S glavnim urednikom Glasa Koncila Ivanom Miklenićem razgovarao sam u subotu prijepodne, u njegovoj uredničkoj sobi u redakciji toga katoličkog tjednika.
Neposredan povod za naš intervju bio je Miklenićev komentar u najnovijem broju Glasa Koncila (od 6. studenoga 2011.), u kojem se vrlo kritički osvrnuo na djelovanje 6. saziva Hrvatskoga sabora, napisavši da je donio nekoliko vrlo kontroverznih ustavnih i zakonskih promjena, poput marginalizacije hrvatske dijaspore, zakona o suzbijanju diskriminacije i dopune zakona o potpomognutoj oplodnji, dok je istodobno propustio promijeniti zakon o pobačaju i postojeće izborno zakonodavstvo, po kojem se s lista, kako je istaknuo, biraju “saborski” a ne “narodni” zastupnici, tako da se glasovi jednim kandidatima pripisuju onima drugima, velikima.
U Miklenićevu komentaru posebno mi je privukla pažnju ova rečenica: “Očito je da je 6. saziv Hrvatskoga sabora premalo učinio za izgradnju stvarno demokratskog, pluralnog, zdravog i prosperitetnog hrvatskog društva i za uspravljanje hrvatske države na čvrste svoje noge pa nije neobično da se to želi sakriti, a pozornost javnosti usmjeriti na kriminaliziranje pojedinih političara i HDZ-a.”
Tvrdite da se kriminalizacijom pojedinih HDZ-ovih dužnosnika skreće pozornost s nesposobnosti Vlade i Sabora da upravljaju državom te da se svi ti sudski procesi vode iz interesa određenih središta moći. O kojim se to središtima moći radi?
- Nisam baš tako napisao. Moja je teza da je najava pokretanja optužnice protiv HDZ-a samo vrh sante leda, ali da se ne želi zagrepsti dublje da se analizira cjelovita stvarnost. A druga je moja teza da Državno odvjetništvo pristupa pojavama kršenja zakona vrlo selektivno, što je najblaže rečeno problematično.
Na što konkretno mislite?
- U Hrvatskoj imamo notornu činjenicu da nije bilo istrage niti se želi povesti istraga za nečuveni kriminal koji se dogodio kada je u sanaciju banaka uloženo 87,4 milijarde kuna, a onda su one prodane za samo 5,4 milijarde kuna. To je velika krađa, tu je netko debelo profitirao, tu se dogodio strašan kriminal, ali nitko za to ne odgovara niti ima ikakvih naznaka da će to pitanje ikada biti otvoreno. S druge strane, nedavno je saborski zastupnik Goran Marić upozorio da od 2000. do danas u hrvatski državni proračun nije uplaćeno 35 milijardi kuna poreza i doprinosa, a da za to također nitko nikada nije odgovarao. Postavlja se pitanje: tko je ovlastio ministra ili Poreznu upravu da suspendira zakon koji obvezuje da se moraju plaćati porezi i doprinosi? Tko je taj koji nekome smije reći: e, ti moraš, a ti ne moraš platiti?
Što mislite, tko je za to kriv i zašto se to ne istražuje?
- Ne znam. Činjenica je da se istražuje pronevjera HDZ-a u iznosu od 32 milijuna kuna (ako je točan taj iznos koji navode mediji), i to je u redu, neka HDZ za to odgovara, ali što su ta 32 milijuna kuna naspram onih 82 milijardi “nestalih” kuna prigodom prodaje banaka, odnosno 35 milijarde kuna neplaćenih poreza i doprinosa od 2000. do danas? Pitam se zašto Državno odvjetništvo ne pokrene oko toga istrage, kao što je svojedobno, i to s pravom, pokrenulo istragu protiv voditeljice zagrebačkoga Caritasa, koja je prekršila zakon ne uplativši tri milijuna kuna doprinosa. Zar je ona jedina u Hrvatskoj za dio plaća uplaćivala poreze i dorpinose a za dio nije? Ako smo svi jednaki pred zakonom, tko to u Hrvatskoj odlučuje koga će se pritisnuti, a koga neće? Iskreno rečeno, mislim da Državno odvjetništvo u Hrvatskoj ne djeluje samostalno.
INTERVJU U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA