Kad sam ušao u zgradu u Savskoj 66, u kojoj je Ministarstvo branitelja, vani, ispred zgrade, u šatoru branitelja prosvjednika i kraj njega, upravo je trajao ručak. Bilo je točno 13.15. Branitelji prosvjednici mirno su sjedili na klupama i jeli neko varivo. Mislim da je na meniju bio grah.
Preko puta vrata u zgradi Ministarstva, sa šatorske strane, i dalje stoji veliki natpis: “Na odlasku ponesite fotelje jer one su važnije od braniteljskih života.” Ispod nje nacrtane su fotelje vodećeg trojca u Ministarstvu branitelja: ministra Predraga Freda Matića te njegove desne i lijeve ruke Vesne Nađ i Bojana Glavaševića.
Ministar Matić dočekao me u svom uredu na 5. katu. Iako je bio ponedjeljak, bio je casual odjeven, u sportskoj košulji i u trapericama. Rekao mi je da se tako najbolje osjeća.
Iako nije htio ispasti neugodan, Matić mi je pomalo zamjerio zbog nekih mojih tekstova o braniteljima, dosad objavljenih u Globusu. Prigovorio mi je što sam uvijek kontaktirao samo s jednom stranom, tj. s braniteljima, a njega nikad ništa nisam pitao. Odgovorio sam mu da je sada došao taj trenutak.
Iz svoje ladice izvadio je jedan broj Globusa u kojemu je čak podvukao neke rečenice, u mom članku o braniteljima, koje su ga osobito zaboljele. Bile su to, zapravo, izjave nekih mojih sugovornika, branitelja koji prosvjeduju. Najviše ga je zaboljela izjava da je u Negoslavcima nedavno kontaktirao s četnicima. To mi je ovako objasnio:
- Riječ je o tribini o nestalim osobama. Taj projekt tribina po ratom pogođenim područjima ja sam osobno uveo i osmislio - a riječ je o potrazi za nestalim i Hrvatima i Srbima, i to kroz zajedničku priču. Imamo cijeli scenarij za te tribine, bili smo već u Negoslavcima, Borovu Selu, Obrovcu, Gračacu i Glini, a sad ćemo ići i u Tenju. Dogovorio sam s vrhom i Katoličke crkve i SPC-a da na tim tribinama budu i svećenici te da oni posebno apeliraju na sve one ljude koji znaju gdje su nestali. Oni to znaju, neki od njih su nosili posmrtne ostatke...
...
INTERVJU U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA