Ja sam prijatelj sa sucima, prijatelj s ovim, prijatelj s onim, ali to ne znači da mi pomažu. Ako sam nešto napravio, za to ću i odgovarati – izjavio je krajem 2010. Slobodnoj Dalmaciji Reno Sinovčić, uz kojeg se već više od dva desetljeća vežu mnogobrojne afere i mutni poslovi, mediji ga po inerciji predstavljaju kao kontroverznog poduzetnika, no sve to vrijeme ispada da mu policija i pravosuđe ne mogu ništa.
Bio je glavni akter brojnih istraga i sudskih postupaka u kojima je sjedio na optuženičkoj klupi, ali baš nikada nije pravomoćno osuđen.
Zato je njegovo uhićenje u utorak ujutro odjeknulo kao velika vijest. Istragu protiv njega ovaj put vode istražitelji zagrebačkog PNUSKOK-a. Teško je pobrojati sve Sinovčićeve funkcije i poslove. On je nezavisni vijećnik u zadarskom Gradskom vijeću u kojem uglavnom podržava vladajući HDZ i politiku gradonačelnika Božidara Kalmete, vlasnik je televizije VOX i tjednika Zadarski regional, predsjednik je Nadzornog odbora i i najveći pojedinačni dioničar NK Zadra, član Skupštine Hrvatskog nogometog saveza....
Dobar s mnogima Do 2012. godine bio je član HDZ-a. Politikom se počinje baviti potkraj 90-ih kao član Općinskog vijeća Novigrada i potom zadarske Županijske skupštine. Krajem 2010. izjavljuje kako je u dobrim odnosima s Božidarom Kalmetom te da je bio “privatno OK” i s Ivom Sanaderom.
Bio je i nogometni sudac i vlasnik dnevnih novina Zadarski list i cijelog niza drugih lokalnih medija u Zadru te zadarske tiskare kao i suvlasnik riječke regionalne televizije Kanal RI. Uz njegovu sudačku karijeru veže se afera s namještanjem nogometnog prvenstva 1997./1998. Spominje se i kao nogometni menadžer koji je sudjelovao u transferu Ivice Olića u CSKA, vlasnika ribogojilišta na otoku Ižu i otkupne stanice ribe.
Najosnovniji podaci iz njegove biografije kažu da je rođen u Zadru 27. listopada 1960. godine. Krajem 70-ih počeo se baviti trgovinom ribom, o čemu je sam kazao da je još kao 16-godišnjak počeo otkupljivati ribu duž cijele jadranske obale te je hladnjačama prevoziti u Zagreb, gdje bi je prodavao na Britanskom trgu i to u počecima bez dozvole. Početkom rata 1991. godine pridružuje se Zboru narodne garde i postaje zapovjednik obrane Novigrada. Sredinom 90-ih osniva zaštitarsku tvrtku Zadar Security. U to vrijeme tranzicije i privatizacije kupuje i prodaje dionice niza zadarskih tvrtki i ubrzo stječe imidž jednog od najbogatijih ljudi u Zadru pa i cijeloj Dalmaciji. Sinovčić je s ponosom govorio da je sjeme svog pozamašnog imetka stekao još u socijalizmu jer je prije 1990. dnevno zarađivao i do 80 tisuća tadašnjih maraka ulovom i prodajom ribe. Kada se 2004. našao na Nacionalovu popisu 50. najbogatijih Hrvata opisan je kao “kralj ribe na Jadranu”.
Sinovčić je zadnji put priveden 2010. godine pod optužbom da je prijetio svjedoku koji je njegova suradnika Zlatka Lisicu iz Bibinja teretio za pokušaj reketarenja. Nakon sat vremena ispitivanja pušten je na slobodu. “Reno Sinovčić priveden zbog podmićivanja i odmah pušten kući”, naslov je izvještaja u Jutarnjem listu o tom događaju.
Prema pisanju tjednika Nacional iz rujna 2010. Sinovčić je uspio izbjeći kazne za devet kaznenih prijava pri čemu je zadarski sudac Marijan Bitanga triput presuđivao u njegovu korist u predmetima u kojima je policija protiv njega podnosila kaznene prijave. Bitanga je, navodi se u istom tekstu, još 1992. obustavio kazneni postupak u kojem se Sinovčića teretilo da je krao imovinu iz napuštene kuće srpskog vlasnika. Sedamnaest godina kasnije isti je sudac Sinovčića oslobodio optužbe da je iznuđivao novac od Zdenka Peše iz Zadra, da bi u rujnu 2010. Bitanga bio član sudačkog vijeća koje je odbilo žalbu Državnog odvjetništva protiv odluke da se Sinovčića sat vremena nakon uhićenja pusti iz pritvora.
Nasilništvo, iznuda... Istražni sudac Vladimir Mikolčević je prilikom Sinovčićeva puštanja na slobodu izjavio kako je “odlučio da ne postoje zakonski uvjeti za određivanje pritvora, odnosno da ne postoji opasnost od mogućnosti ponavljanja djela zbog kojeg je i zatražen pritvor”. Nekoliko mjeseci kasnije Sinovčić je u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju potvrdio kako si je dobar sa sucem Mikolčevićem, ali “da to ništa ne znači” i “da bi ga Mikolčević zavorio da je nešto zgriješio”.
Tu je još cijela lepeza raznih slučajeva.
Još 1992. policija je protiv Sinovčića podnijela kaznenu prijavu zbog nasilničkog ponašanja na ribarnici te je nepravomoćno osuđen na sedam mjeseci zatvora. U srpnju 1999. mu se sudilo za iznudu na štetu Milana Ljuštine i Vojina Gnjidića iz Zadra, ali je sutkinja Jasna Baričević obustavila kazneni postupak. U rujnu 2000. policija je protiv njega podnijela kaznenu prijavu zbog prisile prema pravosudnom dužnosniku jer je preko novina u svom vlasništvu utjecao na rad suca Ante Milovca. Zbog nedostatka dokaza je zadarsko Općinsko državno odvjetništvo odbacilo tu kaznenu prijavu.
U kolovozu 2006. mladi zadarski vratar Danijel Subašić – kasnije golman nogometne reprezentacije koji trenutačno igra u Monacu – zagrebačkoj Krim-policiji prijavljuje kako mu je Sinovčić prijetio te ga navodno prisilio da potpiše trogodišnji ugovor za NK Zadar koji se tada natjecao u drugoj ligi. Povodom tog događaja Globus izvještava “kako Sinovčića policija i obavještajne službe već godinama sumnjiče da se nalazi na čelu najistaknutije skupine zadarskih kriminalaca koji se bave krijumčarenjem i preprodajom opojnih droga”.
Nikada nije krio da je dobro zarađivao preprodajom zemljišta.
Medijski utjecaj Medijsku kuću Vox osnovao je 2005. godine. Svoje medije Sinovčić je koristio i za obračune s protivnicima i neistomišljenicima. Tako je 2009. u njegovu dnevnom listu Vox, pokrenutom 2008., objavljen niz tekstova protiv tadašnjeg načelnika zadarske kriminalističke policije Antuna Novoselovića.
Novoselovića je je Sinovčić u svibnju ove godine kao nezavisni vijećnik s govornice Gradskog vijeća optužio za silovanje samohrane majke. Odbacujući optužbe Novoselović je kazao da Sinovčića zna iz vremena dok je istraživao ”određene kriminalne radnje” te podsjetio da uglavnom zbog klevete protiv njega vodi tridesetak postupaka.
Prije četiri godine građevinska inspekcija Sinovčića je kazneno prijavila zato što je ilegalno izgradio zgradu u kojoj je smješten Vox. Uspio je naknadno ishoditi potrebne dozvole pa je kaznena prijava odbačena. Početkom ove godine zaključena je i predstečajna nagodba Voxa u kojoj je Sinovčićevoj tvrtki otpisano 70 posto potraživanja. Vox se ove godine našao i na tzv. listi srama, popisu tvrtki koje radnicima ne isplaćuju plaće.
U NK Zadru više dionica od Sinovčića ima jedino Grad Zadar. Prema pisanju portala Index.hr Sinovčić je 2009. godine NK Zadru podnio račun na 40 milijuna kuna, koliko je navodno posudio klubu. U razdoblju od siječnja 2009. do 30. lipnja 2013. godine Sinovčiću je NK Zadar isplatio 6,797.243,31 kunu.
“Novac od NK Zadra dobivale su i Sinovčićeve firme. Tako je na račun Voxa tijekom 2009., 2010. i 2011. godine sjelo čak 10,536.509,28 kuna. Dodatnih 12.693,60 kuna od NK Zadra dobila je bivša Sinovčićeva firma Zadar Security. Ukupno je Sinovčiću i njegovim firmama od NK Zadra u zadnjih pet godina dakle isplaćeno 17,346.446 kuna. Ostatak svojih potraživanja, u iznosu od 24,206.361 kuna, Sinovčić je pretvorio u dionice NK Zadra”, piše Index.hr.