Prvoga svibnja ove godine četvrti sam put u svom životu intervjuirao našu najveću povjesničarku dr. Mirjanu Gross. U ranim poslijepodnevnim satima toga dana uputio sam se, gradskom željeznicom, u Zaprešić, gdje me, po dogovoru, dočekao g. Stanko Topol, čovjek iz obližnjeg sela Drenje Brdovečko, u kojem je dr. Gross u svojoj najpoznijoj starosti živjela.
Dan je bio jako vruć, kao da je srpanj, a ne početak svibnja. Prvo što smo Topol i ja, nakon što smo se na željezničkoj stanici u Zaprešiću sastali i upoznali, učinili bilo je da odemo do obližnje benzinske pumpe i popijemo, onako nadušak, hladnu cedevitu.
Topol mi je pritom ispričao o sebi nekoliko najbitnijih činjenica. Rekao mi je da je punih 20 godina, od 1971. do 1991., radio na HTV-u, neko vrijeme i kao zamjenik šefa Strojarskog odjela, a da se nakon toga bavio privatnim poduzetništvom. On i njegova supruga Biserka udomili su u lipnju 2011. Mirjanu Gross u svojoj obiteljskoj kući u Drenju Brdovečkom i brinuli se otad o njoj kao da im je najbliža članica familije.
Veza između Stanka Topola i njegovih i dr. Gross bila je dvojaka. Prvo, Mirjana se u Drugom svjetskom ratu, zajedno sa svojim roditeljima i još nekim pripadnicima židovske nacionalnosti, skrivala godinu i pol dana na njihovu obiteljskom imanju – kad se Stanko Topol još nije rodio - u strahu da je ne uhvate ustaše ili Nijemci. A drugo, brat Stankova oca, koji se također zvao Stanko Topol, bio je nakon rata Mirjanin zaručnik, sve dok nesretnim slučajem 1948. nije poginuo. Stanko mlađi je zbog toga od samog svog rođenja doživljavao Mirjanu Gross kao svoju pravu tetku, iako formalno nisu bili ni u kakvu srodstvu.
Zapravo je još prije nekoliko godina došlo do dogovora između Topolovih i dr. Gross da će se oni o njoj skrbiti kad ona to više ne bude mogla. Dr. Gross je tada živjela u svom stanu, na Britanskom trgu u Zagrebu. Sama samcata, bez obitelji koju nikada nije ni stvorila. Tamo sam je ja od vremena do vremena (još od 1993.) posjećivao i napravio s njom ukupno tri intervjua - jedan za časopis Erazmus, a dva za Globus.
Onda je, u tom svom zagrebačkom stanu, dr. Gross, u proljeće 2011. pala je i slomila kuk. Morala je odmah u bolnicu, na operaciju. Tada je imala 89 godina. Operacija je uspjela, ali nakon nje ona više nije mogla živjeti sama. I tada se ona seli u Drenje Brdovečko, kod Topolovih, gdje je bila i toga 1. svibnja 2012., kad sam je ja posjetio. Prvi put nakon siječnja 2000., tj. nakon mog predzadnjeg intervjua s njom.
...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA