Prava istina o Čačićevu New Dealu

Gospodine prvi potpredsjedniče, mislimo da ćemo ovu godinu završiti u minusu - govori predsjednik Uprave HEP-a Zlatko Koračević.

U velikom uredu u sjedištu HEP-a u Vukovarskoj ulici u Zagrebu vlada grobna tišina. Članovi Uprave i Nadzornog odbora najveće državne energetske kompanije zure u pod.

“Molim? Jeste li vi normalni? Pa poskupjeli smo ljudima struju za 20 posto! Govorite li vi to ozbiljno?”, bjesni Radimir Čačić.

“A što je s velikim projektima? Jeste li išta napravili?”, prvi potpredsjednik Vlade sada je već crven u licu.

“Pa bit ćemo u minusu jer nam državne institucije i tvrtke duguju stotine milijuna kuna”, netko je potiho dobacio.

“Što? Još nisu platili? Dobro, slušajte me sad. Ja ću u Vladi dogovoriti da vam se odobri kredit, ali to je zadnji put. Odmah da ste krenuli u rezanje. Imate dvije tisuće ljudi viška i sad ćete to riješiti”, sastanak je završio.

Tjedan poslije Vlada je na sjednici odobrila HEP-u kratkoročni kredit od 400 milijuna kuna.

U isto vrijeme na vrhu HEP-a u tajnosti je počelo planiranje takozvanog restrukturiranja kompanije. Do kraja godine namjerava se, što redovnim putem, što prijevremeno, umiroviti dvije tisuće ljudi.

No, odnosi su i dalje napeti.

Čačić svim silama pokušava pokrenuti kakve-takve projekte, ali rezultata još nema.

U međuvremenu su objavljeni podaci o novom padu BDP-a i katostrofalnom smanjenju industrijske proizvodnje.

I sada svi gledaju u Čačića.

A on u državne kompanije.

Svi ozbiljni analitičari govore da je investicije ove godine treba povećati barem za osam milijardi kuna da bi Hrvatska ostvarila pozitivnu stopu rasta u 2012.

Dakle, investicije bi morale biti osam milijardi kuna veće nego što su bile prošle godine.

I u Vladi priznaju da je nužan upravo toliki porast investicija da bi se ostvarile njene ranije projekcije gospodarskog rasta od hiperambicioznih 0,8 posto.

S obzirom na to da je privatni sektor inertan i nezainteresiran za ozbiljnija ulaganja – o čemu sada već  otvoreno govori ministar financija Slavko Linić – gotovo sav teret pokretanja investicijskog ciklusa past će, ako već nije, na leđa države i njenih javnih poduzeća. A riječ je o samo dva sektora: energetici i prometu.

Tjednik Globus u proteklih deset dana iscrpno je proučio u kakvu se stanju Čačićevi projekti i koliko je realno da državne investicije izvuku zemlju iz ekonomskog gliba, u kojem je sad već četvrtu godinu.

Ovdje prvi put donosimo detaljan pregled svih projekata na kojima se temelji Čačićev “New Deal”.

Projekte ćemo podijeliti u tri kategorije.

Prva kategorija obuhvaća pet državnih tvrtki (HEP, Hrvatske ceste, HAC, HŽ i Hrvatske vode) koje bi trebale investirati u svom sektoru.

Sve te kompanije morale su krajem prošle godine po Čačićevu nalogu povećati investicijske planove za 2012.

Preciznije, ideja je da tih pet poduzeća ove godine investira 3,8 milijardi kuna više nego protekle godine.

HEP će tako umjesto 2,2 milijarde investirati 3,4 milijarde kuna.

Riječ je o obnovi postojećih hidroelektrana i termoelektrana, te ulaganju u prijenosnu mrežu i distribuciju energije. Pritom nas u HEP-u uvjeravaju da to nije samo plan, jer se već dobrim dijelom i ostvaruje.

Prema podacima koje smo od njih dobili, dosad su ugovorene javne nabave za trećinu projekata, a ostalo je u fazi natječaja.

Dakle, u HEP-u ti projekti idu svojim tokom.

HAC je pak dobio nalog da investicije poveća s milijardu i pol na 2,5 milijardi kuna.

I to se, naravno, smatralo riješenim.

Čačić je potkraj veljače u Vladi čak bio održao prezentaciju na kojoj je predstavio investicije. Ponosno je najavio kako će HAC investirati čak milijardu kuna više nego što se najavljivalo.

Riječ je o projektima poput izgradnje novih poddionica, spojnih cesta, dionica i čvorova.

Kako bi se pokrili novi troškovi, HAC je po HEP-ovu modelu poskupio usluge.

Cestarine su poskupjele 15 posto.

No, uslijedio je hladan tuš.

“Čujte, što se tiče te dvije i pol milijarde kuna investicija došlo je do pogreške. Gospodin Čačić imao je krive podatke. Mi možemo investirati do milijardu i pol kuna. Doduše, ako se riješe sve procedure, ubrza rješavanje žalbi u postupku javne nabave, te ako izvođači radova budu operativno u mogućnosti izvoditi dodatne radove, tada može doći do ubrzanja investicijskog ciklusa, te bismo mogli povećati investicije za 500 milijuna kuna, dakle na ukupno dvije milijarde kuna”, govori Globusov sugovornik iz Autocesta.

Prvi udarac za Čačića.

U HAC-u kažu da se trenutačno izvode radovi na svim njihovim projektima, ali na projektima vrijednim milijardu i pol kuna.

Kako je HAC prethodne godine realizirao 1,35 milijardi kuna, ta bi državna tvrtka u planu povećanja investicija mogla pridonijeti s najviše 665 milijuna kuna.

To je jako optimističan scenarij.

Onaj realniji kaže da će ta tvrtka ove godine uložiti samo 140 milijuna kuna više.

Puno je gora situacija u HŽ-u.

Oni su umjesto ranije najavljenih 975 milijuna kuna plan ulaganja digli na 1,275 milijardi kuna.

To je samo 300 milijuna kuna više nego prošle godine.

Ali s obzirom na to u kakvom je stanju kompanija, i to se smatra napretkom.

No, onda je ministar Zlatko Komadina podnio ostavku. Nova Uprava HŽ-a nije se usudila samostalno krenuti u investicijski ciklus, nego je čekala novog ministra. Dolazak Siniše Hajdaš Dončića na čelo ministarstva zasad nije ubrzao stvari. Nadzorni odbor koji predstavlja Ministarstvo nedavno je Upravi vratio na doradu plan restrukturiranja kompanije, u kojem su nalazio i plan investicija.

Rezultat?

Polovica je godine, a HŽ-ovci nisu zabili nijednu lopatu.

“Progam restrukturiranja društava u sklopu HŽ-ova Holdinga je u izradi. O tom ćemo dokumentu raspravljati na Nadzornom odboru HŽ-ova Holdinga 11. lipnja 2012., nakon čega se Program restrukturiranja šalje u Vladu. Kad ga Vlada prihvati, moći ćemo više reći o smjeru u kojem će ići HŽ. Program restrukturiranja sadržavat će i plan investicija. Stoga vas molimo za razumijevanje”, odgovorili su nam u Žljeznicama.

Dakle, HŽ je danas jedina tvrtka koja uopće ne provodi Čačićev plan.

A kad ga za koji mjesec i počnu provoditi, u najboljem će slučaju moći realizirati tek dio investicija, što znači da ta tvrtka ove godine neće pridonijeti ništa na planu povećanja ulaganja.

Drugi udarac za Čačića.

U Hrvatskim vodama, tvrde, takvih problema nema.

Oni su plan investicija povećali s 900 milijuna kuna na 2,2 milijarde kuna.

Gradit će sustave javne vodoopskrbe, javne odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda, i obrane od poplava i navodnjavanja.

Sredstva za novih 1,3 milijarde kuna ulaganja osigurat će, kažu, Vlada.

“Do kraja svibnja ugovorena je gotovo polovica projekata, a dobar dio u u fazi je objave javnog natječaja”, izvijestili su nas u Vodama.

Kako su godinu dana prije Hrvatske vode uložile milijardu i pol kuna, riječ je o povećanju investicija za 750 milijuna kuna.

Kao posljednja tvrtka tu su Hrvatske ceste, koje ne bi ni trebale pripadati u ovu kategoriju.

Naime, to je jedina kompanija za koju je Čačić u prezentaciji naveo da neće povećavati ulaganja. Ta će tvrtka ove godine uložiti 2,2 milijarde kuna u obnovu i održavanje cesta, kao i godinu prije.

I tu završavamo s prvom kategorijom projekata.
Od Čačićevih planiranih 3,8 milijardi kuna novih investicija, u najoptimističnijem scenariju moglo bi se ostvariti 3,1 milijardi kuna.

Realan je scenarij da će realizacija u konačnici biti oko 2,6 milijardi kuna.

Dakle, 1,2 milijarde manje od planiranog.

Uz ovu analizu lakše je razumjeti Čačićevu nervozu.

Sad dolazimo do druge kategorije državnih projekata.

Nju vodi novoosnovani Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija.

Njihov je prvi i glavni projekt “zgradarstvo” – obnova zgrada u javnom sektoru po principu energetske učinkovitosti.

Podsjetimo, ministar Vrdoljak najavio je da će u četiri godine biti uloženo desetak milijardi kuna u obnovu 11 tisuća zgrada.

Ministar tu nije stao.

Najavio je da bi taj projekt trebao zaposliti do 235 tisuća ljudi.

No, njegovo ministarstvo poslalo nam je izvješće u kojem je za početak revidiralo trajanje projekta.

“Program ne traje četiri godine, nego od travnja 2012. do prosinca 2013.”, stoji u odgovoru.

Zatim su objasnili u kojoj je fazi investicija.

Državne ustanove, lokalne jedinice i državna poduzeća do 31. svibnja kandidirali su 452 zgrade za obnovu. Od toga je 95 zgrada spremno za natječaj, za 84 objekta sada se izrađuju projektni zadaci, a preostale 273 zgrade u procesu su evaluacije.

To znači da bi se u slučaju realizacije svih zgrada moglo uložiti najviše milijardu i pol kuna.

Unatoč tome što u ministarstvu kažu da je u ovom trenutku čak 95 zgrada spremno za natječaj, do zaključenja ovog izdanja Globusa objavljeni su natječaji za samo deset zgrada.

Vrijednost obnove tih deset zgrada procijenjena je na samo 27 milijuna kuna.

Da stvar bude gora, na natječaje su se prijavile tek dvije građevinske tvrtke, koje su izrazile želju da obnove samo jednu zgradu - dječji vrtić u Općini Bistra.

Ovakvim tempom i uz ovakav odziv građevinskih kompanija neće se izvesti više od 750 milijuna kuna investicija do kraja godine.

Nažalost, i ovdje je očito Čačić u minusu.

Drugi projekt u ovoj kategoriji jest izgradnja, dogradnja i rekonstrukcija objekata u školstvu, kulturi, znanosti, socijalnoj skrbi, zdravstvu, pravosuđu i obrani putem javno-privatnog partnerstva (JPP-a).

Pojednostavljeno: privatni investitor javi se na natječaj da bi dogradio neku školu jer tamošnja lokalna jedinica želi da učenici idu u jednu smjenu. Potom tvrtka dobije objekt u koncesiju, dogradi školu i sljedećih 20-ak godina država, županija i lokalne jedinice svake godine tvrtki plaćaju naknadu.

No, taj je projekt i prije provedbe naišao na probleme.

V.d. župana Primorsko-goranske županije Vidoje Vujić prije desetak dana javno je kritizirao Čačićev projekt.

“Projekti javno-privatnog partnerstva skuplji su od 30 do 50 posto od čistih javnih projekata, i to sve, od cijene dokumentacije do svih ostalih troškova. Uz to, to su projekti koji se najsporije realiziraju. S projektom JPP-a valjda netko u ovoj državi misli da ima previše novca”, rekao je Vujić.

Takav model dogradnje javnih objekata Čačić je prije nekoliko godina patentirao u Varaždinskoj županiji, gdje je kao župan dogradio 34 tamošnja objekta.

No, s financijskom krizom općine su zbog toga došle u probleme.

Većina njih danas ne može podmirivati obveze prema koncesionarima i pred bankrotom su.

Ipak, Čačić drži da je taj model održiv i da će on biti jedna od poluga izlaska iz krize.

Nažalost, ravnatelj Centra Dragan Marčinko priznaje, u intervjuu u ovom broju Globusa, da ove godine neće biti radova.

Prvo otvaranja gradilišta, i to za samo nekoliko objekata, može se očekivati sljedeće godine.

Dakle, ove godine u JPP-u neće biti nikakvih investicija.

I ovdje završavamo s Čačićevim investicijama za ovu godinu.

Kad zbrojimo nove investicije iz pet državnih tvrtki i ulaganja u zgradarstvu, dolazimo do iznosa od 3,3 milijarde kuna novih investicija za ovu godinu.

To je samo 41 posto od planiranih Čačićevih investicija (8 milijardi kuna).

Sada je prvi put jasno da te nove investicije neće biti dovoljne za pozitivan BDP.

Unatoč optimizmu prvog potpredsjednika Vlade, koji i dalje ustraje na tome da će do prvih efekata doći u četvrtom kvartalu, s ovolikim ulaganjem to ipak neće biti moguće.

Josip Budimir, član Uprave Francka i gospodarski strateg HSLS-a, kaže pak da nije bitna samo visina ulaganja nego i isplativost tih projekata.

“Svi pričaju o visini ulaganja javnih poduzeća, što ima kratkoročni utjecaj na BDP, no zapravo će visina isplativosti odrediti jesu li ti projekti dobra dugoročna investicija. S druge strane, možemo imati stotine projekata, ali ako ne napravimo cjelovitu reformu - od restrukturiranja javnih tvrtki do promjene mirovinskog sustava - sve je uzalud”, kaže Budimir.

Treća kategorija projekata su velike investicije koje svi čekamo.

Riječ je o gradnji elektrana, proširenju riječke luke, izgradnji nizinske pruge i, primjerice, o projektu Brijuni.

Ta se ulaganja već dulje najavljuju, a očekuju se tek sljedećih godina.

No, i tu je situacija zabrinjavajuća.

Projekt Brijuni vrijedan 2,2 milijarde kuna trenutačno je pred kolapsom jer se nitko nije javio na natječaj. Upravo se razmišlja o pisanju novog teksta natječaja.

Što se tiče nizinske pruge, ovdje je investicija u pretpočetku.

Projekt je još u fazi ideje i njegova priprema mogla bi potrajati nekoliko godina. Tek tada bi se moglo razmisliti o traženju inozemnog investitora poput neke državne kineske kompanije.

Proširenje Luke Rijeka djelomično je započelo građenjem kontejnerskog terminala Brajdica i pripremama oko gradnje kontejnerskog terminala Zagrebačko pristanište.

No, pravi projekt riječke luke zapravo se odnosi na gradnju novog terminala na Krku, što zahtijevaju kineski investitori, a i to je samo na razini ideje.

Projekti poput Zagreba na Savi, gdje bi se izgradilo glomazno sjedište svih državnih ustanova, ili gradnja vjetroelektrana na jadranskoj pučini, kako tvrde svi stručnjaci, zalaze u zonu znanstvene fantastike i njih nema smisla navoditi kao ozbiljne projekte.

Jedino svjetlo na kraju tunela vidi se u HEP-u.

Ta energetska kompanija u mandatu ove Vlade planira gradnju termoelektrane Plomin 3, projekt težak šest milijardi kuna, hidroelektranu Ombla vrijednu milijardu kuna, hidroelektranu Senj-Kosin vrijednu 4,5 milijardi kuna i četiri hidroelektrane na Savi teške šest milijardi kuna.

Riječ je o investicijama od 17,5 milijardi kuna.

Upravo bi one mogle biti motor za srednjoročni rast BDP-a, kao što su to bile autoceste, prvo za vrijeme Čačića, a poslije i u Sanaderovu mandatu.

Čačićevi suradnici uvjeravaju nas da bi prvi radovi na Plominu 3 i Ombli (te dvije investicije vrijede sedam milijardi kuna) mogle početi već početkom 2013. Nezavisni stručnjaci kažu da je otvaranje prvih gradilišta realnije početkom 2014.

Tom pesimističnom scenariju u prilog idu i nedavno objavljena četiri revizijska izvješća za projekt Omblu, od kojih je samo jedno pozitivno, a preostala tri tvrde da bi gradnja bila štetna za okoliš.

Ako Vlada prihvati ta izvješća, to znači da se Ombla neće moći graditi.

No, kako je nedavno ministrica zaštita okoliša Mirela Holy, čije je ministarstvo naručilo revizijska izvješća, podnijela ostavku, otvara se mogućnost da Čačić uvjeri novog ministra zaštite okoliša kako Ombla mora dobiti zeleno svjetlo.

To pak znači naručivanje novih revizija, što opet odgađa start projekta.

Izgledno je, dakle, da će radovi Ombla i Plomin početi potkraj 2013. ili 2014. što znači da bi se prvi efekti Čačićeva investicijskog ciklusa mogli osjetiti tek krajem 2014.

Kako ove manje investicije iz prvih dviju kategorija ne ispunjavaju očekivanja, pitanje je hoće li Hrvatska moći dočekati megalomanske projekte iz energetike.