Iz arhive Globusa

Pismo kojega se nitko iz HDZ-a ne želi sjećati

Na 90. obljetnicu rođenja prvoga hrvatskog predsjednika, dok se u HDZ-u vode završne borbe među kandidatima za novog šefa stranke, od kojih se svi redom proglašavaju odanim sljedbenicima dr. Franje Tuđmana, na vidjelo izlazi neugodna istina iz nedavne prošlosti: na molbu Sanaderovoj Vladi da razmotri njezinu skromnu želju Ankica Tuđman dobila je tek birokratski odgovor

Ne sjećam se!”, “Ne znam!”, “Prvi put čujem za to pismo!”, “Promaklo mi je!” … tako su reagirali istaknuti HDZ-ovci koje smo u ponedjeljak, upravo na 90. obljetnicu rođenja prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, upitali sjećaju li se pisma iz 2007. što ga je njegova udovica Ankica Tuđman uputila Vladi Ive Sanadera.

Od tog, nikada javno objavljenog pisma prošlo je gotovo pet godina. Ali danas, kada se svi kandidati za predsjednika HDZ-a natječu u tome koji će među njima ispasti veći tuđmanist, čak i to da se te molbe njegove udovice baš nitko ne sjeća govori o postojanosti njihovog tuđmanofilstva.

Pa i sam sadržaj i ton pisma Ankice Tuđman, bolje od ikakva programa, potvrđuju čudno političko lice aktualne “retuđmanizacije” HDZ-a. I to baš u ovom tjednu koji će za HDZ-ovce svoj grande finale imati na izborima za stranački vrh, a počeo je, igrom slučaja, polaganjem vijenaca na grob dr. Franje Tuđmana.

Na Mirogoju su bili Jadranka Kosor, Darko Milinović, Domagoj Milošević. Tomislav Karamarko potegnuo je do Velikog Trgovišča da bi se zakleo u Tuđmana.

Prigodno, u pismu Ankice Tuđman iz 2007. upravo je riječ o grobnici na Mirogoju. Ono počinje faktografskim podacima: “U studenom 1999. god. sagrađena je na Mirogoju grobnica za mojeg supruga, prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana u kojoj je pokopan 10. prosinca 1999. god.” Ali potom slijede emocijama obojene tvrdnje: “Obitelj Tuđman nije niti tada, a niti do danas dobila nikakav dokument iz kojeg bi se vidjelo u čijem je vlasništvu ova grobnica, pa se stoga obraćam naslovu za koji mislim da je najkompetentniji. Poštujući obiteljska, kršćanska i ljudska prava, ja osobno a i moja obitelj smatramo da bih ja trebala biti pokopana uz mojeg supruga. S obzirom da se radi o mladoj hrvatskoj državi, o njezinom prvom predsjedniku, o predsjedniku koji je umro, u proteklih sedam godina nisu donijeti nikakvi propisi o eventualnim pravima predsjednikove udovice, što je u mnogim demokratskim zemljama regulirano propisima (od pratnje vozača, diplomatske putovnice koja mi je odbijena i dr.). Kako niti ovo pitanje nije regulirano, obraćam vam se sa zamolbom za rješenje postavljenog pitanja – mojeg ukopa u grobnicu uz mojeg supruga.”

...

ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
29. travanj 2024 20:25