Kakve smo sve tajne vidjeli zahvaljujući slučajnim prolaznicima s mobitelima u ruci, čije su raritetne snimke završile na naslovnim stranicama novina

Kada smo Domagoj Bebić i ja 1995. snimili prvu fotografiju s jadranskih otoka i poslali je u novine, bila je to prava senzacija - prisjeća se Nenad Prelog, profesor s Fakulteta političkih znanosti.

Fotografiju snimljenu digitalnim aparatom više ne čuva, a ne sjeća se točno ni gdje je objavljena. Zna samo kako je prije 15 godina taj amaterski pokušaj predstavljao uspjeh jer se tehnologija koja je omogućavala brži prijenos podataka a onda i participaciju običnih građana u oblikovanju novinskih sadržaja tek počela pojavljivati.

Danas, međutim, svoj amaterski uradak u novinama može objaviti gotovo svatko. Više stoga nitko svijetom ne hoda bez mobitela s kamerom, a paparazzo nagonu ne uspijevaju se oduprijeti ni oni koji inače sklanjaju pogled s novinskih stranica na kojima je takav materijal objavljen.

Štoviše, potvrđuju u T-HT-u, potražnje za mobitelima bez integriranih kamera danas gotovo više i nema.

Prvi mobiteli s kamerama, objašnjavaju u T-HT-u, na hrvatskom su se tržištu pojavili 2002. godine.

Bili su to modeli Sony Ericsson. Kamere tih uređaja bile su vrlo slabe i nisu bile integrirane u mobitel, na koji su se spajale putem priključka. S vremenom su pak postale sastavni dio uređaja, a performanse su im bile sve bolje .

Kako se tehnologija razvijala, građansko ili participativno novinarstvo, kaže Prelog, prihvatile su čak i tradicionalne svjetske novine, osobito u multimedijalnim sadržajima što su ih snimali slučajni prolaznici.

“Tehnološki napredak doveo je do temeljnih promjena. U vrijeme postojanja isključivo modemske internetske veze, bilo je pravi pothvat poslati fotografiju za objavu u novinama. No, s razvojem weba 2.0 i s pojavom brojnih softvera koji omogućuju upload i download informacija, vrijeme prijenosa podataka bitno se skratilo”, objašnjava Prelog. Zbog svega toga automatski se povećao i utjecaj koji građani imaju na medijski sadržaj.

U jednu ruku, objašnjava medijska analitičarka i profesorica na Fakultetu političkih znanosti Gordana Vilović, građani su počeli osvajati medijski prostor jer su željeli da se mediji okrenu prema temama koje ih interesiraju, umjesto sadržaja koji im je nametnut.

Građansko novinarstvo tako prvo počinje s objavama tekstova običnih ljudi, čitatelja, da bi uskoro novinske stranice počele krasiti i amaterske fotografije za koje neki mediji daju i novčane naknade.

Iako ne objavljuje fotografije nego tekstove građana, pionirom građanskog novinarstva danas se smatra sjevernokorejski novinski portal “OhmyNews” čija krilatica glasi: “Svaki građanin je reporter”. Portal je postao neobično utjecajan u vrijeme predsjedničkih izbora 2002. godine i novoizabrani predsjednik Roh Moo-hyun svoj prvi intervju dao je upravo njima.

Do prave ekspanzije objave amaterskih fotografija i videosadržaja, kaže Prelog, došlo je s velikim katastrofama, prilikom kojih novinari jednostavno nisu bili u prilici izvještavati s mjesta događaja.

“ Primjerice, 1999. godine, prilikom nemira u Seattleu, službeni su mediji bili odsječeni od glavnih zbivanja pa su se fotografije i snimke prikupljale od svjedoka, građana koji su se slučajno zatekli na mjestu događaja, i koji su sve snimili vlastitim mobitelima. Američkim medijima nije preostalo ništa drugo nego da objave amaterski materijal, kad već sami nisu mogli obaviti posao”, objašnjava Nenad Prelog.

Ista se praksa ponovila i 2001. godine, za vrijeme napada na njujorški WTC, a neke od najupečatljivijih fotografija napada na Ameriku snimili su sami sudionici događaja.

U vrijeme bombaških napada u Londonu, prisjeća se Prelog, građansko novinarstvo doživjelo je vrhunac. Većina materijala koji se tada objavljivao snimili su upravo svjedoci, a snimke su preplavile BBC i ostatak medijskoga prostora. “To je već bila prava mala revolucija”, smatra Prelog.

Upravo je napad u londonskoj podzemnoj željeznici inspirirao Francuza Matthieua Stefanija da osnuje agenciju koja će posredovati između medija i snimatelja-amatera.

Tako je, u prosincu 2005. godine, osnovana Citizenside, agencija koja medijima prodaje amaterske fotografije i snimke, a za njihove tvorce postiže cijene koje sami ne bi mogli postaviti. Citizenside dnevno primi i do petstotinjak fotografija i snimaka.

“Sav materijal koji do nas dođe pomno pregledamo prije nego što postane dio naše baze”, govore u Citizensideu za Globus. Kako su objasnili, amaterske fotografije sve su privlačnije tradicionalnim medijima, a nerijetko završe i na naslovnicama.

“Kao primjer izdvajamo jednu amatersku fotografiju koja je završila na naslovnici francuskih dnevnih novina Liberation. Bila je riječ o fotografiji snježnog Marseilla, grada u kojem snijeg pada svakih 20 godina”, rekli su nam u agenciji.