Za međunarodne financijaše, hrvatski vrijednosni papiri već su “smeće”, odnosno “junk”, kako se to kaže u financijskim krugovima.
Prinosi po hrvatskim dugoročnim obveznicama, naime, prošloga su tjedna bili lošiji od prinosa na rumunjske obveznice. A Rumunjska je već dugo u “junku”.
Kako nam je to potvrdio jedan bankovni analitičar, premija na rizik u slučaju Hrvatske već sada je prešla 550 baznih bodova, što znači da se vrijednost hrvatskih obveznica percipira kao da nam je kreditni rejting spušten za jedan ili čak dva stupnja.
Hrvatska premija rizika povećala se proteklih tjedana najviše u odnosu na sve druge zemlje u regiji, dodaje isti sugovornik.
Drugim riječima, Hrvatska je na tržištu već izgubila kreditni rejting.
Ako se već sada, dok još formalno imamo investicijski kreditni rejting BBB-, hrvatske vrijednosne papire cijeni manje nego rumunjske, onda je jasno da će formalno očuvanje kreditnog rejtinga biti pravi podvig.
Bit će to jako dobra vijest ako nam ne smanje kreditni rejting, čuli smo ovih dana od više analitičara s kojima smo razgovarali.
Svjesni su situacije i u hrvatskoj Vladi čiji su dužnosnici još uvjereni kako se dade sačuvati hrvatski kreditni rejting.
Snažan vjetar u leđa Hrvatskoj, reći će, sada je dao i pozitivan ishod referenduma o ulasku naše zemlje u Europsku Uniju.
“Ne treba dvojiti da će nam pozitivan ishod referenduma u kombinaciji s predviđenim smanjenjem deficita, promjenom porezne politike i projekcijama rasta u idućim godinama pomoći kod očuvanja kreditnog rejtinga. Mislim da će nam ostaviti sadašnji rejting”, optimistično nam govori jedan ministar Milanovićeve Vlade.
Kod agencija Fitch Ratings i Standard&Poor’s Hrvatska sada ima ocjenu BBB- uz napomenu da se očekuje negativan trend, dok je Moody’s Hrvatsku do sada ocjenjivao sa Baa3 uz stabilan trend.
Ali ima u Vladi i onih koji nisu toliko optimistični i koji se boje da Hrvatska ne može sačuvati rejting u sadašnjim okolnostima. Jer, sve zemlje u regiji - pa i one koje su članice EU poput Mađarske i Rumunjske - već su smještene u “junk”.
“Kreditne agencije dolaze u Hrvatsku s pretpostavkom da smo u lošoj situaciji, da smo kao i sve države oko nas, i to je naš problem”, riječi su drugog člana Vlade, manje optimističnog.
Fitch Ratings, kreditna agencija koja prva dolazi u Zagreb, već 2. veljače, navodno je najnervoznija i najmanje sklona sačuvati Hrvatskoj postojeći rejting. Nakon Fitcha do sredine veljače konzultacije u Hrvatskoj obavit će i analitičari preostalih dviju ključnih agencija.
Iako njihovi predstavnici još nisu stigli u Zagreb, sve njih najviše zanima kakav će proračun za 2012. sastaviti hrvatska Vlada.
Prve službene informacije iz Vlade očekuju se u četvrtak, 26. siječnja, kad bi premijer Milanović i ministar financija Linić trebali, prema zadnjim najavama, objaviti financijski okvir proračuna za 2012. i smjernice nove fiskalne politike.
U biti se svi analitičari slažu kako je sada sve u rukama Milanovićeve Vlade. Ako je dosad i bila oprezna u najavama štednje kako ne bi iritirala javnost uoči referenduma o EU, sada više nema političke zapreke da otvoreno kaže koliko će uštedjeti u proračunu i kako će pokriti preostali deficit.
A nisu kreditne agencije jedine koje to iščekuju. I u Hrvatskoj narodnoj banci, kako smo čuli od više sugovornika, nestrpljivo očekuju da Vlada objavi prijedlog proračuna kako bi se monetarna vlast znala postaviti prema sve jačim i opasnijim pritiscima na tečaj kune.
“HNB je na korak do podizanja obvezne pričuve bankama zbog strašne presije na tečaj”, tvrdi naš izvor dobro upućen u planove središnje banke.
Naime, HNB je u mjesec dana već dvaput morala intervenirati na deviznom tržištu kako bi zaustavila jačanje eura. Kroz te dvije intervencije, prodala je 330 milijuna eura.
Usporedbe radi, HNB je tijekom cijele prošle godine intervenirao prodajom deviza tek dva puta, i to u drugoj polovici godine. A sada je bio prisiljen u samo mjesec dana dva puta intervenirati.
Naši izvori tvrde kako je malo vjerojatno da će HNB tečaj opet spašavati prodajom deviza, nego će umjesto toga bankama podići obveznu pričuvu, i to vjerojatno za jedan postotni poen. A to bi automatski značilo povlačenje oko dvije milijarde kuna s tržišta.
Država bi odmah osjetila negativne posljedice tog poteza: trezorski zapisi za Ministarstvo financija poskupjeli bi preko noći. A u situaciji u kojoj jest državni proračun, to bi bio novi problem za Vladu.
“Središnja banka uvijek ima rješenje za obranu tečaja, samo je pitanje je li ono skuplje ili jeftinije”, komentira naš sugovornik blizak HNB-u.
U središnjoj bi banci naravno voljeli vidjeti što veće rezove proračunskih troškova i što uvjerljivije reforme koje će jamčiti gospodarski rast. U tom slučaju bi i HNB bio šire ruke prema Vladi, dao bi doprinos poticanju gospodarstva.
A što će zadovoljiti kreditne agencije?
Ako želi dobiti prolaznu ocjenu, Vlada mora predložiti proračun koji će pokazati dvije ključne stvari: prvo da je sposobna staviti javni dug pod kontrolu i, drugo, da će njene mjere pomoći gospodarskom rastu.
Kad je riječ o javnom dugu, i kreditne agencije su svjesne da se on ne može smanjiti preko noći, ali važan je trend i sposobnost Vlade da zaustavi njegov rast. Razina javnog duga koju Vlada mora postići jest ispod 60% BDP-a.
Da bi se to postiglo, jasno, Vlada mora smanjiti javne rashode.
Druga važna poruka koju očekuju rejting agencije jest kako će Vlada pomoći gospodarskom rastu. Njih zanima hoće li novi proračun biti poticajan za ekonomski rast ili ne? Što je i logično, jer samo rast BDP-a može jamčiti da će Hrvatska u narednim godinama postati perspektivno gospodarstvo koje može izvršavati i svoje inozemne obveze.
Neki analitičari čak kažu da kreditne agencije više brine nemogućnost ekonomskog rasta u Hrvatskoj, nego javni dug. Uostalom to brine i mnoge domaće analitičare koji upozoravaju da Hrvatskoj ove godine treba oko dvije milijarde kuna više samo za otplatu kamata (lani su kamate “pojele” 7,5 milijardi kuna, a ove će godine 9,5 milijardi kuna).
A ne bude li gospodarskog rasta, i taj dodatni trošak opet će se morati pokriti zaduživanjem države, i to po još većim kamatama.
U tom kontekstu je važno, na primjer, da Vlada pokaže kako će rasteretiti troškove rada i proizvodnje, tj. da će povećati konkurentnost hrvatskog gospodarstva. Dobra bi poruka bila da se ide na rasterećenje plaća kroz smanjenje doprinosa, te da se istovremeno porezni teret usmjerava na indirektne poreze.
Povećanje opće stope PDV-a zato sigurno neće zabrinuti kreditne agencije, osim u slučaju ako izostane rezanje rashoda. Kad bi Vlada odlučila samo povećati prihode proračuna i u tom cilju povećala PDV, a ne bi smanjila rashode, takav bi potez bio loše prihvaćen.
Čini se da su u Vladi shvatili što im je činiti, da neće biti dovoljno samo smanjiti rashode.
To je zamka koju nije izbjegla Italija: iako je novi tehnički premijer Mario Monti počeo provoditi ambiciozni plan štednje, Italija još nije pokazala da njezino gospodarstvo ima perspektivu rasta i zato joj je prije desetak dana smanjen kreditni rejting za čak 2 stupnja.
No, može li Hrvatska izbjeći tu zamku? Ima li Vlada dovoljno snage i vremena da sreže potrošnju i istovremeno osigura temelje za novi ekonomski rast?
Proračun koji se ovih dana užurbano priprema bit će zapravo kombinacija manjih rashoda i viših prihoda, što će omogućiti rezanje deficita na razinu manju od deset milijardi kuna (lani je deficit proračuna iznosio 17 milijardi kuna).
Prema informacijama iz Vlade, rashodi proračuna smanjit će se nominalno za oko 4,5 milijarde kuna. Dakle, ukupni proračunski rashodi trebali bi se kretati oko 118 milijardi kuna.
U Vladi će reći da su rashodi zapravo smanjeni još i više jer su neki autonomni rashodi proračuna veći nego lani, na primjer trošak kamata za kredite, trošak za mirovine, i slično. Po toj računici, rashodi su rezani za gotovo sedam milijardi kuna.
Istovremeno Vlada računa na veće prihode nego lani – na oko 111 milijardi kuna – zbog povećanja opće stope PDV-a na 25%.
Politička odluka o povećanju PDV-a donesena je prošloga tjedna, tako da je ministar financija sada sa sigurnošću mogao uključiti u proračunske prihode dodatnih 3,5 milijarde kuna koliko se računa dobiti od većeg PDV-a.
PDV po stopi od 25 posto bit će jamac sigurnijeg punjenja proračuna, ali samo pod uvjetom da se sačuva potrošnja. Zato je nužno da Vlada u paketu s proračunom donese i mjere koje će kompenzirati rast PDV-a i mogući udar na potrošnju građana.
Za sada se razmatra nekoliko mjera, a naši izvori iz Vlade kažu da će sigurno biti povećan neoporezivi dio plaće sa 1800 na 3000 kuna. Cilj je rasteretiti građane čije su plaće do 6000 kuna jer će oni najviše osjetiti rast PDV-a.
No, i ta mjera ima lošu stranu: ugrozit će financiranje općina i gradova čiji se proračuni pune velikim dijelom od poreza na dodadak. Polovica jedinica lokalne samouprave, po nekim procjenama, neće moći funkcionirati ako ostane bez tog poreznog prihoda, odnosno ako se neoporezivi dio dohotka poveća na 3000 kuna. Predstavnici zajednice gradova upozorili su vladu prošloga tjedna na tu opasnost.
Vlada će, dakle, morati pronaći u proračunu dodatni novac za potrebe lokalne samouprave, tj. odreći se dijela svojih poreznih prihoda.
A mora početi stvarati uvjete za pokretanje investicija i rasta. A to znači da mora porezno rasteretiti i gospodarstvo.
Prema informacijama iz Banskih dvora, Vlada će sigurno uz prijedlog proračuna predložiti i reformu u sustavu doprinosa.
Zadnji je dogovor da se uvede oslobođenje od plaćanja zdravstvenog doprinosa za novozaposlene, te da se stopa doprinosa za zdravstvo smanji u dva ciklusa po dva postotna poena.
Prvo bi smanjenje trebalo ići odmah, pa bi stopa doprinosa za zdravstvo pala sa 15 na 13 posto. Drugo smanjenje stope doprinosa za zdravstvo išlo bi vjerojatno za dvije godine.
Dogovorene su i promjene u porezu na dobit: reinvestirana dobit bit će oslobođena od plaćanja poreza.
Budući da svako porezno rasterećenje otvara novu rupu u proračunu – npr. smanjenje zdravstvenih doprinosa za dva postotna poena znači 2,2 milijarde kuna manje prihoda – velika je vjerojatnost da će vlada morati odgoditi uvođenje međustopa PDV-a.
Iako je upravo uvođenje međustopa PDV-a najavljivano kao kompenzacija za povećanje opće stope – ministar financija je rekao u intervjuu Globusu da će međustope biti dio socijalne politike – sada se govori da će međustopa PDV-a od 10 posto za turizam biti uvedena tek od 1. siječnja 2013.
Što će biti s međustopom za komunalije i hranu još je neizvjesno. U Ministarstvu financija kalkuliralo se ovih dana s različitim stopama: prema jednim informacijama za hranu i komunalije uvela bi se međustopa od 14 posto, drugi pak izvori govore da se razgovara o međustopi od pet%.
Pravila EU propisuju da PDV uz opću stopu može imati još samo dvije međustope, pa bi bilo loše ako bi Hrvatska sada prekršila to pravilo jer bi za godinu i pol dana opet morala mijenjati zakon o PDV-u.
Dio članova Vlade pribojava se da bi samo povećanje opće stope PDV-a, bez uvođenja međustopa, bilo političko samoubojstvo.
Iako je rezanje rashoda proračuna već postalo mantra i imperativ s kojim svi idu prema Vladi – od rejting-agencija do medija - čini se da je ona kao ključni cilj postavila maksimalno rezanje deficita. Kako sada stvari stoje, deficit će biti manji od 10 milijardi kuna (nešto više od milijardu eura). Uz deficit ispod deset milijardi kuna, smatraju neki ministri, i rejting agencije mogle bi pozitivno reagirati i ostaviti Hrvatskoj sadašnji rejting.
Ako nam rejting ipak bude srušen, u Vladi vjeruju da će usprkos tome moći osigurati novac za pokrivanje deficita. U Vladi očito računaju da će milijardu eura za pokrivanje deficita naći i na domaćem tržištu. Zato je vladi vjerojatno i važno da maksimalno smanji deficit u ovoj godini, da ne bo ovisila o inozemnom tržištu.
Ali, Hrvatska mora i refinancirati stari dug. To je problem koji će teško rješavati bez inozemnih kredita. Istina, Milanovićeva Vlada i tu ima malo sreće: ukupan trošak potreban za refinanciranje dugova u 2012. iznosi 33 milijarde kuna, što je značajno manje nego lani kad je taj iznos bio veći od 40 milijardi kuna.
No, već u 2013. trošak refinanciranja dugova opet se penja na više od 40 milijardi kuna.
A to jako dobro znaju i kreditne agencije koje u biti najviše zanima hoće li Hrvatska moći uredno vraćati dugove i u budućnosti.