Dosadašnji zagorsko-krapinski župan Siniša Hajdaš Dončić (37) počeo se pripremati za novu dužnost čim ga je premijer Zoran Milanović prošle srijede nazvao i rekao mu: “Bit ćeš ministar.” Već istoga dana razgovarao je s bivšim ministrom Zlatkom Komadinom i dogovorio s njim još jedan sastanak za ovaj tjedan.
Naći će se i s Komadininim zamjenikom Zdenkom Antešićem, koji će - kako nam je najavio Hajdaš Dončić – ostati na dužnosti. Veliki broj menadžera iz javnih poduzeća koja su u njegovu resoru već mu se javio e-mailom ili telefonom: nude pomoć, daju prijedloge i sugestije.
Produženi uskršnji vikend Hajdaš Dončić proveo je s obitelji u toplicama Sveti Martin na Muri.
Iako i inače s djecom odlazi u toplice kad god stigne, kaže kako mu je ovaj odmor “dobro došao da napuni baterije i razbistri misli za budući posao ministra”.
Siniša Hajdaš Dončić dočekao nas je na Uskrsni ponedjeljak u obiteljskoj kući u Zaboku.
Činio se posve spremnim za prve radne dane.
“Resor koji ću preuzeti vrlo je interdisciplinaran. Teorijsko znanje iz većine njegovih segmenata dobio sam na magisteriju na Ekonomskom fakultetu u području međunarodnog turizma u nacionalnoj ekonomiji, a velik dio odnosio se na infrastrukturu, zračni promet… Posla se ne plašim, a bitno mi je uspjeti svakog čovjeka u sustavu potaknuti da bolje radi svoj posao, da bude barem 20 posto efikasniji”, objašnjava budući ministar dok na stol iznosi kolače i sok.
Podsjetio sam ga kako je i njegov prethodnik, Komadina, godinama bio uspješan župan, ali da se nije baš snašao kao ministar.
Ne plašite li se “sindroma Komadina”, da od uspješnog župana postanete neuspješan ministar, pitam ga odmah na početku.
“Ne slažem se da je posao župana lagan. Pred građanima ste odgovorni za sve, a ovlasti župana su jako male. Župan se muči s hrpom problema koje ne može riješiti jer nema ovlasti”, kaže.
Samouvjerenost dodatno potkrepljuje činjenicom da je bio SDP-ov župan u vrlo konzervativnoj sredini kakva je Zagorje.
Ima, kaže mi, podršku cijele obitelji za novi posao, a reakciju majke koja je rekla da nije sretna što odlazi u najteže ministarstvo kroz smijeh komentira: “Majka kao majka, ona je zabrinuta zbog svake promjene. Isto je bilo i kad sam se kandidirao za župana.”
Što vam se čini kao najteži dio budućeg posla?
- Najteži dio bit će Hrvatske željeznice. Čeka nas, slikovito rečeno, mala industrijska revolucija u tom sektoru. Ulaskom u EU doći će do deregulacije željezničkog prometa, što znači da će i drugi prijevoznici moći koristiti hrvatske pruge, dakle našu infrastrukturu. Ali upravo su željeznice i naš veliki izazov i najveća razvojna šansa Hrvatske.
Cestogradnja neće stati, ali neće se sada graditi nove autoceste, osim one prema jugu, prema Dubrovniku, kroz zaleđe Neuma. Ostale investicije u cestogradnju ići će u državne i županijske ceste, kojima se odvija najveći dio prometa i koje su važne za gospodarstvo. Baš sam sada u Svetom Martinu razmišljao kako gotovo sva termalna odmarališta imaju lošu cestovnu infrastrukturu. Budući da toplice generiraju razvoj i zaposlenost, bilo bi logično da Hrvatske ceste vode više računa o prometnicama koje stvaraju ekonomski život.
Hoće li željeznice za ovu Vladu biti isto što je gradnja autocesta bila za Račanovu?
- Trebale bi biti. Ali pod uvjetom da se istodobno ulaže u razvoj jadranskih luka, prije svega riječke. Rijeka mora postati vrata srednje Europe. No, ulaganja u željeznicu moraju pratiti pokretanje i rast domaće industrije kroz proizvodnju dijelova i kompnenti za željeznice.
Srećom, baza metaloprerađivačke industrije u Hrvatskoj još postoji, počevši od Gredelja kao glavne tvrtke te vrste. Ako domaća industrija ne bude pratila ulaganja u željeznice i ako se ne podigne domaća proizvodnja, onda sve to nema smisla.
Kada ste saznali da ćete biti ministar? Kad vam je premijer Milanović ponudio taj posao?
- Prošle srijede, nakon što je ministar Komadina dao ostavku. Zoran me je nazvao i rekao: pripremi se, bit ćeš ministar.
Jeste li bili iznanađeni?
- Jesam.
Niste prije razgovarali s njim o toj mogućnosti?
- Samo načelno kad se ministar Komadina razbolio i nakon što se počelo nagađati hoće li se on vratiti na posao ili ne.
Dosad ste govorili da želite ostati župan, ali ste ipak prihvatili Milanovićev poziv da uđete u Vladu. Što je presudilo da promijenite mišljenje?
- Jednostavno sam osjetio da moram prihvatiti premijerov poziv. Za mene je to bio veliki izazov koji sam odlučio prihvatiti i koji znači prekretnicu u mom životu. Osim toga, lokalni izbori su već iduće godine. Moja sadašnja zamjenica ima iskustva u vođenju županije jer je prije bila županica. A prihvaćeni su i svi županijski programi koji su meni bili važni, što znači da će se i provesti. Moj odlazak neće izazvati turbulencije u županiji.
Kandidirali ste se i za člana Predsjedništva SDP-a. Vi sebe u budućnosti vidite u samom vrhu stranke?
- Da, vidim se kao člana Predsjedništva SDP-a.
Ranije ste govorili da ste u politici na privremenom radu. Politika je ipak postala vaše trajno zanimanje?
- Rekao sam da sam u politici na privremenom radu, ali da ne znam koliko će taj rad trajati. Vjerojatno ću biti kao naši gastarbajteri koji su otišli na privremeni rad u Njemačku i ostali tamo niz godina. Građani imaju vrlo loše mišljenje o političarima, a i ja sam o politici loše mislio. Zbog toga sam se dugo borio protiv političara u sebi. Ali, shvatio sam da političar može biti i dobar i loš, jednako kao dobar i loš mehaničar. Nisu svi političari isti. Raščistio sam to sam sa sobom i ostajem na trajnom radu u politici.
Gdje sebe vidite u politici za deset godina? Što je vaš konačni cilj u politici?
- Trenutno mi je na umu samo odgovornost koju nosi funkcija ministra koju ću preuzeti u resoru koji jest izazovan, ali i vrlo zahtjevan.
Idućeg mjeseca trebali biste doktorirati iz područja ekonomije. Hoćete li to sada stići s obzirom na nove obveze?
- Sve sam već obavio, samo još moram obraniti doktorat.
Što je tema doktorata?
- Turistički klaster kao model endogenog lokalnog razvoja.
Bit ćete doktor ekonomije. Ali, hoćete li moći parirati Liniću i Čačiću koji su alfa i omega Vladine ekonomske politike?
- Ne ulazim u ovaj posao s pretpostavkom da moram nekome parirati ili se nekome dokazivati. S Linićem svi ministri moraju surađivati jer on drži blagajnu. Meni su Linić i Čačić simpatični. Mislim da ću dobro surađivati s njima jer su oni ubrzani, a ja volim ljude koji brzo reagiraju. Oni bi mi možda mogli biti i najbolji suradnici u Vladi.
I reći ćete “ne” Liniću ili Čačiću ako vam se počnu upletati u resor?
- Ako znam da sam u pravu, reći ću “ne” i Liniću i Čačiću.
Novoj se Vladi zamjera da je više liberalna nego socijaldemokratska, da se u njezinim odlukama više vidi utjecaj HNS-a nego SDP-a?
- Mislim da nije tako. Postoje tri faktora proizvodnje: kapital, rad i zemlja. U Hrvatskoj je kapital do sada bio najviše zaštićen, a rad najmanje. Mi mijenjamo zakone tako da radnici više neće biti zadnja rupa na svirali. No, što je socijaldemokracija u 21. stoljeću? Odgovor na to pitanje traže svi europski socijaldemokrati. U vrijeme ekonomske krize to je posebno osjetljivo pitanje i mislim da naša Vlada vodi ispravnu politiku kad ne prihvaća sulude ideje o masovnom otpuštanju radnika u javnoj i državnoj upravi. Dok država ne stvori uvjete da privatni sektor može zapošljavati nove ljude, ne može se otpuštati ljude i stvarati armiju nezaposlenih. Socijaldemokratska politika znači brigu o svakom čovjeku. A kod nas se često zaboravlja da nezaposlenost sa sobom donosi i niz drugih društvenih problema: alkoholizam, nasilje u obitelji…
Je li dobro za SDP što je Milanović dopustio Radimiru Čačiću toliku eksponiranost?
- Milanović ima svoj stil vođenja kabineta koji je bitno drukčiji od svih njegovih prethodnika. Milanović odlučuje o svemu, njegova je zadnja. Ali to ne znači da on mora biti stalno u prvom planu. Ministri imaju odgovornost za svoj resor, a Čačićev je resor sada u prvom planu zbog niza odluka, pa je Čačić zato i eksponiran više od drugih.
Koliko je za vaš politički uspon bio važan dobar osobni odnos s Milanovićem?
- Zoran i ja smo si ok kao ljudi. Ali mislim da sam ja sam sebi najviše otvorio put prema uspjehu. Pobijedio sam na unutarstranačkim izborima u županiji, dobio sam izbore za župana i poziv u Vladu mi se čini logičnim slijedom. Jasno, dobro je imati podršku predsjednika stranke. Ali moj je moto: bit će ti onako kako si sam napraviš. Ako sam ništa ne učiniš, može ti prijatelj biti tko god želi, ali nećeš uspjeti. A vrijeme je da se i dobri ljudi umreže, jer su se loši ljudi već odavno umrežili.
Kad ste upoznali Milanovića?
- Upoznao sam ga 2007. godine, kad se prvi put kandidirao za predsjednika SDP-a. Došao je na predstavljanje u Oroslavlje, tada smo prvi put razgovarali. Većina zagorskih SDP-ovaca podržala je njega.
Čime je stekao vaše povjerenje i naklonost?
- Elokventnošću i poštenjem. Te dvije stvari mu nitko ne može osporiti. Zoran je zanimljiva i pametna osoba, s jako širokim spektrom znanja, kako o povijesnim tako i o aktualnim temama. A ja volim razgovarati sa zanimljivim i pametnim ljudima. 
Često ste razgovarali?
- Jednom ili dvaput mjesečno, ovisno o prilikama.
Je li istina da ste Milanoviću zamjerili što koristi previše latinskih izraza? Kako je reagirao na to?
- Rekao sam mu to. Meni to ne smeta, ali mislim da ga dio ljudi onda ne razumije. A ljudi vole da im se obraćate rječnikom koji razumiju.
Kao župan vi ste čak koristili tzv. gerila-marketing kako biste privukli pozornost medija na projekte koje ste vodili. Možemo li očekivati i u
Ministarstvu nešto novo i zanimljivo?
- Ne, ne. Više se neću morati baviti turističkom promocijom kao u županiji, ali mogao bih dati par ideja ministru turizma Ostojiću, ionako ćemo biti u istoj zgradi.
Hoćete li dovesti svoj tim suradnika ili ćete ostaviti Komadinina zamjenika i sadašnje pomoćnike ministra?
- Zamjenik će ostati, a za pomoćnike ću još vidjeti. Kod mene svatko dobije šansu. Tko od pomoćnika uhvati moj tempo, ostat će, tko ne uhvati, arrivederci Roma!
Javnost vas je do sada možda najviše zapamtila po tome što ste nakon ženidbe dodali suprugino prezime. Zašto? Je li i to bio vaš gerila-marketing?
- Sjećam se da sam bio na službenom putu u Istri, razgovarao sam telefonom s budućom suprugom o vjenčanju i ona me pitala što ćemo s prezimenom. Rekao sam joj: zvat ćemo se isto, ti ćeš uzeti moje prezime, ja ću svome dodati tvoje. I tako je bilo. Nema skrivenih poruka u tome.
Vaša velika strast je kuhanje. Kada ste i zašto počeli kuhati?
- Volim dobru hranu i dobro vino, pa sam zato i počeo kuhati još prije desetak godina. Ali, ozbiljnije sam se počeo baviti kuhanjem kad sam bio bolestan, odnosno 2009. dok sam se liječio od sarkoidoze. To je vrlo rijetka autoimuna bolest. Radi se zapravo o nakupljanju T-limfocita na pojedinim organima, a najčešće na plućima kao u mom slučaju. Ako se ne otkrije, može dovesti do fibroze pluća. Koliko znam, od sarkoidoze najčešće obolijevaju sjeverni Europljani. Uz korištenje konvencionalne medicine, odlučio sam pomoć potražiti i od alternativne koja uključuje i zdravu prehranu. Nabavio sam literaturu, puno sam čitao o zdravoj prehrani. A preduvjet zdrave prehrane su zdrave namirnice. Na primjer, cjelovite žitarice su bile temelj mnogih jela u našim krajevima, ali su ta jela gotovo zaboravljena. Tih devet mjeseci koliko sam bio na kućnom liječenju, kuhao sam skoro svaki dan. I supruga je bila zadovoljna, jer ju je svaki dan nakon posla dočekao gotov ručak.
Tko sada doma kuha, vi ili supruga?
- Kad imamo goste i vikendima, uglavnom ja kuham. Moji specijaliteti su riba, lignje i posebno hobotnica ispod peke.
Očišćenu hobotnicu bacim u lonac bez vode i stavim na laganu vatru 20-ak minuta da pusti sokove; sa strane pripremim krumpir na ploške i kad hobotnicu izvadim iz lonca i stavim pod peku, prelijem krumpir s tim umakom koji je ostao od hobotnice.
A znam dobro pripremiti i divljač. Zadnji sam put spremao divlju svinju i njoke od bundeve i kestena s umakom od sušenih vrganja i reduciranog crnog pinota.
To pripremate po receptima ili imate svoje?
- Za neka jela koristim recepte, ali uglavnom eksperimentiram. U principu, na licu mjesta odlučim što ću i kako napraviti, a umake uglavnom izmišljam.
Jeste li kad skuhali što Milanoviću?
- Jesam. Njemu sam pripremao morske plodove i lovačke specijalitete.
Je li bio zadovoljan?
- Mislim da je. Ali najbolje da njega pitate. Sviđa mi se kod Milanovića što cijeni hranu i piće, a i razumije se u hranu i piće.
Prije ste bili vegetarijanac. Zašto ste opet počeli jesti meso?
- Prestao sam biti vegetarijanac kad sam se razbolio od sarkoidoze koja mi je udarila na pluća i zglobove. Iako sam pio lijekove, odlučio sam si sam dodatno pomoći alternativnim metodama. Počeo sam se zdravo hraniti, ali i jesti meso jer je ono važno za zdravlje pluća. Počeo sam primjenjivati i akupunkturu. A na preporuku stručnjaka iz San Francisca godinu dana sam vježbao i kung-fu, što mi je bilo važno za razgibavanje zglobova. Više ne treniram kung-fu, ali zato triput tjedno plivam.
Vjerujete da su vam alternativne metode pomogle?
- Mislim da sam sam sebi pomogao. Moja je teorija da nema univerzalnog lijeka i da je kod svake bolesti važan individualni pristup.
Jeste li se bojali kad vam je dijagnosticirana sarkoidoza?
- Riješio sam se straha kroz šalu i smijeh i uz podršku obitelji. A onda sam počeo kuhati, pa pisati doktorat…
Po mnogo čemu se čini da ste osoba otvorenog i liberalnog svjetonazora: zašto ste onda djelatnicima županije propisali strogi dress-code, odnosno zabranili ženama minice i japanke?
- Ma nisam. To je bio nesporazum. Zalažem se za pristojno odijevanje u javnim službama, jer svagdje u institicijama postoji nekakav kodeks ponašanja i odijevanja. Ali da ja zabranim minice?! Nema šanse.
Na novoj dužnosti sigurno nećete imati vremena za sve svoje hobije i zanimacije. Čega se nećete odreći ni kao ministar?
- Plivanja. Tri puta tjedno moram plivati jer mi je to preporučio liječnik.
Hoćete li i dalje, kao ministar, odlaziti na koncerte Hladnog piva, svog omiljenog benda?
- Sa svojom kćeri ću uvijek ići na koncerte, ona obožava Hladno pivo. Ali i ja slušam samo rock-glazbu, pa volim otići na njihov koncert. Još kao klinac sam, sa 15 godina, odlazio na rock-koncerte. Sjećam se da mi je veliki doživljaj bio koncert Ramonesa u Domu sportova u Zagrebu 1989. Bio je to moj prvi veliki koncert. Ali mi je i dan-danas žao što nisam mogao ostati do kraja koncerta jer je zadnji vlak za Zabok išao u 22:28, pa sam ga morao uhvatiti jer ne bih inače mogao doći doma.
Javno ste priznali da imate tetovažu. Možete li nam sada otkriti što ste tetovirali i zašto? I gdje?
- Tetovirao sam se 1993. Prijatelj s fakulteta je u časopisu za metalce dobio nagradu, tetovažu u vrijednosti 100 maraka. On se nije htio tetovirati, pa je meni ponudio da kupim taj nagradni bon od njega. Uzeo sam ga i otišao na tetoviranje. U albumu sam izabrao psa Odija jer je moralni pobjednik svih crtića. I sada imam tetovažu Odija na ramenu.
Na kraju vas moram pitati: koji je Zagorac važniji za hrvatsku povijest: Tito ili Tuđman?
- Tito. Ali ne mogu biti objektivan jer mi je žena iz Kumrovca.