Svi ti predmeti mogu se smatrati hrvatskim suvenirima, a pomislili bismo da su i hrvatski proizvod da na deklaraciji sitnim slovima na samoljepljivom papiriću ne piše - proizvedeno u Kini, odnosno kao zemlja porijekla navodi se PRC, što je engleski akronim za People’s Republic of China (Narodnu Republiku Kinu).
Suvenirnice, dućani i štandovi u jadranskim turističkim mjestima preplavljeni su raznim uporabnim i ukrasnim predmetima koji bi kupce trebali podsjećati na Hrvatsku. No, na policama povećalom treba tražiti hrvatski proizvod. Da nije istinito, bilo bi smiješno – u Kini slikari na veliko slikaju slike s motivima hrvatskih gradova i potpisuju ih hrvatskim imenima. Ne čudi onda ni najmanje što se sve te šalice, lutkice, tanjuri i majice s hrvatskim motivima industrijski proizvode u halama na Dalekom istoku.
“Ne morate ni gledati. Sve je iz Kine. Mi u Hrvatskoj ne znamo sami proizvesti suvenir. Ako ga netko i napravi, ili je nekvalitetno smeće ili je toliko skup da ga nitko ne želi kupiti”, govori nam vlasnik suvenirnice u Poreču.
Na naše inzistiranje da u šarenilu raznih artikala ipak pronađe jedan “made in Croatia”, pokazuje nam policu pokraj pulta na kojoj stoje gumene figurice golih žena i muškaraca, neki od njih i u eksplicitnim seksualnim pozama. Na deklaraciji lijepo piše da je proizvodu ime “Sexy PVC” i da mu je porijeklo hrvatsko. Koštaju 35 kuna i odlično se prodaju. Barem tako tvrdi prodavač koji definitivno nije u pravu da ne postoje hrvatski suveniri koji kvalitetom i cijenom mogu konkurirati uvoznima. Našli smo ih.
U želji da gostima ponude autohtoni istarski proizvod napravljen od prirodnih materijala i dakako ručno kao što su ga izrađivali njihovi djedovi i bake – skupina mladića iz Poreča prošle je godina osnovala udrugu Istarski suveniri.
Kristijan Maretić, Marin Brljafa, Viktor Ezgeta, Goran Perhat i još nekoliko njihovih prijatelja zimi se vole okupiti u staroj konobi, zapaliti vatru u kaminu, ispeći malo mesa, popiti vina pa uzeti alat i dugo u noć od sivog kamena izrađivati makete istarskih kažuna, kamenih kućica koje krase polja i maslinike najvećeg hrvatskog poluotoka.
Kažuni, građeni bez cementa, strpljivim slaganjem kamenja, tipični su za Istru. Momci sami slikaju i uokviruju slike s istarskim motivima ukrašene i kamenčićima, školjkama i pijeskom s plaža u okolici Poreča.
“Družimo se i radimo i tako spajamo ugodno s korisnim. Za jedan kažunčić potrebna su dva-tri sata posla, a na štandovima širom Istre prodaju se za 50-ak kuna. Uglavnom su trgovci naši prijatelji, također zaljubljenici u tradiciju, koji na naše proizvode ne stavljaju svoju maržu. Nikome od nas nije na prvom mjestu zarada, nego želja da turisti iz Istre kući ponesu nešto tipično za ovaj kraj, a ne kičasti kineski proizvod koji nema dušu”, kaže dopredsjednik udruge Kristijan Maretić. Marin Brfalja dodaje kako im je zasad važno da pokriju troškove materijala, a kamo sreće da im ostane za meso i vino.
Kako sve rade ručno, na tržištu ne mogu ponuditi velike količine, a kupaca ima s obzirom na povoljne cijene, što je dokaz da turisti ipak znaju prepoznati nešto lijepo i posebno.
...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA