U djeliću sekunde, samo u djeliću sekunde, učinilo mi se da se netko očešao o mene na cesti više nego što je pristojno. Nisam se htjela okretati. Petnaestak minuta kasnije nemam čime platiti kavu, još mislim da sam novčanik zaboravila u autu, konobari u KIC-u časte...
Vraga je novčanik u autu. Taj nepoznati netko uspio je u hodu zavući ruku u torbu i ukrasti novčanik. Izdžepario me. Majstorski. Kao lahor.
Kad bih sad, nakon dugog razgovora s policajcima iz Policijske uprave zagrebačke, pokušala rekonstruirati kojem tipu džepara pripada ovaj čija sam meta postala lani jedne proljetne večeri na Cvjetnom trgu, mogla bih zaključiti da je bio mlađi muškarac, da mu je radijus operiranja urbana gradska zona, da je pomalo ziheraš, usko specijaliziran za keš, kartice ga ne zanimaju, i da spada u grupu “dobrih” džepara.
Samo mlađi operiraju na ulicama – za to je potrebna spretnost, ziheraš zato što niti jednu karticu nije ni pokušao aktivirati – možda zato što pin držim u glavi, još me nije dohvatila navada koja umirovljenike i zaboravne skupo košta – da lijepe pin na poleđini kartice... Dobar zato što novčanik sa svim dokumentima nije lansirao u kanalizaciju, nego ga je bacio pored smeća... A mogao se razljutiti jer mu je ulov bio minoran – 10 kuna. Ipak je dao priliku sretnom nalazniku...
Doduše, nije bio tako dobar kao stara garda zagrebačkih džepara koja bi novčanike olakšane za novac ostavila u poštanskom pretincu u pošti u Branimirovoj. Ta su vremena, ionako, prošla...
“Pravi džepar od toga živi. Možete mu ponuditi posao, ali on ga neće prihvatiti. Odbit će vas jer posao već ima – džeparenje”, otkriva Pejo Mandić, vođa grupe za džepne krađe Policijske uprave zagrebačke.
Devedesete su za građane bile gadne. Džepara je bilo na sve strane: na području Zagreba i do 2000 prijavljenih slučajeva godišnje. Onda se broj žrtava i prijava od 2001. do 2004. godine ustalio na oko 1300. Nakon toga je padao i padao, varirajući od 350 do 450 godišnje. Posljednju godinu na valovima recesije prijavljeno je dodatnih 60-70 kaznenih djela više od prosjeka...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA
