Novi američki veleposlanik u Hrvatskoj, koji je 15. rujna predao vjerodajnice predsjedniku države i toga dana službeno započeo posao, došao je u Zagreb u, politički gledano, vrlo zanimljivo vrijeme. Dok je James Foley prolazio intenzivne pripreme za Hrvatsku, tadašnji je premijer u Zagrebu podnio ostavku, zatim su se stale nizati afere i uhićenja u sektoru borbe protiv korupcije, a još malo pa će Hrvatska birati svoga trećeg predsjednika.
Dinamična atmosfera koju je zatekao u Zagrebu dobro odgovara temperamentu i karijeri šestoga američkog veleposlanika otkad je hrvatske samostalnosti, koji je, uz Petera Galbraitha i, poslije, Williama Montgomeryja, po svojoj biografiji i očekivanjima ponovno “jaki” ambasador.
U svom govoru potkraj srpnja pred senatskim Odborom za vanjsku politiku Foley je, u pratnji supruge Kate Suryan, koja je podrijetlom Hrvatica, i brata Jamesa, govorio o svojim očekivanjima od angažmana u Zagrebu, rekavši da je zainteresiran za Hrvatsku i europski jugoistok još od 90-ih, kad je radio pri NATO-u.
“Rijetki su tada mogli predvidjeti da će Hrvatska tako brzo postati uspješna demokracija i članica NATO-a. No, isto tako rijetki su mogli predvidjeti da će Hrvatska biti nezavisna država. To samo dokazuje snagu s kojom je hrvatski narod ostvarivao svoje snove, prvo da dobije svoju državu, a onda da dobije članstvo u zapadnoj obitelji”, kazao je tom prilikom James Foley u Washingtonu.
Plan za Afganistan
Nekoliko mjeseci poslije, u njegovoj zagrebačkoj rezidenciji, pitamo američkog veleposlanika što, nakon skeniranja ovdašnje situacije, smatra prioritetima u svojem poslu. Američki diplomat, razumljivo, neće govoriti o hrvatskoj untarnjoj politici, ali ima konkretne zamisli o prioritetima svog mandata.
- Zaista vjerujem u dobru budućnost Hrvatske. Sjedinjene su Države preko hrvatskog članstva u NATO-u povezane čvrstom vezom s vama, i uspjeh Hrvatske kao države i društva veoma nam je bitan. No, isto tako vrijeme je da se naše ekonomske veze ojačaju, da se u Hrvatskoj stvaraju nova radna mjesta, da se razvija poduzetnički duh i proizvodnja. Kao istinski prijatelj Hrvatske, mislim da treba ukloniti zapreke koje stoje na putu ekonomske modernizacije, zaštite tržišnog natjecanja, ohrabrivanja stranih investicija i poticanja kreativnosti vlastitog naroda.
Uobičajeno je pitanje vaše ocjene američko-hrvatskih političkih odnosa. Što možete reći o njima, kakvi su?
- Nikada nisu bili bolji. Naši su odnosi izvanredni i oni su postali zacementirani u trenutku kad je Hrvatska ušla u NATO. Ta činjenica znači velik pomak u odnosima jer se radi o situaciji da obje zemlje daju zavjet da će braniti jedna drugu. To znači veoma mnogo, i to ne samo na području sigurnosti nego i političkih odnosa. Mi jamčimo da ćemo štititi, čuvati i braniti jedni druge, i to mijenja naše međusobne odnose i na psihološkoj, ljudskoj i političkoj razini. Ujedno, ovo što govorim znači da SAD sada ima još veći interes za hrvatsko blagostanje i dobrobit, i ne samo u sigurnosnom nego i u ekonomskom smislu, političku stabilnost... Naš interes i potpora stabilni su, ozbiljni i dugoročni. Hrvatska je naš važan i pouzdan partner. Hrvatska daje svoj doprinos međunarodnom miru i stabilnosti u svijetu. Iako naši politički odnosi nikada nisu bili bolji, na ekonomskom području trebalo bi još toga napraviti jer ta suradnja kaska u odnosu na političke odnose.
Predsjednik Barack Obama najavio je da će SAD slati dodatnih 30 tisuća vojnika u Afganistan. Što očekujete od Hrvatske?
- Veoma cijenimo hrvatski doprinos međunarodnim snagama u Afganistanu. Kad uzmemo u obzir veličinu Hrvatske, broj stanovnika i ekonomsku snagu zemlje, taj je doprinos bitan i važan. Mi smo toga svjesni. Hrvatska je vjeran, solidan saveznik na kojega se možemo osloniti. Impresionirani smo koliko su hrvatski časnici i vojnici dobri.
Hrvatska ima nekoliko timova koji u Afganistanu obučavaju tamošnje snage sigurnosti, a to su vrlo važni zadaci i misije. Predsjednik Obama u svome je govoru naglasio da nove mjere i nova strategija nikako ne znače da će nazočnost SAD-a i NATO-a u Afganistanu biti vječna i bezgranična. Zapravo, ona treba postići suprotno, a to je da se stvore uvjeti koji bi omogućili Afganistancima da sami preuzmu odgovornost za svoju sigurnost, pa bi se NATO-ove snage počele, za nekoliko godina, povlačiti s terena.
Hrvatska sada u Afganistanu pridonosi tom cilju. SAD ima 68 tisuća vojnika u Afganistanu i predsjednik Obama odlučio je da je potrebno još njih 30 tisuća. To nije laka politička odluka, ali radimo ono što je potrebno i ne možemo napustiti Afganistan ili dopustiti da se situacija vrati u one uvjete koji su doveli do 11. rujna 2001. To je temeljni cilj naše zajedničke misije u u toj zemlji, uništiti i poraziti Al Kaidu i njezine tamošnje saveznike, uništiti njihova skrovišta, koja su im omogućila da napadnu našu zemlju.
Teroristička mreža u svijetu narasla je i postoji u mnogim državama. Budući napadi iz Afganistana mogli bi se dogoditi na potpuno novim, različitim mjestima u svijetu, i zato mi svi imamo zajednički interes da naša misija u Afganistanu uspije. Predsjednik Obama od naših saveznika očekuje solidarnost. Mi ćemo odgovoriti na ono što naši generali s terena traže od nas i teret koji će podnijeti Sjedinjene Države bit će u tom smislu najveći, ali mi trebamo saveznike iz NATO-a i od njih očekujemo odgovor i doprinos. U slučaju Hrvatske, kao što sam rekao, priznajemo i cijenimo hrvatske dosadašnje napore, ali nadamo se da će s vremenom hrvatske vlasti biti spremne pojačati i osnažiti hrvatsku nazočnost u misiji u Afganistanu.
Potpora za EU
Jeste li o tome već razgovarali s hrvatskim dužnosnicima?
- Zahvalni smo na jakoj potpori koju nam je već dala hrvatska Vlada u roku od 24 sata nakon govora predsjednika Obame i najave nove strategije. Premijerka Jadranka Kosor rekla je da ta strategija daje nadu afganistanskom narodu. Time je pogodila samu bit naše misije i zahvalni smo premijerki Kosor na toj izjavi te računamo na takva razmišljanja i shvaćanja naših saveznika u NATO-u. Razgovarao sam s hrvatskim dužnosnicima o govoru predsjednika Obame i planovima Sjedinjenih Država i nadamo se daljoj suradnji s našim NATO-saveznicima.
Jasno je da će Hrvatska i dalje imati važan doprinos u misiji u Afganistanu. Kao što sam rekao, s vremenom će hrvatske vlasti naći način kako da tu nazočnost ojačaju.
Američka diplomacija bila je vrlo aktivna u vrijeme blokade hrvatskih pregovora za pristupanje Europskoj Uniji, u slučaju problema sa Slovenijom. Tada je Washington žustro ohrabrivao pronalazak rješenja, do čega je, Arbitražnim sporazumom, i došlo. Zadovoljni?
- Uvijek smo zadovoljni kad se postigne dogovor i čestitamo vodstvu Slovenije i Hrvatske što su do toga došli. Kada dvije zemlje imaju problem do kojega je objema stalo, nije lako doći do rješenja. Jedini civilizirani način za to jest kompromis, dijalog i pregovori. Naravno da je kompromis težak, i u stvarnom životu i u životu država. No, to je ujedno i jedini način na koji se mogu rješavati problemi u današnjem svijetu. Zadovoljni smo i cijenimo što je vodstvo Slovenije i Hrvatske pokazalo takvu zrelost. U slučaju Hrvatske evidentno je da zemlja vrlo brzo prolazi kroz političke procese, da je Arbitražni sporazum odmah prošao kroz saborsku proceduru. Ovaj je sporazum otvorio proces koji će biti neutralan, pošten i objektivan i kojim će se doći do rješenja. Tako i treba biti. Za Hrvatsku ovo znači da će se to složeno pitanje pomaknuti iz sfere pregovora o ulasku u Europsku Uniju. To je golema prednost.
Sjedinjene Države nekoliko su puta potvrdile u izjavama da podržavaju što brži ulazak Hrvatske u EU; što vidite kao najveće teškoće u tom procesu, gdje još treba napraviti određene pomake?
- Na svim onim područjima koje EU spominje. Mi apsolutno dijelimo te stavove s njom. Ne vjerujem da postoji još ijedna zemlja u svijetu koja tako jako podržava hrvatsko članstvo u EU kao što to radi SAD. Zato smo ohrabrivali pregovore sa Slovenijom koji su doveli do Arbitražnog sporazuma. Želimo da Hrvatska uđe u EU jer smatramo da i SAD ima ulogu u hrvatskom uspjehu i, pošto ste ušli u NATO, da je ulazak u EU idući važan korak.
Ulazak u Uniju proces je promjene i reformi i pomoći će da postanete modernija i uspješnija država. Zato podržavamo reforme i institucionalne promjene, promjene u određenim politikama koje EU traži od svojih budućih članica. Ne postoji razlika u stavovima između članica EU i SAD-a kad je riječ zadaćama Hrvatske u tom procesu niti postoji razlika u našem cilju, a to je punopravno članstvo Hrvatske u Uniji kada ti zadaci budu ispunjeni.
Američka državna tajnica Hillary Clinton uskoro će primiti hrvatskog šefa diplomacije u Washingtonu. Ima li najava da bi u Washington uskoro mogli i drugi hrvatski dužnosnici, uključujući i sam državni vrh?
- Ako ima nekih najava, ne bih ih smio unaprijed najavljivati u Zagrebu. Ne znam za neke nove najave, putovanja ili planove u bližoj budućnosti. Bit će ih svakako, ali ne očekujem neke skore najave u tom smislu.
Topnički dnevnici
Hrvatska još ima problema u suradnji s Haagom: glavni tužitelj Serge Brammertz pred Vijećem sigurnosti načelno je pozitivno govorio o Hrvatskoj, ali je apostrofirao topničke dnevnike kao posljednje neriješeno pitanje u odnosima s njom.
- Sjedinjene Države su impresionirane naporima koje je Vlada premijerke Kosor uložila u otklanjanje svih spornih pitanja u odnosima s Haagom, uključujući i policijske istrage koje su pokrenute kako bi se pokazala odlučnost da se dokumenti pronađu ili da se barem sazna što se s njima dogodilo.
Podržavamo pravo tužitelja da traži dokumente bitne za sudske procese, ali mislimo da ove hrvatske vlasti zaista ulažu goleme napore da se to otkrije. Pojedincima koji možda imaju neka saznanja o tim dokumentima možemo poručiti samo da je u interesu njihove vlastite zemlje da te informacije podijele s vlastima kako bi se ovo poglavlje što prije završilo.
Sretan sam što sam dobio mandat u zemlji iz koje potječe moja žena
Iako ste još 90-ih bili profesionalno vezani uz ovu regiju, kakve su bile vaše prve impresije nakon dolaska u Hrvatsku na veleposlaničku dužnost?
- Samo dobre. Zemlja je izvanredno lijepa i uopće nije tako mala kao što se možda čini u prvi mah. Potencijal joj je velik i različit jer su različite regije kroz koje se prostire, a ljudi su svagdje izvanredni, gostoljubivi... Imam samo pozitivne primjere. O obali, naravno, ne treba ni govoriti. Shvatio sam da ova zemlja ima golemi potencijal. Osobno, primljen sam s takvom toplinom da sam sretan što ću provesti tri godine svog života na mandatu u Hrvatskoj.
Je li to zato što ste, na neki način, hrvatski zet? Vaša supruga Kate Suryan je porijeklom upravo iz Hrvatske.
- To, naravno, daje posebnu dimenziju našeg boravka ovdje. Radi se o sretnoj slučajnosti da sam nominiran i poslan na mandat u zemlju predaka svoje supruge. Na osobnoj razini to je poseban osjećaj i čini nas dodatno zainteresiranima za hrvatsku kulturu i povijest. Također, to mi pomaže da razumijem koliko je težak put prošla Hrvatska prema svojoj nezavisnosti. Obitelj moje supruge bila je prisiljena otići iz Hrvatske zbog vrlo teških ekonomskih uvjeta u prošlom stoljeću. Srca su im se zbog toga slamala jer su bili odvojeni od svojih voljenih i od svoje obitelji, od svojih snova koje su imali u domovini... Otišli su u Ameriku i ondje su bili ribari, živjeli su i radili opet u vrlo teškim uvjetima, naselili su se na sjeveru američke zapadne obale. Živjeli su teško i neizvjesno. Nije se znalo hoće li se vratiti sa šestomjesečnog ribarenja koje ih je vodilo sve do Aljaske, hoće li donijeti lovinu. Obitelji su živjele u ribarskim selima na kredit sve dok se očevi i muževi ne bi vratili s mora. Njihov život u Americi nije bio lak, ali su donijeli radnu etiku i odlučnost koja im je pomogla da opstanu i, s vremenom, uspiju. Osim toga, ženina je obitelj, unatoč svemu, uspijevala slati pomoć doma, kao i brojne druge iseljeničke obitelji iz Hrvatske. Moja žena ima još članova obitelji ovdje i vidjeli smo 50-60 godina duge dokaze te posebne brige i obiteljskih veza i odnosa jer su nam pokazali pisma, poklone, sve ono što je iz Amerike stizalo još od 1920. Za mene je to vrlo jaka osobna dimenzija mandata u Hrvatskoj.