Veoma uglađena, lijepih manira, nježne vanjštine, ali čvrsta glasa i stava, Marine Le Pen danas je na čelu francuske krajnje desne stranke Front Nacional i u proljeće će biti jedan je od kandidata na izborima za predsjednika Francuske.
Marine je nakon studija nekoliko godina radila kao odvjetnica, a usporedo je bila aktivna članica očeve stranke. S vremenom se sve više okretala politici. Od 2004. zastupnica je u Europskom parlamentu pa otad živi i radi u Strasbourgu i u Parizu, gdje je sjedište njezine stranke. Dvaput se udavala i razvodila. Ima troje djece. Odrasla je i dan-danas živi u dvorcu Montretout u Saint-Cloudu, predgrađu Pariza, koji je njezinu ocu darovao simpatizer bogati industrijalac.
Kako tumačite to što u Europi usred velike ekonomske krize na izborima većinom pobjeđuju konzervativci, stranke desnoga centra, a stranke krajnje desnice jačaju čak i u zemljama u kojima nemaju jaku tradiciju?
- U Europi je došlo do novog rascjepa. Podjela na ljevicu i desnicu više nema smisla. Mondijalizacija je podijelila sasvim nove karte. Danas postaje jasno da je novi rascjep nastao između mondijalista, a to znači onih koji su za slobodnu trgovinu, za potpuno ukidanje granica, brisanje država, ukidanje identiteta, i onih koje ja nazivam nacionalnima ne nacionalističkima, to jest onih koji misle da nacija treba ostati najperformativnija struktura koja bi osigurala sigurnost, prosperitet i identitet naroda. Danas je to glavna podjela u Europi.
Vaša stranka zauzima se za izlazak iz eurozone i iz EU. Francuska, zajedno s Njemačkom, kreator je ideje o ujedinjenoj Europi. Zašto bi trebalo napustiti taj projekt kad je zaživio? Politička se vizura promijenila i što je, po vašem mišljenju, na to utjecalo?
- Narodi postaju svjesni, bez obzira na to što im se govori, da je mondijalizacija element gubljenja orijentacije, destrukcije ekonomija i identiteta te da ide u prilog elitama koje čine samo jedan posto populacije dok ostalih 99 posto plaća račun. Takva situacija pogoduje rascjepu ljevice i desnice i ljudi se više ne prepoznaju ni u jednome ni u drugome. Ta nova podjela karata utječe na to da se svi oni koji su sudjelovali u stvaranju mondijalizacije, njezinu pogoršavanju i ubrzavanju, smatraju odgovornima, i to bez obzira kojoj strani pripadaju. Kao reakcija na sistem globalizacije dolazi do rasta populizma, a to se dogodilo u mnogim europskim zemljama poput Austrije, Belgije, Francuske, Švicarske itd. To je neka vrsta zaštite, preživljavanja od onoga što danas izgleda kao najsigurnije sredstvo raspada naših suvereniteta, dakle naših sloboda. Francuska revolucija bila je nesreća francuskog naroda i cijele Europe, jer je proizvela dvije strašne nemani, dva totalitarizma – nacizam i komunizam, koji su bili dominantna okosnica 20. stoljeća. U 21. stoljeću vidim dva nova totalitarizma - ekstremni islamizam i mondijalizam, i protiv oba se trebamo boriti. Kod mondijalizma nema prepreka za trgovinu, koja je sveprisutna, a rezultira osiromašenjem ljudi, jer su zakoni, tradicije, običaji i vrijednosti izbrisani. Islamizam je svemoć religije i ima želju da upravlja svim prostorima političkog, građanskog i osobnog života.
INTERVJU U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA