Radimir Čačić navikao je pobjeđivati u utrci za predsjedničko mjesto u HNS-u jer je na tu dužnost izabran već treći put. Pobjedu na subotnjoj konvenciji gotovo i nije slavio. Popio je čaj s najbližim suradnicima - Vesnom Pusić, Ivanom Vrdoljakom i Jozom Radošem – s kojima je usput usuglasio stavove o brodogradnji, legalizaciji bespravne gradnje, Croatia summitu...A nakon čaja s kolegama, kaže, otišao je do majke i sestre “pojesti malo špeka”. I to je bilo sve od slavlja jer ga je čekao još i intervju za Globus. U subotu uvečer, u Ministarstvu gospodarstva...
Opet ste izabrani za predsjednika HNS-a, ali sad niste imali protukandidata. I oba potpredsjednika su izabrana bez protukandidata. Nije li to štetno za demokratski imidž HNS-a? I vaš stranački kolega Goran Beus kaže da je to demokratski deficit HNS-a.
- Beus se kandidirao za Izvršni odbor i dobio par posto glasova. Pretpostavljam da je njegova izjava izvučena iz konteksta jer me demagogija i licemjerje užasavaju. Bio sam nedavno na izbornoj konvenciji njemačkih liberala na kojoj su i predsjednik i svi potpredsjednici izabrani bez protukandidata. I to su izabrani novi ljudi bez protukandidata, nije bila riječ o reizboru. A kad netko pobijedi na parlamentarnim izborima, kao što je to uspjelo HNS-u, onda promjena vodstva stranke zbilja nije tema. HNS je udvostručio svoj rezultat u Saboru, ušli smo u Vladu s četiri ministra. Nemoguće je da se netko pri zdravom razumu u ovoj situaciji izloži sigurnom porazu bez obzira na ljubav za demokratsku formu. Stranke su instrument koji treba provesti volju jedne političke opcije. Ozbiljne stranke vode računa o tome. Jer se stranke lako unište, čak i u vrlo ozbiljnim razvijenim demokracijama. Pogledajte što se dogodilo slovenskim liberalima koji su godinama suvereno vladali: najprije su se podijelili na dvije stranke, da bi na zadnjim izborima zajedno dobile jedan posto. HNS računa na glasove centra, a oni nisu glasovi negativne plime do koje dođe kada su građani nezadovoljni vlašću, bila ona lijeva ili desna. Naši glasovi su glasovi “za”, a ne “protiv”. Ljudi koji glasuju za nas rade to svjesno, a ne kao rezultat protivljenja ili tradicije, nemaju veze s ustašama ili partizanima. Glasovi za HNS idu direktno na osobu i projekt, na rezultat. I zato se lako gube. Onog trenutka kad se zaigrate, kad pomislite da ste etablirani, da su stvari riješene, e onda možete lako nestati. Zato se mi moramo odgovorno ponašati prema stranci. Kandidatura bez protukandidata u ovom trenutku ukazuje na zrelost i snagu stranke. Uostalom, poznato je da sam na izborima 1994. i 2007. imao četiri odnosno dva protukandidata i da sam u oba navrata uvjerljivo pobijedio u prvom krugu.
Uvođenje drugog potpredsjedničkog mjesta i izbor Ivana Vrdoljaka na tu dužnost tumači se kao priprema Vrdoljaka za vašeg nasljednika. Je li on vaš favorit?
- Mi jako vodimo računa o tome da pripremimo nove ljude za vođenje stranke. Nema puno ljudi koji su dorasli tom zadatku. HNS uvelike ovisi o leadershipu, o ljudima, a ne o navijačkim strastima. Izbor čelnika ne možemo prepustiti slučajnosti, na čelu HNS-a mora biti osoba koja će jamčiti jasan liberalni profil HNS-a i jasnu projektnu orijentaciju stranke čiji se uspjeh može mjeriti kroz rezultate. U HNS-u neće biti rezova, ni odricanja od stranačkih temelja. Naši najjači novi ljudi definitivno su Ivan Vrdoljak i Predrag Štromar, koji će biti izabran za predsjednika Središnjeg odbora.
Mislite da bi Vrdoljak bio dobar šef stranke?
- Vrdoljaka, kao i Štromara, smatram kvalitetnim kandidatima. Njih dvojicu ocjenjujem kao najjače i najperspektivnije ljude za sljedeću generaciju lidera HNS-a.
Dio narodnjaka već se plaši da bi koalicija sa SDP-om mogla dugoročno štetiti HNS-u jer bi vas SDP mogao politički marginalizirati. Na temelju čega će HNS graditi svoju prepoznatljivost unutar koalicije? Kako će HNS očuvati svoj politički identitet?
- Tri su načina na koja se stranci može dogoditi sindrom junior-partnera. Prvi je da nestanu lideri stranke koja je manji partner. Drugi je način da se svi rezultati pripišu većem partneru, a sva krivica manjem. A treći je način da se odnos snaga u političkom prostoru promijeni toliko da manji partner postane nepotreban. E sad, stvari za HNS tu nisu komplicirane. Malo je nezamislivo da bi netko poništio Vesninu ili moju osobnost. Ako netko to može zamisliti, neka, ali ja ne mogu. Dakle, prva krizna točka neće biti naš problem. Pogotovo što će javnost vrlo brzo prepoznati političku snagu i osobnost i ostalih HNS-ovih ministara, Vrdoljaka i Andreje Zlatar, a sve više i Štromara. HNS više nije stranka dvije osobe, HNS više nisu Ratko i Vesna. Sada se i u medijima govori o trijumviratu na čelu stranke. Stvari se popravljaju. Druga krizna točka, prebacivnje krivnje na manjeg partnera, ne brine me jer uopće nisam očajan i uzrujan zbog toga što sam za sve kriv u ovom trenutku...
INTERVJU U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA