Čak 51 posto Hrvata uopće ne čita knjige! U protekla tri mjeseca 70 posto građana nije kupilo nijednu knjigu! Država nas nakladnike tretira kao dio drvne industrije i papirnog otpada. E pa dosta je! Mi imamo plan kako da knjiga postane popularnija, a nacija pismenija...

Zamislite da imate susjeda, etažnog vlasnika zgrade, kojemu ste posudili novac bez kamata. Trebalo mu je za biznis. Prošlo je godinu i pol. U međuvremenu, on je adaptirao stan, kupio vikendicu, i sad se, eto, baš vratio sa skijanja iz Bad Kleinkircheima... Novac ne vraća. I ne spominje ga. A vi ste zapeli u recesijskom limbu, između računa za hranu, plin, vodu, struju...

Da, postoji priznanica o dugu. To je, istina, dokaz koji vrijedi na sudu. Ali, sud presuđuje i posreduje u onim slučajevima kad prestaje moral i kad su odnosi nepopravljivo zatrovani. Nakon njega nema više dobrosusjedskih priča, ni zajedničkog roštilja, ni dogovora o popravku krova... U najboljem slučaju samo diverzantska šutnja. U najgorem – preseljenje nakon što vam je iz bijesa otrovao psa i probušio gume.

Otprilike tako nekako u Hrvatskoj žive mali izdavači. U strahu da će im susjed izbušiti gume. Između čekića velikih nakladnika koji u svojim rukama drže 95 posto knjižarske mreže i nakovnja troškova proizvodnje, autora, prevoditelja, distribucije, marketinga... Stiješnjeni u apsurdnu situaciju tzv. komisione prodaje – “genijalan patent” koji male izdavače prisiljava, žele li prodati knjigu, da knjige ustupaju/daju/doniraju knjižarama bez ijedne kune dok se ne prodaju. Isplata? Kad će, ne zna se... Zahvaljujući tom izrab­ljivačkom izumu knjižni biznis stvarno je jedinstvena sorta u Hrvatskoj, sorta koju uzgajaju još samo u susjednoj Srbiji i Bosni i Hercegovini...

“Javna je tajna da knjižarski lanci, u vlasništvu Profila, VBZ-a, Mozaika, Školske knjige, uzimaju 40 do 60 posto rabata na cijenu knjige. Knjižare knjige ne kupuju, nego ih dobivaju, a plaćanje varira od 90 dana do godinu i pol dana. Uvijek je na šteti nakladnik, koji mora podmiriti svoje troškove i de facto kreditirati knjižaru, trpjeti namjerno proizvedenu nelikvidnost, a da pritom isti taj knjižar uredno plaća troškove naj­ma, strane knjige, gift-proizvode... Sve osim domaćih malih nakladnika! Nakladnici koji nemaju vlastite knjižare prisiljeni su financirati one veće koji ih imaju. Svejedno je imamo li veliki ili malih hit, uvijek moramo čekati milost da nam se isplati novac”, poentira nahero postavljena pravila Sead Serdarević, vlasnik Frakture.

Da bi aspurd bio potpun, nakladnici su birokratskom, a ne realnom životnom logikom u Hrvatskoj svrstani u drvnu industriju i obradu papira. Zbog toga na neke natječaje Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva ne mogu ni aplicirati jer su “nobody” – ne priznaje im se status proizvođača.

Država nema pojma ni koliko izdavača real­no postoji, koliko ih živi od proizvodnje i prodaje knjiga. Ne zna ni koliko ih je propalo, ni koliko ih još uspijeva preživjeti. Postoji, naime, gotovo tisuću tvrtki koje su registrirane i za izdavačku djelatnost, ali im to dođe kao neka rezervna opcija. U boljim godinama izdavaštva tek se dvjestotinjak tvrtki doista njime i bavilo, a sada je knjiga spala na njih osamdesetak.

Država malo zna i kako se trape oni koji opstaju. A još manje koje bi ih mjere mogle spasiti. Država, povremeno, spašava privatnike, sanira banke, smišlja kako revitalizirati brodogradnju, ali sektor nakladništva i knjižarstva – sektor koji zapošljava više od 12.000 ljudi – ostavlja na margini. Zašto? Možda zato što se knjige, generalno, više doživljavaju kao privatna opsesija, navada šačice entuzijasta, a ne stvar općeg dobra.

Doduše, ne tako davno u centru Zagreba nicale su knjižare, stvarajući dojam kako je knjiga kurentna roba, a Hrvati prosvijećena nacija. Ali, avaj, desetak njih u užem centru Zagreba posljednjih je godina stavilo ključ u bravu.

Sada pak nad izdavačima lebdi i prijetnja skorog PDV-a... Opasno poljuljanom opstanku treba pridodati i činjenicu da su čitateljske navike Hrvata tragično zapuštene, o čemu svjedoče preliminarni i neobrađeni rezultati istraživanja GFK, naslovljenog “Istraživanje tržišta knjiga”, što ga je inicirao Knjižni blok, uz podršku Zajednice nakladnika i knjižara, a financiralo Ministarstvo kulture i Hrvatska gospodarska komora.

Ni 2004., kad je GFK zadnji put radio istraživanje hrvatskog tržišta knjiga, situacija nije bila blistava, a sad je još gora.

Na reprezentativnom uzorku od 1000 ispitanika starijih od 15 godina 2004. otkrilo se kako ih je samo 43 posto kupilo knjigu, a 57 posto nije. Taj je postotak već sljedeće godine dramatično pao na 32 posto onih koji su kupili knjigu, a sada je potonuo na 31,1 posto. Možda je jedina sretna vijest da je ipak 55 posto njih kupilo knjigu po punoj cijeni, ne na rasprodaji. Dakle, u Hrvatskoj čak 68,9 posto nije kupilo knjigu, pa i ne čudi da svijetom malih nakladnika vlada kaos i dešperatnost... To više što se podaci odnose na posljednja tri mjeseca u godini – a to su, u pravilu, udarni mjeseci za kupnju knjiga.

Ne, nisu još na koljenima. I žele to svim silama spriječiti. Zato su pet malih izdavača i jedan knjižni portal lani stvorili frontu: udrugu Knjižni blok – Inicijativa za knjigu, nadajući se da će poboljšati status knjige u društvu, znanosti i kulturi, te pridonijeti uređenju tržišta knjiga, imajući na umu, to posebno naglašavaju, sve sudionike u lancu knjiga. Riječ je o izdavačima kojima nije bilo mrsko čuvati zakone struke i onda kad se to činilo suvišnim, nisu se dali posljednjih godina zavesti hiperprodukcijom, tržište su častili malim, izabranim, književno vrijednim djelima koja se nose više od jedne sezone: Fraktura, Novi Liber, Izdanja Antibarbarus, Planetopija, OceanMore i portal Moderna vremena Info.

Tako udružen Knjižni blok već je poduzeo niz inicijativa s generalnom misijom – vratiti Hrvate knjizi, otkriva nam Sanja Goldstein, direktorica Novog libera.

“Ne radi se o ideji stvaranja male sretne partikularne zajednice, nama je vrlo bitno da svi segmenti u lancu knjiga funkcioniraju. Jer, dok god imamo bilo koji segment koji ne funkcionira, cijela se stvar lagano urušava. A trenutačno ne funkcionira gotovo ni jedan segment. Eto, Vujićevo Ministarstvo kulture ubrizgalo je poprilično novca 2000. u nakladnički sektor, što je iz pespektive nakladnika bilo dobro. No, pokazalo se da se, ipak, zapostavilo štošta drugo, knjižarska mreža, distribucija, problem autora...”, objašnjava Nenad Bartolčić, predsjednik Knjižnog bloka, koji je na svojoj koži, vodeći Moderna vremena u centru Zagreba, osjetio kako izolirane male knjižare gube utrku u svijetu monopolista, pa je svoju stvarnu knjižaru preselio u virtualni svijet interneta, na istoimenom portalu Moderna vremena Info. “Najvažnija neuralgična točka jest zapuštenost čitateljskih navika”, upozorava Bartolčić. “Kontinuirano gubimo bazu – čitatelje. U posljednjih 20-ak godina erozija je došla do takve razine da imamo užasno niske naklade mnogih izdanja, da nam se čak i uz neke varijante državne ili institucionalne potpore postavlja pitanje isplativosti. Ako nisi siguran da ćeš imati 500 prodanih primjeraka, a za mnoge autore danas ne možeš računati čak ni na tu cifru, nema više financijske konstrukcije koja opravdava ulaganje. Konkretno, pisac može dobiti potporu za rukopis koji će napisati za godinu dana, to je super, mi nemamo ništa protiv da se piscima na ovaj ili onaj način pomaže... Ali, što će se dogoditi s rukopisom ako za njega nema interesa ni realnih mogućnosti da on zaživi i nađe publiku?”

Koji je glavni razlog zbog kojeg niste kupili ni jednu knjigu u posljednja tri mjeseca, pitali su istraživači GfK. I dobili odgovor, zasad još neobrađen, od kojeg boli glava.

Čak 50,8 posto ispitanika izjavilo je da im knjiga ne treba, ne zanima ih! Znatno je manje onih koji su apstinenciju pripisali neimaštini: 20,2 posto njih kao razlog je navelo da si ne može priuštiti knjigu. Nijednu knjigu nije uzelo u ruke 43,7 posto građana Hrvatske! Jednom knjigom pohvalilo se njih 12,8 posto, u kategoriji od jedne do pet deklariralo se njih 25,2 posto, a pasioniranih čitatelja, ako tako možemo nazvati one koji pročitaju između 6 i 10 knjiga godišnje ima 9,6 posto, još manje gutača – onih koji su pročitali više od 11 knjiga, ali to još nije ni jedna mjesečno – 8,7 posto.