreban angažman vanjskih – postojeći kadar ne zna, ne može ili…?

- Nisam imao uvid u te ugovore i ne znam o čemu se radi, zakonski postoji mogućnost da se za hitne poslove ili one koji zahtijevaju posebne vještine angažiraju ljudi izvana. Ali, ponavljam, o tome odlučuje poslodavac. To je vjerojatno pitanje kvalitete ljudi koje imamo i realnih poteba. Mi smo se sad pripremali za ulazak u EU i logično je da nismo mogli imati potreban broj educiranih ljudi koji bi mogli preko noći prihvatiti sve ono što traži EU.

Struktura zaposlenika u državnoj službi je nepovoljna u odnosu na kvalifikacije, oko 65 posto ljudi ima srednju stručnu spremu, to imamo i s time raspolažemo kako možemo.

Što očekujete od revidiranja kolektivnog ugovora…

- Naš kolektivni ugovor istječe 31. srpnja i očekujemo da što prije krenemo u proces pregovaranja. Od konstituiranja nove vlasti do danas nismo zapravo imali niti jedan konkretan razgovor, osim što smo se formalno upoznali s resornim ministrima: unutarnjih poslova, obrane, uprave, financija, pravosuđa… Ali to je bilo samo upoznavanje, ništa konkretno nismo dotakli. A voljeli bismo da u fazi donošenja proračuna budemo obaviješteni o smjernicama, moramo znati kakva su naša materijalna prava u odnosu na kolektivni ugovor. Krenut ćemo, naravno, u te pregovore, ali mi je žao što dosad nismo imali apsolutno nikakvih službenih razgovora s članovima Vlade o važnim stvarima kao što je proračun.

A kako je to izgledalo s prijašnjom Vladom?

- Socijalni dijalog u Hrvatskoj dostigao je visoku razinu. Oko bitnih stvari smo uvijek razgovarali, nismo bili stavljeni pred gotov čin, nismo uvijek dobili ono što smo htjeli, ali postojao je razgovor i dogovor. S prošlom Vladom dogovorili smo aneks kolektivnog ugovora kojim smo prihvatili njihov prijedlog da se ne isplati božićnica za 2010. Potpisali smo sporazum o socijalnom partnerstvu sindikata državnih službi i Vlade 2009. kojim smo definirali obvezu poslodavca da pri kreiranju zakona i podzakonskih akata uključuje predstavnike sindikata u njihovo donošenje.  Postoje pravni temelji koji propisuju obvezu socijalnog dijaloga, ali, naravno, neke stvari se, nažalost, nisu dosad dogodile. Eto, i sad koristim priliku da pozovem našeg socijalnog partnera, Vladu, da se oko svih bitnih pitanja sjednemo i dogovorimo.

Vjerojatno bi prvo na dnevni red stavili kolektivni ugovor. Kakve su vaše strategije s obzirom na krizu, gdje ste spremni uzmak­nuti, a gdje to ne dolazi u obzir…

- Mi smo i 2009. shvaćajući situaciju u kojoj se zemlja nalazi odustali od povećanja plaća u iznosu od 6 posto, isplaćivali smo u 2009. božićnicu u dva puta… Svaki sindikalac bi vam na ovo isto odgovorio: naše je polazište da sačuvamo ona prava iz prethodnog ugovora, da čuvamo stečena prava. E, sad, ako poslodavac ponudi drukčija rješenja, tek ćemo uz članstvo vidjeti što nam je prihvatljivo…

Ukidanje prekovremenih sati vam je prihvatljivo…

- Ali ostaje nam odredba u kolektivnom ugovoru da se prekovremeni sati plaćaju i ostaju poslovi koji će se vjerojatno i dalje morati obavljati izvan redovnog radnog vremena. Još je rano za prognoze, što će biti naša crta ispod koje nećemo ići. A vidjet ćemo, nadam se, vrlo brzo što će poslodavac reći i hoće li uopće nešto reći.              

Treba li štititi zaposlenike po svaku cijenu, u onim  slučajevima kad ne rade dobro? Zašto se od sindikata rijetko čuje borba za kvalitetu rada – provjere, unapređivanje rada, licenciranja zaposlenika, edukaciju…

- Pa mi cijelo vrijeme unapređujemo svoj kadar. Postoji Državna škola za javnu upravu koja na određeni način educira državne službenike. Pri Ministarstvu uprave postoji lokalna Akademija… Taj proces neumitno teče, nema više hladovine i mira, time što je netko dobio posao ne znači da je miran do kraja života, i državni sužbenici se, poput svih ostalih, moraju usavršavati cijeli život.

Sad ste mi postavili pitanje kako možemo braniti radna mjesta ako državna služba ne funkcionira… Ne želim generalizirati stvari zbog nekih loših primjera. Sustav se može pročistiti i prirodnim putem, a ne otpuštanjem. Prošla Vlada je zauzela stav da u državnoj službi radi po principu 2:1, dvoje odlaze, jedan se zapošljava… Postoji još niz mogućnosti da se pročisti državna uprava. Mislim da sve u svemu dobro funkcionira.

I bivša premijerka tražila je racionalizaciju koja se očito nije poštovala, sad će je provesti premijer Milanović i Linić…

- Nismo mi u sindikatu zaduženi da kontroliramo sustav. Poslodavac ima zakonsko pravo angažirati vanjske suradnike, plaćati prekovremene, on mora procijeniti…  Ako to riješi, mi se nećemo buniti. To je to.