Od projekta na Ombli kompliciranije su jedino Hrvatske željeznice. I ko za vraga, u cijeloj Hrvatskoj nema baš nijednog domaćeg stručnjaka za šine.
Pa je premijer Milanović prvo savjet za Omblu odlučio potražiti kod belgijskih stručnjaka, a zatim hrvatsku struku ignorirati još jednom i osnovati Povjerenstvo za željeznice.
To je tijelo dobilo važan zadatak: koordinirati aktivnosti svih resornih ministarstava i drugih relevantnih subjekata i predlagati Vladi rješenja za osjetljiv sustav HŽ-a.
Velika odgovornost, nema što, pa je premijer Milanović zaključio kako bi nekako najzgodnije bilo da u povjerenstvu sjede upravo on i ostali članovi Vlade.
Ukratko, Milanović i njegovi ministri koordinirat će aktivnosti vlastitih ministarstava i potom sami sebi predlagati kako da riješe problem državnog mastodonta, HŽ-a.
Te bi odluke, doduše, mogli donositi direktno na Vladi, ali tada bi se valjda činilo da se politika previše upleće tamo gdje joj nije mjesto.
Dugo već ima kako se priča o restrukturiranju najmasivnijeg državnog poduzeća, ali novi šef Holdinga HŽ-a Rene Valčić, čini se, teško ispunjava visoke ciljeve što ga je pred njega postavio ministar prometa Hajdaš Dončić.
Pa će sada sve probleme riješiti novoosnovano državno povjerenstvo.
U njemu, osim Milanovića, sjede još i članovi Vlade Radimir Čačić, Branko Grčić, Ivan Vrdoljak, Slavko Linić, Orsat Miljenić i Mihael Zmajlović.
U službenom obrazloženju osnivanja Povjerenstva stoji da njegovi članovi Vladi predlažu kako riješiti problem unapređenja željezničkog prometa na lokalnim prugama, kako formirati trgovačko društvo koje će proizvoditi željeznička vozila, kako rekonstruirati i modernizirati željezničku prugu Zagreb – Rijeka, kako izgraditi novu trasu, most i luku na Krku...
Neka bi budala možda u to povjerenstvo stavila stručnjake za promet, možda barem jednoga, da makar bude za ukras...
Ali premijer Milanović oduvijek je bio sklon sagledavanju šire slike: što će mu drviti ti hrvatski prometni stručnjaci kada oni u Vladi ipak znaju najbolje?
I tako nastade Povjerenstvo za željeznice.
Čemu, baš nije jasno kad su i bez njega sami na Vladi mogli odlučiti što će biti s tim problematičnim HŽ-om.
“Ali problem je obično u tome što se u Hrvatskoj odluke teško mogu provesti ako nisu donosene na političkoj razini”, objašnjava Anamarija Musa, docentica na zagrebačkom Pravnom fakultetu.
Zato je najjednostavnije osnovati povjerenstvo, u njega smjestiti članove Vlade i resornog ministra pa strateške odluke donositi izvan sjednica Vlade koje su obično pod budnim okom medija.
Na sličan se potez Milanovićeva Vlada već jednom prije odlučila. Kad su odlučili ukinuti nekadašnji Ured za e-Hrvatsku, postavilo se pitanje na koji će se način dalje obavljati informatizacija državne uprave.
Najlogičnije je bilo osnovati Povjerenstvo za koordinaciju informatizacije javnog sektora Hrvatske pa je odluka o osnivanju hitno donesena 2. veljače.
I to povjerenstvo čine isključivo članovi Vlade uz jednu iznimku.
Na čelu mu je ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić, a u njemu je još 9 članova: Neven Mimica, Branko Grčić, Željko Jovanović, Arsen Bauk, Orsat Miljenić, Slavko Linić, Rajko Ostojić te Ranko Ostojić.
Iznimka je Darko Parić, pomoćnik ministra uprave koji je jedini član Povjerenstva s obrazovanjem iz područja računarske tehnike.
Ako poželi, ministrica Opačić, stoji u odluci o osnivanju, može u Povjerenstvo uključiti neke predstavnike drugih ministarstava, državnih ureda ili ustanova i institucija pa je ona tako usput osnovala još šest potrebnih radnih skupina: jednu za integraciju računarno-komunikacijske infrastrukture, drugu za definiranje područje i tema za objedinjenu javnu nabavu, treću za standardizaciju rješenja za korisnički pristup, četvrtu za elektronički identitet, petu za “oblak javne uprave” te šestu za pripremu projekata za financiranje iz sredstava Europske Unije.
U protekla četiri mjeseca koliko Povjerenstvo postoji, njegovi su članovi zaključili sve što smo znali već na početku njihova mandata: da Vlada koristi 200-tinjak velikih i dvije tisuće manjih baza podataka s informacijama koje se uglavnom preklapaju, da je apsolutno sve dosad rađeno bezglavo te da u državnu službu valja uvesti neke tehnologije koje će radu javne uprave donijeti uštede.
Ukratko, još ćemo dugo čekati da se iz državne i javne službe izbaci onih nekoliko pisaćih mašina što je još preostalo.
Za profesora Zdravka Petaka sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti situacija je jasna: u Hrvatskoj ne postoji razvijeni koncept koordinacije javnog sektora gdje bi ljudi koji nisu pripadnici pojedinih stranaka, znači specijalisti i stručnjaci, mogli sudjelovati u predlaganju rješenja: “Ne postoje agencije Vlade koje mjere isplativosti pojedinih politika jer se to kod nas nema gdje učiti niti je izgledno da će se poticati obrazovanje takvih stručnjaka”, napominje Petak za kojega najveći problem leži u činjenici da uopće ne postoji formalni način kako da se stručnjake regurtira i savjetodavna tijela Vlade.
U konačnici ih se, naime, uvijek optuži da rade za nečije interese. Za to se sigurno ne može optužiti Vladina povjerenstva sastavljena od ministara.
Njima su interesi naroda rijetko kad na prvom mjestu.
