One dolaze! Andrea Mladinić, Petra Težak, Mateja Elezović i Ana Gruica četiri su izabrane predstavnice novog kazališnog doba Splita. Njihov mentor Goran Golovko, predstojnik Odsjeka za kazališnu umjetnost Umjetničke akademije u Splitu, o njima kaže:
”Zajednička odlika svih studentica četvrte godine glume na Akademiji u Splitu snaga je osobnosti i volje. Mlade, lijepe, darovite, energične i temperamentne, znaju što žele i kako to postići. Nezahvalno je pojedinačno govoriti o Ani, Andrei, Matei i Petri i prognozirati kako će se svakoj od njih okrenuti kocka sreće i osobnog razvoja, ali često ćemo ih gledati i o njima ćemo zacijelo puno slušati.”
Škver umjesto pozornice Tom Dubravec djevojke je snimao u velikoj hali Brodosplita, u prostoru za savijanje limova koji služe za oplatu brodova. U pozadini je veliki valjak koji je, nakon II. svjetskog rata, dopremljen iz Njemačke u sklopu ratne reparacije.
Nastajanje Globusove reportaže pratili su deseci radnika i radnica u ”trlišima”. Mlade glumice višesatno snimanje kvalitetno su odradile zahvaljujući entuzijazmu svoje kolegice Ane Gruice koja je u drugoj polovici 90-ih bila jedna od najboljih hrvatskih manekenki.
Ana se, naime, sa 17 godina, kao mlada balerina, prijavila na natjecanje za Miss Hrvatske, gdje je ponijela lentu prve pratilje. Kada je kao manekenka napravila sve što je željela, upisala je glumu. Ne čudi, stoga, što je posao dotjerivanja kolegica povjeren upravo njoj.
Svaka od mladih glumica već se dokazala: Mladinić izvrsnim nastupom u nekoliko dramskih predstava, u posljednjoj ”Zločin i kazna” briljirala je kao Sonja, i za nju se pouzdano može reći da je čeka angažman u HNK Split.
Petra Težak glumila je u filmovima, manju ulogu ostvarila je u ”Penelopi”, australsko-hrvatskoj koprodukciji, a primijetili su je u filmu Matije Klukovića ”Ajde, dan, prođi…”. Mateja Elezović ostavlja snažan dojam i ima više scenskog iskustva od svojih kolegica. Za ovu priču poslužili smo se starim novinarskim trikom i zamolili ih da se u par rečenica same opišu…
Andrea Mladinić: ”Rođena sam u Splitu, imam 26 godina. Glumom se bavim još od djetinjstva, prvo u nekadašnjim Titovim mornarima, zatim u Dramskom studiju za mladež Gradskog kazališta mladih u Splitu. Stipendist sam splitskog HNK i do sada sam zaigrala u nekoliko predstava.
Iako sam dva puta pokušala proći prijamni u Zagrebu, sreća mi se osmjehnula iz trećeg pokušaja, kada je taj studij otvoren i u Splitu. Danas mi ni malo nije žao što studiram ovdje. Naša akademija, iako mlada i još uvijek bez svoje zgrade, unosi entuzijazam u ovaj grad. Mi polaznici imamo zadatak, ali i čast osvježiti kazališni život u Splitu i obogatiti ga svojom energijom.”
Petra Težak: ”Ja sam Purgerica sa splitskom adresom, sasvim slučajno, ali opet s namjerom, jer studiram glumu kao što sam željela. Imam energije za barem dvoje ljudi, tako i živim, u oba svoja grada, malo u Zagrebu, malo u Splitu, a u međuvremenu gdje god me život odnese. Jako volim putovanja. Ponosni sam štreber, volim puno znati, čitati, učiti, filozofirati, a tako je bilo oduvijek.
Moja znatiželja i raznovrsne aktivnosti odmalena su mi pomagale u školi, pa sam tijekom cijelog školovanja bila učenik generacije, a sada na fakultetu primam državnu stipendiju za osobito nadarene studente. Ipak, u moje 23 godine, glavnu ulogu imali su prijatelji i svi ljudi dobrog srca oko mene - obitelj, kolege, poznanici… Volim život, njegovu jednostavnost, kao i konfuziju, umjetnost koja mi omogućava da izrazim svoje osjećaje, nemire i potrebe. Ipak, najviše od svega volim crno vino i dobru feštu.”
Ususret diplomi Matea Elezović: ”Rođena sam 1985. u Zagrebu. Nakon završene opće gimnazije upisala sam Visoku školu za poslovanje i upravljanje koju sam na drugoj godini zamrznula i odlučila se na studij glume u Splitu. Iako ponekad izgleda da nije važno imati diplomu, itekako je važno.
Zato jedva čekam dobiti taj papir. Da bih se kvalitetno posvetila akademiji, odbila sam dosta ponuda i to ću, nakon što diplomiram, svakako nadoknaditi. Kako je moja majka Jadranka Elezović glumica, a otac pisac Matko Elezović, kazalište u našoj obitelji oduvijek živi. Imamo i vlastitu kazališnu grupu ‘Smjehotići’, koja svojim komedijama, već 14 godina, puni dvorane diljem Hrvatske.
Dugo igram u predstavi ‘Genijalci u večernjoj školi’, zajedno sa Žarkom Potočnjakom, Ivicom Pucarom, Damirom Šabanom i Jadrankom Elezović. Najdraža mi je uloga Gospođa u ‘Sluškinjama’ koju smo radili u kooprodukciji sa šibenskim kazalištem.
Još se ne mogu odlučiti koje su mi uloge draže, one u komedijama ili one dramske. Tako je kada si mlad i pun entuzijazma, sve ti je privlačno. Krajem lipnja odlazim u Italiju u Pescaru raditi predstavu za otvaranje Mediteranskih igara. Smatram se sretnicom jer radim posao koji volim.”
Ana Gruica: ”Pretpostavljam da ne postoji teži zadatak od ovoga - opisati sebe samu. Životno slojevita mladica, ponekad iznimno komplicirana, ponekad savršeno jednostavna. Sklona krajnostima i u vječnoj potrazi za balansom među njima. Najveća mana, ali i vrlina mi je dosljednost. Emotivno sam kombinacija vanjskog dojma – oštar pas - i unutrašnjeg realiteta – mala maca. Poslovno predana, ponekad pretočna.
Mana u radu mi je što od drugih zahtijevam perfekcionizam ne uvažavajući tuđu osobnost. Glumcu je važno da bude toliko fizički spreman da mozak ima mogućnost upravljanja tijelom s lakoćom. Imajući to u vidu, svakodnevno maltretiram tijelo sat do dva u teretani.
Maštam o vrhuncu životnog ciklusa - harmoniji posla, majčinstva i doma, međutim svjesno sam spremna i na samoću, jer ljubav uvjetovana balkanskim primitivizmom i kompromisom za mene nije opcija.”