U jednoipolsatnom razgovoru, što smo ga vodili u ponedjeljak 25. siječnja, ministar pravosuđa Ivan Šimonović pojasnio mi je neke aktualne kontroverzije na planu borbe hrvatskog pravosudnog sustava i visoke politike protiv korupcije.
U zemlji kao da je došlo do estradizacije pravosuđa, odnosno kao da je zavladala prava uhidbena histerija. Pritom imamo toliko mnogo istraga i progona, a tako malo presuda. Što se događa?
- Ne bih se s vama potpuno složio. Mislim da se nagomilalo dosta istraga koje nisu pravovremeno otvorene ili nisu bile završene i koje se sada uspješno otvaraju. To što ima malo presuda zapravo je prirodno kašnjenje u fazi. Sad imamo veliki val istraga, a nakon toga će uslijediti i val optužnica i val presuda. Osobno vjerujem da se istrage provode ozbiljno i profesionalno i da se ne radi ni o kakvu lovu na vještice.
Možete li to potkrijepiti i nekim brojkama?
- Po statistikama, u 2009. bilo je gotovo dvostruko više osuđenih za korupciju nego 2008. Dakle, broj presuda se već značajno povećao.
Čemu zahvaljujući – ako je tako?
- Promjenama Poslovnika o radu sudova bitno se ubrzalo postupanje u tzv. uskočkim predmetima. Sudac već u roku od osam dana od pravomoćnosti optužnice treba zakazati raspravu, a poslije treba o tijeku postupka redovito izvještavati predsjednika suda.
Tko je tako odlučio?
- Po zakonu, ministar pravosuđa jest taj koji donosi Sudski poslovnik. Prema tome, bio sam ovlašten propisati posebno žurno postupanje u uskočkim predmetima, još 2008.
Sanader vas je postavio za ministra pravosuđa, iako niste član HDZ-a – ni bilo koje druge stranke...
- To se, za mene posve neočekivano, dogodilo u listopadu 2008.
Zašto vas je Sanader zvao i zašto ste mu se odazvali?
- Kao prorektor Sveučilišta u Zagrebu sudjelovao sam u jednoj TV emisiji u kojoj sam bio dosta kritičan u odnosu na Vladu. Prigovarao sam da nismo uključeni u program Erazmus, da naši studenti ne sudjeluju dovoljno u međunarodnim razmjenama, da država za takve stvari mora davati više novca itd. Nakon intervjua uključim mobitel i - vidim hrpu poziva koji su došli iz kabineta premijera Sanadera i od glasnogovornika Vlade! Pomislio sam: ”Vidiš, napokon počinjemo funkcionirati kao ozbiljna država! Malo kritički nešto kažeš, i najedanput nastane cijela uzbuna oko toga!” Kad sam uzvratio poziv, rečeno mi je da me premijer hitno želi vidjeti u Vladi. Nisam, međutim, imao pojma zašto me zove.
I otišli ste?
- Da, dolazim u Vladu ništa ne sluteći. Da bi mi Sanader na licu mjesta ponudio da budem ministar pravosuđa, uz napomenu da to želi objaviti u roku od sat vremena. Dakle, išlo je strašno brzo. Odgovorio sam mu da je to vrlo ozbiljna stvar i da ja to ipak trebam malo ”prokuhati”. On je rekao: ”Slušaj, situacija je takva, imali smo ubojstvo Ivane Hodak u pol bijela dana usred Zagreba i ja tu moram povući brze i energične poteze! Imam već rješenje i za novog ministra unutarnjih poslova i ravnatelja policije i htio bih odmah s tim ići u medije, pa da to odjekne kao snažna poruka javnosti. Nećeš biti puno pametniji u odlučivanju ako ti dam još jedan dan za razmišljanje!”
Je li vam pritom i nešto konkretno ponudio – da vas dodatno privuče?
- Slobodne ruke u reformi pravosuđa, koju je također trebalo ubrzati radi pristupanja EU. Mislim da je premijer osjećao potrebu da se oštro krene na organizirani kriminal.
Ali samo na organizirani kriminal? Ne i na korupciju?
- Sanadera je prvenstveno zabrinjavao razmah organiziranog kriminala. Sjetitite se onog: “Zagreb neće biti Beirut” i atmosfere straha. Karamarko i ja tada dolazimo kao neki ”revolveraši” sa strane za obračun s čudovištem koje se počelo nazirati iza ugla.
Jeste li borbu protiv korupcije pokrenuli na svoju ruku?
- Donekle. U tom smo smjeru, zapravo, dogovorno krenuli Karamarko i ja. Kod Sanadera je naglasak bio na borbi protiv organiziranog kriminala, a Karamarko i ja smo to onda proširili na korupciju i organizirani kriminal. Od početka smo bili uvjereni da su korupcija i organizirani kriminal povezani, pri čemu je za Hrvatsku korupcija bitno opasnija. Korupcija na nižim razinama točkasti su ciljevi raspoređeni u cijelom društvu. Ali, korupcija na visokoj razini opasna je hobotnica.
Tko je bila osoba br. 3 u tim vašim nastojanjima, da borbu protiv organiziranog kriminala proširite i na borbu protiv korupcije?
- U to vrijeme Vladimir Faber, ravnatelj policije. Od početka smo bili svjesni da smo na skliskom terenu. Korupcija je zloupotreba vlasti, odnosno javnih ovlasti, za ostvarivanje vlastite koristi. Prema tome, korupcija je uvijek vezana uz vlast, uvijek i svuda. Protiv korupcije se uspješno može samo odlučno, ali i precizno. Ako postoji korupcija u javnim poduzećima, to se ne može rješavati sabljom, već skalpelom.
Očekivao sam da ćete spomenuti glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića...
- Ja sam vam govorio o novom timu koji je tada istodobno stupio na scenu.
Gdje je u tome bio Bajić?
- Mislim da je Bajić, kao i mnogo drugih u policiji i Državnom odvjetništvu, čekao pravu priliku da krene oštrije protiv korupcije. Sada je to puno lakše iz dva razloga. Prvo, bitno se promijenila društvena atmosfera i puno je lakše doći do svjedoka, kao i do kvalitetnih iskaza. A drugo, Bajić sada ima puno bolje instrumente. Novi Zakon o kaznenom postupku Državnom odvjetništvu daje mnogo šire ovlasti u istrazi. Napokon, tu je i politička volja za progon korupcije bez fige u džepu.
Zašto je borba protiv korupcije dobila nov, odlučujući zamah baš kad je Sanader odstupio s funkcije premijera (u srpnju 2009.)?
- Sasvim sigurno je tu ključnu ulogu odigrala nova premijerka Jadranka Kosor.
Ako je to punom snagom krenulo onoga trenutka kad je Sanader otišao, znači li to da je on bio glavna prepreka antikorupcijskoj politici u Vladi i cijeloj državi?
- Sasvim je sigurno nova premijerka dala jasnije i nedvosmislenije poruke oko obračuna s korupcijom na visokim hijerarhijskim razinama. Oko toga uopće nema dvojbe.
Koji je njezin najveći doprinos?
- Poticaj organima kaznenog progona da bez zadrške rade svoj posao i slobodne ruke. Dakle, da se u istrage ide bez spekulacija o tome kamo bi one mogle dovesti i kakve bi mogle biti političke posljedice. Princip je jasan: čim imaš ne samo dokaze nego čim imaš indicije, idi i prikupljaj dokaze. Sada se mnogo agresivnije slijede tragovi i prikupljaju dokazi o korupciji, kamo god oni vodili. Danas u Hrvatskoj napokon više nitko nije iznad prava.
Vama je Jadranka Kosor otvoreno tako rekla, da želi pojačanu borbu protiv korupcije, ili ste vi to sami shvatili...?
- Naprosto, onako kako je o korupciji govorila za medije, tako je govorila i u Vladi. Nisu postojala dva jezika.
Jeste li oko toga imali i neki razgovor u četiri oka s premijerkom?
- Da, neposredno prije izlaska na potvrdu nove Vlade u Sabor, u srpnju 2009. Rekao sam joj da ja, vjerojatno, nisam dobar ministar pravosuđa bude li Vlada u novonastalim okolnostima stala na loptu i išla malo polakše s pravosudnom reformom. Ona je, međutim, odgovorila da oko toga uopće nema dvojbi. Dakle, ne samo da se reforma pravosuđa, a s njom i borba protiv korupcije i organiziranog kriminala nastavlja, nego je bila jasna da hoće da te stvari idu i brže i jače.
Možda imate odgovor na pitanje zašto je Sanader tako naglo otišao...
- Izravno sam ga to pitao i nisam dobio ništa drugačiji odgovor od onoga koji je toliko puta bio objavljivan u medijima.
Što vi osobno mislite?
- Ne znam, ali mislim da to više nije ni jako važno.
Nije, dakle, imao ukalkuliran povratak za tri mjeseca?
- Ne vjerujem. Mislim da je Sanaderov kasniji pokušaj povratka imao druge razloge.
Opozicija optužuje Bajića da je godinama slušao Sanadera i da je radio po nalogu politike.
- To mi nije sasvim jasno. Prije četiri godine, kada još nije bilo toliko istraga i kada se korupcija na visokim razinama još nije ozbiljnije gonila, Bajić je u Saboru imao jednoglasnu potporu svih stranaka. A danas, kada su stvari zaista krenule i kada se ide oštro i punom snagom, sada najedanput Bajić ne valja. Meni je kao ministru pravosuđa prvenstveno bitno kako Bajić danas radi svoj posao, a mislim da ga radi dobro.
Možda je predsjednik SDP-a Milanović ipak bio malo prestrog kad ga je, nedavno, javno prozvao?
- Nisam to pažljivije pratio.
Je li točno da Europska Unija očekuje od Hrvatske ponovno imenovanje Bajića za državnog odvjetnika?
- U Europi je spremnost Hrvatske da se obračuna s korupcijom, uključujući i korupciju na visokoj razini, vrlo visoko vrednovana. To se odnosi na cjelokupnu strukturu koja u tome sudjeluje: od premijerke pa do nadležnih ministara i državnog odvjetnika. Upravo beskompromisnost u obračunu s korupcijom, koja se u Europi posebno cijeni, ključni je čimbenik za moj optimizam da će se uskoro otvoriti poglavlje 23.
Navodno samo Nizozemska ima neku zadršku?
- U petak sam se susreo s nizozemskim ministrom pravosuđa Balinom i mislim da će i ta zadrška vrlo brzo otpasti. Ali deblokada, pa onda i otvaranje poglavlja... još nije kraj. Čekaju nas zahtjevne smjernice za zatvaranje poglavlja. Uz to, unutar EU postoji neformalni dogovor da poglavlje 23. bude zadnje zatvoreno. Vjerujem da će odmah, čim bude zatvoreno pretposljednje poglavlje, biti zatvoreno i poglavlje 23. Čvrsto sam uvjeren da zbog stanja u hrvatskom pravosuđu neće biti odgođen ulazak Hrvatske u Europsku Uniju, i to zato što ćemo do kraja dobro obaviti svoj reformski posao.
”Godina borbe protiv korupcije”. Tko je autor te sintagme? Zvuči udarnički. Ne sviđa vam se?
- Ujedinjeni narodi su voljeli imati razne ”posvećene” godine: borbe za, borbe protiv i time se željelo upozoriti na neke prioritete... Ja, zapravo, u borbi protiv korupcije u ovoj godini želim – kao rezultat zakonskih i organizacijskih mehanizama što smo ih u međuvremenu razvili – velike zapljene imovine.
Što to znači: velike?
- Velike po broju znamenki iznosa vrijednosti zaplijenjene imovine. Mislim da će zapljena imovine djelovati odvraćajuće na sve one koji su u razna vremena i na razne načine stekli veliki imetak i koji sada, ako nastave i sa sitnim koruptivnim djelima, riskiraju da sve ono što su stekli – izgube. Neki su od tih ljudi posebno opasni. Oni su rasli i razvijali se u specifičnim okolnostima. U vremenima izgradnje samostalne države, rata, tranzicije itd. stekli su, na protupravan način, goleme imperije, a pri tome se umrežili i s političkim strukturama, pa, ako hoćete, i s medijima.
Kakvu im budućnost proričete?
- Ako nastave s makar i manjim kaznenim djelima iz područja korupcije i organiziranog kriminala, mogu izgubiti cjelokupnu imovinu. Mislim da će to djelovati da se povuku iz takvih poslova. To će uslijediti brzo nakon prvih velikih zapljena.
Čija će ta imovina biti kad im se oduzme?
- Državna. Vjerujem da ćemo u dogledno vrijeme imati značajnih konfiskacija. Dosta osuđenih za korupciju i organizirani kriminal neće moći dokazati podrijetlo svoje imovine. To vrijedi za djela počinjena nakon 1. siječnja 2009., jer je tada stupila na snagu odredba Kaznenog zakona koja u takvim situacijama omogućuje zapljenu cjelokupne imovine.