Sve je spremno, osim možda imena.
Nabavljeni su strojevi, proizvodni pogon gotovo je u potpunosti uređen, raspisan je natječaj za voditelja pogona i nekoliko strojara, a prva bi se buka strojeva iz novouređene hale na Kukuljanovu trebala čuti već negdje u rujnu.
Proizvodit će se u tri linije: jedna za papirnate ručnike i toaletni papir, druga za složene ručnike i treća za salvete. Za robotiziranu proizvodnju bit će dovoljno pet zaposlenika jer će se riječki toaletni program u potpunosti proizvoditi automatski, uz minimalne troškove i milijunska ulaganja koja bi se, prema računicama vodstva kompanije, sva trebala vratiti već u prvoj godini proizvodnje. Ako ste pomislili da je riječ o nekom nadobudnom privatniku, prevarili ste se.
Investitor je kompanija koja je u 100-postotnom državnom vlasništvu i za čiju se fotelju predsjednika Uprave posljednjih dana preko novina vodi bespoštedni rat.
To su Narodne novine, državna tvrtka s godišnjim prihodima od 380 milijuna kuna, 512 zaposlenih, vrlo dobrom bilancom, vrijednim nekretninama i odličnom pozicijom na tržištu školskog i uredskog pribora koji danas prodaju u 43 trgovine i ostvaruju zavidne rezultate.
Narodne novine jedna su od onih državnih kompanija za čijim poslovanjem ne vlada pretjerano velik interes javnosti.
novi šef uprave Ali je zato politički interes golem, toliki da je Vlada prošlog tjedna donijela odluku o razrješenju trenutačnog predsjednika Uprave 69-godišnjeg Petra Piskača, kojega biN na čelnom mjestu najvećega državnog nakladnika i izdavača trebao zamijeniti HNS-ov načelnik općine Radoboj, 41-godišnji Anđelko Topolovec.
Ne odluči li Povjerenstvo da je Topolovec zbog načelničkog posla u sukobu interesa, ništa mu neće stajati na putu da postane predsjednik Uprave.
Treba ga, doduše, još potvrditi Nadzorni odbor Narodnih novina gdje se, blago rečeno, ne očekuje da će biti problema.
Igrom slučaja, svi su članovi (osim jednoga koji je predstavnik radnika) HNS-ovci baš kao i Topolovec, pa nema puno straha da oni neće podržati taj izbor.
No, krenimo redom.
Predsjednik Nadzornog odbora je Tomislav Stojak, HNS-ov zastupnik u skupštini Grada Zagreba.
Tu je i Stanko Borić, tajnik kluba HNS-a, te
Alen Kajmović, HNS-ov pročelnik u Međimurskoj županiji.
Do veljače ove godine zamjenik predsjednika NO bio je Zoran Ranđelović, HNS-ov vjećnik u osječkom gradskom vijeću, koji je preminuo pa ga je naslijedio pravnik Vjeran Blažek, također član stranke.
No, Nadzorni odbor HNS-ovci su sačinjavali i u 2013. godini.
Predsjednica je bila Marija Duljković, potpredsjednica Ženske inicijative zagrebačkog HNS-a.
U NO je bio i Neven Alić, zamjenik bjelovarsko-bilogorskog župana Damira Bajsa. Sjedio je tamo i međimurski župan i HNS-ovac Matija Posavec, a još tad su ondje bili Tomislav Stojak, Stanko Borić i Alen Kajmović.
zdrava kompanija “Pa to je strašno! I u vrijeme HDZ-a i Sanadera stranka je željela Nadzorni odbor imati pod kontrolom, ali ne ovako. Da baš nitko tko nije član HNS-a nije mogao ući u NO, to je ipak previše”, kaže jedan sugovornik iz Narodnih novina.
Ipak, upravo je na ovaj način postavljen model upravljanja kompanijom otkako je na vlast došla koalicijska Vlada, a Narodne novine, jer su vezane uz Ministarstvo gospodarstva, dospjele u HNS-ove ruke.
Tko god bio budući predsjednik Uprave, preuzet će vjerojatno jednu od najzdravijih državnih kompanija.
Samo prošle godine Narodne novine imale su prihod 385,5 milijuna kuna, rast od dva posto i započetu vrijednu investiciju na riječkom Kukuljanovu.
Tamo će, u industrijskoj zoni, tvrtka od rujna proizvoditi toaletnu konfekciju za domaće, ali i za strana tržišta, što je investicija teška 30 milijuna kuna s procijenjenom godišnjom proizvodnjom na razini 50 milijuna.
Narodne novine tu su već ranije imale objekt koji su - navodno pod pritiskom bivšeg ministra gospodarstva Radimira Čačića da državne kompanije trebaju investirati – preuredili u proizvodni pogon te kupili postrojenje koje će biti montirano u kolovozu.
Tvrtka je odabrala baš toaletnu konfekciju - doznajem od jednog zaposlenika koji je htio ostati anoniman - jer je procijenjeno da taj segment tržišta svake godine raste oko 5 posto i da na njemu, unatoč privatnim inicijativama, ima dovoljno mjesta za još jednog proizvođača.
Narodne novine i dosad su proizvodile i prodavale higijenski asortiman, pretežno namijenjen uredima, pa je investicija bila logično proširenje proizvodnje.
Koliko je dobro tvrtka dosad poslovala svjedoči sljedeće: prije točno tri i pol godine Narodne novine preselile su se u 16 tisuća četvornih metara i šest katova visoku upravnu zgradu u Savskom gaju, odmah u susjedstvu Nove TV, koju su sagradili vlastitim novcem u iznosu od dvije trećine cijene, a jedna je trećina financirana kreditom poslovne banke.
U izgradnju zgrade uloženo je impozantnih 164 milijuna kuna, a Uprave tvrtke napokon je objedinjena na jednom mjestu nakon što su godinama poslovali na dvije lokacije, u Ratkajevu prolazu te u Novom Zagrebu preko puta Porezne uprave.
Ipak, prihodi su i njima zbog krize pali: još 2009. godine Narodne novine imale su godišnji budžet 456 milijuna kuna, dok su 2010. godinu završili s prihodima od 375 milijuna.
Ipak, to je smanjenje ustvari posljedica odluke da od sredine 2010. godine tvrtka više ne financira izdavanje Vjesnika čiji su prihodi bili sastavni dio poslovanja za 2009. godinu.
U svakom slučaju, sasvim pristojni financijski rezultati razlog su da Narodne novine nekome zapnu za oko, pa makar i u drugoj polovici mandata.
Novi predsjednik Uprave posao će obavljati u ugodnoj radnoj okolini.
Nova upravna zgrada impozantna je staklena građevina u čijem se prizemlju nalazi prodajni centar, podrum je rezerviran za parking i robotizirano skladište, a preko puta je tiskara u kojoj radi 80 ljudi i u kojoj se obavlja onaj segment posla za koji Narodne novine imaju javne ovlasti.
A to je tiskanje službenog glasnika te službenih tiskanica i dokumenata koji su nekad bili osnovna djelatnost kompanije, a danas na taj segment proizvodnje otpada manje od 10 posto prihoda.
Kad su Narodne novine osnovane, ideja je bila da se kompanija bavi izdavanjem državnih novina te tiskanjem službenih dokumenata.
1991. godine taj se službeni glasnik prodavao u nakladi od 40 tisuća primjeraka, a ove je godine spao na 3,5 tisuće jer je tvrtka izradila elektroničko izdanje koje je za sve korisnike besplatno.
Padala je s godinama i prodaja svih ostalih proizvoda koji su nekada bili “core biznis” Narodnih novina.
Recimo, samo u prošloj godini za jednu su trećinu smanjeni prihodi iz elektroničkog oglasa javne nabave nakon što je Vlada odlučila minimalni prag za provođenje javnog postupka podići sa 70 na 200 tisuća kuna.
Smanjio se i svijet tiskanica nakon što su uvedeni e-recepti i e-uputnice (te su tiskanice ranije izdavale upravo Narodne novine), a uvođenjem e-imenika očekuje se pad prihoda i u prodaji pedagoškog materijala.
U ukupnim prihodima zarada od poslova za koje Narodne novine imaju javne ovlasti pala je na 30 milijuna kuna, ali državna se kompanija uspješno počela okretati tržištu na kojemu je brzo nadomjestila gubitke.
Osim investicije na Kukuljanovu, Narodne novine osnovale su i dvije tvrtke kćeri.
Prva je tvrtka Papir international d.o.o u kojoj Narodne novine imaju 70 posto udjela i kojoj je osnovna djelatnost proizvodnja papira.
Ta tvrtka kći prema podacima s Poslovne Hrvatske ima godišnje prihode 26 milijuna kuna, četvero zaposlenih i ambicije da u fotokopirnom papiru premaši 22 posto ukupnog domaćeg tržišta, koliko joj je trenutačni udio.
No, još zanimljivije od toga jest da Narodne novine preko još jedne svoje tvrtke kćeri obavlja i izvoz, i to školskog pribora u Albaniju.
posao u albaniji Riječ je o suradnji Narodnih novina i albanskog partnera s kojim su lani osnovali kompaniju Albas Office i koja u toj zemlji širi asortiman školskog i uredskog pribora.
Udio Narodnih novina u Albas Officeu iznosi 26 posto, a iako je aktivnost kompanije tek nedavno startala, procjenjuje se da se izvoz zasad kreće na razini 200 tisuća eura godišnje, s tendencijom porasta.
Sve bi te poslovne aktivnosti, ne pođe li što po krivom, uskoro trebao preuzeti HNS-ov Anđelko Topolovec.
Prema nedavnoj Vladinoj odluci on ima stručne kvalifikacije za predsjednika Uprave Narodnih novina.
Za to je, prema najnovijim kriterijima, dovoljno imati diplomu prvostupnika bilo kojega fakulteta pa je tako sasvim moguće da na čelo kompanije zasjedne, recimo, prvostupnik kineziologije.
Druga kvalifikacija podrazumijeva da budući predsjednik Uprave mora imati “najmanje pet godina iskustva na odgovarajućim poslovima”, što je konstrukcija koja se, u najmanju ruku, može prilično rastezati.
Topolovec je dosad bio načelnik općine Radoboj, na čelu koje je 12 godina. Bio je i vlasnik tvrtke “Zlatna škrinjica”, čijim se poslovnim uspjehom ne može pohvaliti.
Zapravo je riječ o restoranu Kapelščak u Krapini koji godinama bilježi gubitke: 2011. oni su iznosili 240 tisuća kuna, godinu kasnije popeli su se na 379 tisuća, a lani je gubitak bio 170 tisuća kuna.
topolovčev uspon Između ostaloga, priča se da je Topolovec jednom trgovcu iz Donje Stubice ostao dužan oko 350 tisuća kuna.
“Htio sam pomoći ljudima, bila je kriza pa tvrtka nije najbolje poslovala”, kazao je jednom prilikom kad su ga ispitivali o lošoj financijskoj situaciji u restoranu.
Topolovec je u Upravu Narodnih novina došao kao njen član u ožujku 2012., i to navodno na izravno traženje tadašnjeg predsjednika HNS-a Radimira Čačića, koji je s Topolovcem toliko dobar da načelnika Radoboja nazivaju i “Mali Čačić”.
Prije toga je za predsjednika Uprave izabran Petar Piskač, dotadašnji član Uprave tvrtke, koji je u Narodnim novinama proveo posljednje 22 godine staža.
Piskač je formalno nestranački čovjek. Već je njegov odabir za čelnoga čovjeka Narodnih novina bio izazvao nekoliko kontroverzi.
Prvo, jer je već u trenutku imenovanja imao 67 godina i uvjete za mirovinu.
Drugo, jer su ga povezivali sa slučajem Fimi medije s kojom su Narodne novine odradile poslova u vrijednosti 840 tisuća kuna.
Ipak, koalicijska Vlada odabrala je baš njega za predsjednika Uprave, ali je zato HNS-ovcima natrpala Nadzorni odbor kompanije te za člana Uprave dovela Anđelka Topolovca.
To je već bio loš potez.
Topolovec nije smio biti član Uprave s obzirom na to da je istovremeno bio i načelnik općine Radoboj, pa je stranka, tvrde mi danas ljudi upoznati sa situacijom u ovoj državnoj kompaniji, tražila da se za Topolovca izmisli mjesto savjetnika Uprave, koje dotad nije postojalo u sistematizaciji tvrtke.
Za taj je posao Topolovec primao mjesečno 16 tisuća kuna neto, a kad se tome pribroje i načelnička primanja od 5300 kuna, ispada da je zadnje dvije godine mjesečno zarađivao 21.300 kuna neto. Postane li predsjednik Uprave, Topolovec će najvjerojatnije radobojsku fotelju zamijeniti nešto udobnijom foteljom na adresi 13. put 6 na Savskom gaju.
Tamo se ured predsjednika Uprave nalazi na 6. katu zgrade.
Radi se o modernom i novouređenom uredu većem od 50 kvadrata. Direktorska kancelarija ima staklene stijene te dvije terase s kojih pogled puca preko krovova remetinečkih kuća, moguće sve do zatvora.
Ta je impresivna prostorija po sredini ormarima podijeljenja u dva djela: uredski dio s velikim radnim stolom, dvosjedom i foteljama, a u drugom dijelu nalazi se jedan kancelarijski stol za sastanke i još neki ormari s papirima.
Čelni čovjek tvrtke, osim nakladničke, tiskarske, a ubrzo i toaletne proizvodnje, u svojim rukama drži i solidnu mrežu maloprodaje.
Riječ je o 43 trgovine u kojima radi 237 zaposlenih i koji, nakon DM-a, spadaju među najplaćenije trgovce u zemlji.
Prosječna plaća zaposlenika i više je nego dobra – iznosi sedam tisuća kuna neto – što je posebno značajno znamo li da više od 300 zaposlenika ima samo srednju stručnu spremu.
Trgovci i trgovkinje primaju 5500 kuna neto – znači duplo više od onoga što dobivaju prodavačice u supermarketima, s time da ne rade vikendima, blagdanima ni praznicima, a dobivaju i naknadu za prijevoz te topli obrok.
Tajna atraktivnosti ovog radnog mjesta mogla bi ležati i u činjenici da je samo lani tvrtka rezervirala ukupno 14,6 milijuna kuna za stimulativne otpremnine, otpremnine članova Uprave, nagrade radnicima, ali najvažnije – bonuse članovima Uprave.
Ti bonusi, doznajem, nisu isplaćeni iako je vodstvo kompanije na to zbog dobrih financijskih rezultata imalo pravo, ali su ih se odrekli zbog teške gospodarske situacije.
propušteni bonusi Da su htjeli, po članu Uprave moglo je biti isplaćeno 150.000, a predsjedniku 200 tisuća kuna, ali takve će isplate očito čekati neka “bolja” vremena.
Impoznatna je i imovina ove kompanije: tvrtka u vlasništvu ima 900 kvadrata poslovnog prostora u Ratkajevu prolazu koji nisu uspjeli prodati (iako su pokušavali), poslovni prostor u Novom Zagrebu, a vlasnici su i 12 apartmana u Selcu, koje navodno također pokušavaju prodati godinama.
Vrijednost imovine prema podacima iz bilance kreće se oko 244 milijuna kuna, a vrijednost kompanije prije godinu dana procijenjena je na 280 milijuna kuna.
Vrijednost je bilo potrebno izračunati jer je Državni ured za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) Narodne novine proglasio poduzećem od strateškog interesa koje treba ići u privatizaciju, pa je brzo izrađen model za taj proces.
Piskač i uprava odabrali su i razradili model radničkog dioničarstva: vlasništvo države u Narodnim novinama treba smanjiti na razinu državnog udjela u prihodima, a ostatak kompanije ponuditi zaposlenicima, što bi trebala biti garancija dobrog poslovanja.
Plan je dovršen prije godinu dana, o njemu se već razgovaralo s predstavnicima Ministarstva gospodarstva i DUUDI-ja, ali 365 dana kasnije privatizaciju više nitko niti ne spominje.
Umjesto toga, državnoj kompaniji sada prijeti mogućnost kazne u iznosu od milijun kuna utvrdi li se da je Topolovec doista u sukobu interesa, a fotelju moguće preuzme čovjek sa završenih pet semestara prometnog fakulteta i visokom školskom spremom.
Čestitamo!