Zakon o lustraciji, i sve ono što uz njega obvezatno ide, jedna je od onih tema koja, već i na sam spomen riječi “lustracija”, budi strasti. Mislim da bi stoga bilo vrlo umjesno, i nadasve korisno, pokušati napisati takav članak o tome u kojem ne bi bilo iskazivanja nikakvih emocija – a ponajmanje ne onih koje asociraju na strasti. Članak, dakle, koji bi bio utemeljen isključivo na golim činjenicama – pa kad njih imamo na stolu, da onda, eventualno, idemo dalje.
Trebalo bi, zapravo, razjasniti dvije stvari. Prvo, odmotati barem onu najelementarniju kronologiju priče o lustraciji u proteklih još malo pa četvrt stoljeća postojanja samostalne hrvatske države. Ta je kronologija vrlo kompleksna, bogata detaljima, a na trenutke i uzbudljiva, da ne kažem dramatična. A još uvijek, uglavnom, nepoznata i nerazjašnjena.
A drugo, trebalo bi nešto dublje ući i u motive i ciljeve današnjega (Karamarkova) HDZ-a - ili, recimo, nekih skupina unutar HDZ-a - koje se vrlo eksplicitno zalažu za donošenje Zakona o lustraciji, i u ovo današnje vrijeme. I ako je ikako moguće - steći barem najosnovniji uvid u skicu ili radnu verziju tog Zakona, ako ona u ovome trenutku uopće postoji.
Po pitanju točke br. 1. porazgovarao sam s nekim bivšim visokim dužnosnicima HDZ-a i hrvatske države koji su tijekom 1990-ih čitavo vrijeme bili u neposrednoj blizini predsjednika HDZ-a i RH dr. Franje Tuđmana.
A u vezi s točkom 2. - sastao sam se i porazgovarao s nekim HDZ-u bliskim ljudima koji su mi pomogli da steknem koliko-toliko cjelovitu sliku o namjerama aktualnog vodstva HDZ-a, kad je riječ o tom Zakonu.
lista povoda. Počinjem od kronologije, tj. od jajeta. I već se na toj razini sudaramo s nekim predrasudama ili krivim predodžbama o tom problemu, točnije rečeno s dvije velike zablude koje su u zadnjih nekoliko godina sasvim nezasluženo stekle status gotovo neupitnih povijesnih istina.
Prva zabluda glasi da je predsjednik Franjo Tuđman bio izričito protiv donošenja Zakona o lustraciji. To nije točno: dr. Tuđman je bio za taj Zakon - ali ne odmah (tj. ne tako dugo dok u Hrvatskoj traje rat) i ne bez ispunjavanja određenih (pred)uvjeta.
A druga je zabluda da je u pozadini svega toga - tada, u Tuđmanovo vrijeme - bio obračun vladajućeg HDZ-a s tadašnjim oporbenim strankama, ponajprije s Račanovim SDP-om. Sasvim obrnuto - radilo se o obračunu (i to na trenutke nemilosrdnom) pojedinih grupacija unutar samoga HDZ-a.
- Pitate me zašto predsjednik Tuđman nije proveo lustraciju? - rekao mi je, u razgovoru što sam ga s njim vodio prije nekoliko dana, nekadašnji visoki dužnosnik HDZ-a i RH. - Kad postavljate takvo pitanje, morate dobro znati u čemu se sastojala bit Tuđmanova projekta stvaranja HDZ-a. On je uvijek govorio da kroz taj pokret želi okupiti različite sastavnice hrvatskoga nacionalnog bića, odnosno da želi pomiriti sinove ustaša i partizana. Na tom su projektu, po predsjedniku Tuđmanu, svi bili dobrodošli - osim onih koji su okrvavili ruke. To je ujedno bio i glavni Tuđmanov kriterij: u HDZ-ovu pokretu nije bilo mjesta ubojicama, ni u doslovnom ni u figurativnom smislu te riječi.
I tu sada dolazimo i do samih začetaka ideje o lustraciji.
...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA