U posljednjih nekoliko mjeseci ozbiljno se smanjilo punjenje državnog proračuna. Da i uspiju pregovori s sindikatima, bojim se da ovim tempom Linić u prosincu neće imati za plaće državnih službenika - govori Globusov sugovornik iz Kukuriku-vlasti.
Njega i još nekoliko makroekonomista i financijskih stručnjaka upitali smo zašto ministar financija zadnjih dana opet otvara raspravu o dolasku MMF-a u Hrvatsku.
Njih nekoliko potvrdilo nam je da je, unatoč pozitivnim vijestima o punjenju proračuna s početka godine, došlo do pada prihoda u državnu blagajnu.
“Linić je svjestan toga i on misli da bi mu sklapanje aranžmana s MMF-om mogao biti izlaz iz teške situacije”, govori drugi Globusov sugovornik.
Današnje stanje hrvatskog gospodarstva dosta podsjeća na 2000. godinu kad je na vlasti bila velika koalicija na čelu s Ivicom Račanom.
Te je godine zemlja bila također u teškom ekonomskom stanju i tada su isto propali pregovori s sindikatima.
Vlada je zvala MMF, nakon čega je uslijedila agresivna privatizacija, plaće su smanjenje od 20 do 40 posto, nisu isplaćene božićnice ni darovi za djecu...
Domaći makroekonomisti danas su podijeljeni oko toga treba li zvati MMF u pomoć.
Ekonomski analitičar Damir Novotny kaže da se uloga MMF-a promijenila od vremena Račanove Vlade.
“Hrvatska za manje od godinu dana ulazi u Europsku Uniju i već sada bi se Linić u slučaju da ima neke nedoumice oko fiskalne politike trebao konzultirati s Europskom komisijom. Ionako ćemo se s ulaskom u EU morati početi držati pravila iz fiskalnog pakta koji obvezuje sve članice eurozone i još neke zemlje koje su članice EU ali nemaju euro. U tom paktu je definirana visina javnog duga, razina deficita itd. MMF nam danas i u buduće može biti samo sekundarna podrška”, zaključuje Novotny.
U tom se dijelu s njime složio i jedan poznati ekonomski znanstvenik iz Zagreba koji vjeruje da je priča o MMF-u zasada Linićev probni balon, pa nas je zamolio za anonimnost.
“Smatram da možemo sami izaći iz krize, a institucije poput MMF-a nam mogu eventualno pomoći sa savjetima i konzultacijama”, govori Globusov sugovornik.
S njim se slaže i bivši ministar financija Ivan Šuker, koji drži kako bi Kukruiku-Vlada dolaskom MMF-a dobila instituciju koju bi mogli okriviti za sve nepopularne mjere.
Dekan Zagrebačke škole ekonomije i managementa Đuro Njavro pak tvrdi kako nam je MMF potreban. Kaže da ćemo dolaskom MMF-a dobiti vjerodostojnost koja će spriječiti daljnji pad kreditnog rejtinga.
“Domaća ekonomska politika tek treba izgraditi kredibilnost prema van, a to ne ide preko noći. Eurozona je danas u lošem stanju. Hrvatska još nema pristup sredstvima europskih fondova i Europske centralne banke koja su zadnjih godina koristile EU zemlje s poteškoćama, pa nas to upućuje na suradnju s MMF-om”, zaključuje Njavro.
Bez obzira na to treba li Hrvatskoj pomoć MMF-a ili Linić i suradnici ipak imaju dovoljno vlastite sposobnosti i umijeća da nas izvuku iz krize, pitanje je što bi Hrvatskoj donio ulazak MMF-a i kako uopće izgledaju pregovori s tom institucijom.
Bivši ministar financija Mato Crkvenac prisjetio se za Globus svojih pregovora s MMF-om na početku mandata Račanove Vlade.
“Prvo Vlada i predstavnici MMF postižu suglasnost o stanju u kojem se hrvatsko gospodarstvo nalazi. Zatim naša Vlada prezentira MMF-u kako izgleda naša ukupna ekonomska politika. Nakon toga MMF-ovci na Vladin model ukupne ekonomske politike iznose prijedloge i sugestije. I tada kreće rasprava. Nakon nekog vremena dolazi se do rješenja i kreće se u ugovaranje odnosa”, govori Crkvenac.
Danas postoji puno teorija i spekulacija što bi MMF u prosincu mogao tražiti od hrvatske Vlade.
Prije nego što uđemo u najvjerojatnije zahtjeve MMF-a, treba reći da ta institucija nije više rigidna u svojim “sugestijama” kao što je bila prije deset ili petnaest godina. Da je Hrvatska 2009. pozvala MMF, kad se u zemlju prelila svjetska financijska kriza, zasigurno bi gospodarsko stanje danas bilo puno bolje jer bismo već na početku krize proveli mjere i reforme koje nas tek čekaju.
Ovako je pitanje hoće li sredstva koje bi nam MMF danas mogao staviti na raspolaganje uz nisku kamatu uopće biti dovoljna za saniranje svih financijskih dubioza u javnom sektoru.
Novotny drži da će MMF prvo inzistirati na očuvanju stabilnosti deviznih rezervi, odnosno tražit će da HNB poveća devizne rezerve.
Drugi segment na koji će se Međunarodni monetarni fond usmjerit bit će racionalizacija javnog sektora. Tražit će se kresanje nepotrebnih troškova, restrukturiranje javnih poduzeća, reorganizacija i racionalizacija državne i lokalne samouprave. Dakle, sve ono što je Kukuriku-Vlada na početku mandata najavila, a nije još provela ili su tek na početku dijela tih reformi.
Kako će MMF inzistirati na smanjenju deficita državnog proračuna, ovdje dolazimo do prvog problema.
Poznato je da 80 posto državnog proračuna ide za plaće, materijalne troškove i mirovine, pa je sasvim izvjesno da će se nešto morati rezati.
Hoće li to biti plaće ili mirovine ili će se pak otpuštati ljudi iz državne i javne uprave, bit će stvar dogovora ministra Linića i predstavnika MMF-a.
Ako i dođe do teških rezova, vjerojatno je da će Milanovićeva Vlada ovdje pokušati svaliti odgovornost na MMF, odnosno da je to jedini izlaz iz krize.
Opet, ti rezovi neće smjeti ići široko jer će njima doći do dodatnog pada potrošnje države i građana, što će opet dovesti do pada BDP-a.
Nadalje, MMF će kao i 2000. godine ustrajati na nastavku privatizacije onog što je preostalo od državnih kompanija. Ovdje je Milanovićeva Vlada još ranije zauzela stav kako privatizacija može ići, ali bez Janafa, naftovoda, plinovoda, voda, šuma i distribucije električne energije. Sve ostalo, što se tiče Kukuriku-vlasti, ide u prodaju.
No, može se očekivati da će MMF htjeti privatizaciju većeg obujma jer bi upravo ona trebala donijeti važan prihod za krpanja rupa u proračunu. Tu će, dakle, doći do drugog sukoba u pregovorima Vlade i MMF-a.
Unatoč Linićevu represivnom financijskom aparatu postoji mogućnost da MMF ovdje zatraži još jače zatezanje remena, što znači veći PDV, što hitnije uvođenje poreza na imovinu... Poznavajući ranija Linićeva rješenja oko punjenja proračuna, ovdje će, nažalost, ministar financija pružiti najmanji otpor.
I sad dolazimo do najteže teme oko koje bi trebali razgovarati članovi hrvatske Vlade i MMF-ovi financijski stručnjaci.
Riječ je o projektima koji se trebaju financirati iz državnog i javnog sektora poput nekih hidroelektrana, izgradnje objekata u lokalnim jedinicama putem javno-privatnog partnerstva, zatim obnova fasada i neki prometni projekti poput rješenja pitanja Pelješkog mosta, modernizacije željezničkih linija...
Prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić izlazak iz krize temelji, između ostalog, na državnim projektima koji bi trebali probuditi građevinski sektor i stvoriti poduzetničko okružje za strane i domaće investitore.
Pitanje je kakav će ovdje stav zauzeti MMF.
Neki Globusovi sugovornici tvrde da je danas ponovno u modi da država potiče gospodarstvo svojim projektima, pa podsjećaju da je nedavno Europska centralna banka dobila 130 milijardi eura koje bi trebala uložiti u državne infrastrukturne projekte diljem Europske Unije.
Drugi domaći makroekonomisti tvrde kako MMF ovdje nije promijeno stav te da neće dopustiti, prije svega zbog javnog duga i deficita državnog proračuna, dodatna zaduženja zbog bilo kojeg državnog projekta.
Slična stvar dogodila se i 2000. godine kada je MMF tražio da se odustane od projekta hrvatskih autocesta, i Crkvenac i Čačić su tada uz teške muke uspjeli progurati taj projekt. Pitanje je kakve će ovaj put Linić i Čačić imati argumente i može se očekivati da će ova tema biti treća koja će dovesti do neslaganja vizija Kukuriku-Vlade i predstavnika MMF-a.
Dolazimo i do posljednje eventualne teme sastanka članova Vlade i MMF-ovaca, a riječ je o monetarnoj politici i pitanju mogućnosti Hrvatske narodne banke da snizi kamatne stope poslovnih banaka.
Kako je MMF u ponedjeljak zatražio od Europske središnje banke da doslovno tiska što više novca kako bi srušila kamatne stopa s 0,75 na 0,50 ili na nultu stopu i tako natjerala europske poslovne banke da kreditiraju poduzetnike, postoji mogućnost da se to pitanje potegne i na sastanku domaće Vlade i MMF-ovaca.
Podsjetimo, HNB je ranije znao povećati ponudu novca na tržištu, no poslovne banke nisu znale što bi s njim jer poduzetnici već nekoliko godina odbijaju uzimati kredite po kamatama koje se kreću između šest i osam posto.
Postoje prijedlozi da se promijeni nekoliko zakona pa HNB-u omogući kupovanje državnih obveznica, čime bi, navodno, poslovne banke ostale bez važnog klijenta - države - što bi ih onda možda natjeralo da snize kamate za domaće tvrtke. No, to je zasada sve u sferi nagađanja budući da gotovo svaki makroekonomist ima drukčiji pogled na ovo pitanje.
Dolazak MMF-a bit će veliki poraz ministra financija Slavka Linića. Iako upravo on zagovara suradnju s tom institucijom, to će značiti da zapravo nije uspio jer ono što MMF bude zahtijevao da Hrvatska poduzme - Linić odavno zna.