Nema alkohola, žena, droge. Oni ničim ne privlače pozornost. Uljudno će vas pozdraviti, o njima ćete znati samo onoliko koliko oni žele da znate. Investiranje u legalne poslove, suptilno razrađene ucjene, korupcija od lokalne do nacionalne razine - metode su koje je razvila nova generacija kriminalaca.
Model po kojem djeluju nove mafije razotkrila je i prošlomjesečna akcija ”Balkanski ratnik“ u kojoj su zaplijenjena 2174 kilograma kokaina, što je najveća ovogodišnja zapljena kokaina za europsko narkotržište. Vodila ju je srpsko-hrvatska skupina kriminalaca locirana u nekoliko država, Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Argentini i Urugvaju. Dio droge bio je namijenjen i talijanskom narkotržištu.
“Slizani” s političkom elitom. Kako je za talijanski ”Corierre della Sera“ kazao jedan talijanski istražitelj, “balkanska mafija” preuzela je posao grosističkog dobavljača kokaina za talijanske skupine organiziranog kriminala.
Američke su procjene, pak, da je u Jugoistočnoj Europi organizirani kriminal sve opasniji. Čelne su figure kriminalnog podzemlja, navode američki analitičari za potrebe Kongresa, ratni zločinci ”slizani“ s političkom elitom. Do 2015. na ovim bi prostorima, tvrde, organizirani kriminal mogao čak biti i generator novih sukoba.
Operativci najmoćnije svjetske agencije za suzbijanje krijumčarenja droge DEA-e (Drug Enforcement Administration) presijecali su 11. listopada krak srpsko-crnogorsko-hrvatske narkohobotnice koja je trebala europsko tržište zapljusnuti s više od dvije tone kokaina.
Anastazije Martinčić, 36-godišnji bivši zaposlenik pulske Lučke kapetanije, u sukobu sa zakonom bio je uglavnom kao povremeni švercer prstaca. Godinu dana mlađeg Porečanina Gorana Damjanovića, zvanog Đo, koji je sad u koparskom zatvoru, čeka izručenje Urugvaju. Graciella Gatti, istražna sutkinja koja u toj zemlji vodi istragu, smatra da taj krak ”balkanske hobotnice“ preuzima dominaciju u distribuciji kokaina na zapadnoeuropskom narkotržištu.
Distribucijski lanac išao je iz Južne Amerike preko Južne Afrike do Europe, s time da je Južna Afrika samo tehnička premosnica do Staroga kontinenta. Crnogorska luka Bar jedna je od skladišnih luka odakle se kokain distribuira po Europi. U Italiji su glavni kupci mafijaške obitelji ‘Ndranghete. Kokain od srpske mafije na veliko kupuju kriminalci u sjevernoj Italiji, Španjolskoj, Engleskoj.
“Ako se ‘Ndrangheta sama upušta u isporuke kokaina, to joj može donijeti velike rizike. Srpska mafija naprosto je najbolji i najpovoljniji dobavljač kokaina, pri čemu je ušteda po kilogramu oko 5000 eura u odnosu na konkurenciju i podrazumijeva isporuku od vrata do vrata”, kaže talijanski istražitelj za “Corriere della Sera”.
Operacija Balkanski ratnik. Trenutak isporuke najveće ovogodišnje pošiljke kokaina namijenjenog europskom tržištu bio je pomno odabran.
Argentinska nogometna reprezentacija pod Maradoninim vodstvom te je večeri, 11. listopada, igrala s Peruom kvalifikacijsku utakmicu za SP u Južnoj Africi. Pobjedonosni gol pao je u trenutku žestokog pljuska. Cijelu noć magla i vjetar nosili su jarbole jedrilica prema obali Buenos Airesa. Među njima je bila i jahta “Maui” pod britanskom zastavom. Svi članovi posade bili su Srbi, jahta je bila vlasništvo Puljanina Anastazija Martinčića.
U njezinu potpalublju bilo je 2174 kilograma kokaina. No, oluja je prisilila “Maui” da baci sidro na drugoj obali rijeke, u Urugvaju, u turističkoj luci “Pedro Rodriguez”. No, iako se činilo da nepredviđena oluja neće poremetiti posao, članovi posade i vlasnik jahte nisu znali da su već mjesecima pod paskom DEA-e. Njoj je srbijanska tajna služba BIA dojavila o svojim državljanima koji često odlaze u Južnu Ameriku pod izgovorom poslovnog putovanja.
Pod financijskom je istragom bila i kupnja jahte “Maui”, za koju je Martinčić, koji se u Urugvaju predstavljao kao poduzetnik, iskeširao 250.000 dolara. Podaci o poslovima i Martinčićevu profilu bili su zatraženi i od hrvatske policije.
Završnica “Balkanskog ratnika” uslijedila je 15. listopada, kad su agenti DEA-e i urugvajske nacionalne agencije za borbu protiv narkotika spriječili prekrcaj kokaina na teretni brod koji ga je trebao transportirati do Europe. No, oko 500 kg već je bilo na putu za Južnu Afriku.
Istovremeno s akcijom na terenu, analiza telefonskih razgovora dovela je istražitelje i do Porečanina Gorana Damjanovića, koji je učestalo komunicirao s Martinčićem i ostalim članovima skupine. Njegovo uhićenje početkom studenoga prepušteno je slovenskim policajcima. Damjanovića nikad dosad nisu povezivali s krijumčarenjem droge. Radio je na crno svakojake poslove i uglavnom živio u Kopru.
Anastazije Martinčić, osim što je u policijskim kartotekama bio uveden kao švercer prstaca na graničnim prijelazima sa Slovenijom, što ga je stajalo posla u pulskoj Lučkoj upravi, nakratko je osvanuo u crnim kronikama nakon klasične mafijaške likvidacije svog sugrađanina Tripe Penovića 30. lipnja prošle godine na autobusnoj stanici u maksimirskom parku. Na graničnom prijelazu uhitili su ga policajci i oduzeli mu desetak mobitela. No, nakon razgovora u policiji Martinčić je pušten i nije doveden u vezu s Penovićevim ubojstvom. Za Penovića se, pak, iz izvora bliskih istrazi, moglo doznati kako je taj Puljanin održavao bliske kontakte s pripadnicima kriminalnog miljea iz Crne Gore, odakle je podrijetlom.
Jesu li Martinčić i Damjanović, ili su to bila crnogorska braća Šarić, šefovi dosad najveće balkanske narkohobotnice, kako sumnjaju BIA i DEA, istraga tek treba ustanoviti. No, u međuvremenu je otkriven niz ćelija i “šefova” diljem Apeninskog poluotoka.
“Vojnici” i “menadžeri”. “Vojnici”, zaduženi za distribuciju droge, nisu uzimali kokain, nisu se opijali, redovito su vježbali i nikad nisu kršili prometne propise. Dragan Gaćeša, koji je bio na čelu te ćelije, često je putovao na relaciji Beograd-Crna Gora, sklapao je veze između različitih skupina i regrutirao nove članove.
Ćelija je imala operativnu skupinu od desetak ljudi, čvrsto hijerhijski ustrojenu, formiranu za jedno gradsko područje, od jedne ili više karika, koje bi se brzo rasformirale ili premjestile u slučaju opasnosti.
Po istom modelu funkcionirao je i “Balkanski ratnik”.
Iznad osnovne ćelije bio je menadžer. On je sklapao poslove, vodio trgovinu i nadzirao operaciju. Pravila vrijede za sve: neupadljivost, švicarska organizacija, isporuka samo na veliko. Vojnici, njih na tisuće, raspršeni su između Europe i Južne Amerike. Anastazije Martinčić već dvadesetak dana štrajka glađu u jednom od najgorih zatvora na svijetu i boji se da će ga otrovati.
Tvrdi da je ucijenjen i da je samo želio investirati u posao.
MIRNI BOGATAŠ IZ VOLOSKOG
Do uhićenja nije imao ni prometnih prekršaja
Po istom principu kao i ”Balkanski ratnik“, djelovala je skupina kojoj je, prema optužnici USKOK-a, na čelu bio 36-godišnji Stjepan Prnjat. On je uhićen potkraj listopada u akciji ”Kolovoz“. Sumnja se da je od 2000. do 2007. skupina kojoj je on bio na čelu prokrijumčarila u Hrvatsku, Njemačku i sjevernu Italiju oko 200 kilograma kokaina. Prnjat, koji je u Voloskom imao više milijuna eura vrijednu vilu, ničim nije privlačio pozornost lokalne policije. Nije evidentiran čak ni zbog prometnog prekršaja.