Drago, vidio sam da si na fejsbuku kritizirao Ružu Tomašić i tako doveo u pitanje našu koaliciju. Samo me zanima zašto si prilikom rasprave o potpisivanju te koalicije šutio – obraća se predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko svom zamjeniku Dragi Prgometu na sjednici Predsjedništva prošlog tjedna.
“Ja samo htio reći da nije dobro da...”, počeo je Prgomet, no Karamarko ga je odlučno prekinuo.
“Drago, molim te prestani, više je svega dosta”, vidno nervozan odbrusio mu je Karamarko.
Desetak minuta poslije Prgomet je, kako je rekao, zbog drugih obaveza napustio sjednicu.
Iako mi je većina članova Predsjedništva (svi članovi Predsjedništva osim Prgometa došli su s Karamarkove liste) rekla kako se slažu sa šefom jer im desetak dana prije prvih Karamarkovih izbora – izbori za europski parlament – ne trebaju negodovanja vlastitih članova, ipak ih je iznenadila tolika Karamarkova nervoza.
“Šef je inače strpljiva i smirena osoba i mislim da ga nisam nikada vidio da je izgubio živce”, kaže mi jedan član Predsjedništva.
Prgomet već mjesecima bez imalo ustručavanja javno govori što misli, pa makar to bilo i kritiziranje Karamarka ili njegovih najbližih ljudi.
Karamarko je brzo shvatio da nikad neće uspjeti ostvariti pristojan odnos s Prgometom, pa ga je marginalizirao. Čak je jedno vrijeme prestao pratiti njegove kritike.
Zato, kad je planuo na Predsjedništvu zbog Prgometova fejsbuk-statusa, postalo je jasno da ga muče daleko krupnije brige.
rejting. Članovi HDZ-ova vodstva kažu mi kako je Karamarko potpuno zbunjen HDZ-ovim rejtingom.
“Kukuriku-koalicija pokazala se nesposobnom, stavio sam najbolje ljude na listu za europski parlament, privukao desnicu k sebi, jedina smo alternativa SDP-u, ali i dalje padamo”, požalio se jednom svom suradniku.
No, sutradan je Karamarko imao objašnjenje za svoj stranački rejting.
“Te ankete ne valjaju”, uvjeren je.
Njegovi suradnici tvrde kako on sam ne može sebi objasniti zašto njegov HDZ lošije stoji nego onaj koji je vodila Jadranka Kosor.
Ankete po kojima je on najnepopularniji političar u zemlji Karamarko ne želi ni komentirati.
Jednom drugom suradniku rekao je da ih i dalje uništava Sanaderov kriminal.
Trećemu da SDP ima svoje prste u tim anketama.
No nikome nije rekao da postoji barem mala mogućnost da je on, Tomislav Karamarko, kriv što HDZ nezaustavljivo tone.
Činjenica da čak 74 posto građana misli kako Vlada ide u krivom smjeru, a da je usprkos tome Karamarkova i HDZ-ova popularnost i dalje u silaznoj putanji sugerira kako Karamarko radi nešto krivo.
Toga su svjesni i neki ljudi u stranci.
Na Karamarkovu žalost u njegovih prvih jedanaest mjeseci bilo je puno krivih odluka.
Odmah nakon unutarstranačkih izbora u svibnju 2012. prvo pitanje koje se tada nametnulo Karamarku i suradnicima bilo je što s poraženim protukandidatima.
“Sve ih treba počistiti, počevši s Jadrankom Kosor i Šeksom”, zagovarao je tada radikalniji dio stranke.
“Sada trebamo skupiti glave i zajedno spasiti stranku”, doslovno je preklinjao umjereniji dio stranke.
Karamarko je izabrao srednju varijantu.
Svoga glavnog protukandidata Milana Kujundžića potpuno je marginalizirao, Domagoja Miloševića primio je k sebi i uključio u izradu gospodarskog programa, Darka Milinovića potjerao je u Liku, Šeksu oduzeo ulogu neformalnog savjetnika i stavio ga u stranu, a sa statusom Jadranke Kosor toliko je odugovlačio sve dok ona nije postala jedan od glavnih problema HDZ-a.
krivi potez. Kad danas pitam HDZ-ovce što misle o Karamarkovu odnosu s Jadrankom Kosor, dobivam oprečna mišljenja, ali njihov je sukus da je Karamarko tu povukao krivi potez.
Radikalniji kažu da je trebao iskoristiti njezin prvi gaf i odmah je na početku konsolidiranja stranke izbaciti i tako izbjeći današnju situaciju u kojoj je njezina pozicija uteg stranke uoči izbora.
Umjereni pak tvrde da bi bilo prirodno da je Jadranka Kosor dobila potpredsjedničko mjesto u Saboru, čime bi stranka pokazala da poštuje njezin dosadašnji rad.
Karamarko se pokazao nedovoljno odlučnim. Mislio je da će marginalizacijom pretvoriti Jadranku Kosor u promatrača koji neće raditi probleme.
Ubrzo se pokazalo da ona neće šutjeti.
“Proces odlučivanja o isključenju Jadranke Kosor odgođen je za period nakon izbora za Europski parlament. Prođemo li dobro na tim izborima, dakle ako od 12 dobijemo barem pet mandata, Kosor ćemo isključiti odmah nakon izbora. Prođemo li lošije, Karamarko će nastaviti kalkulirati koliko nam štete na lokalnim izborima može donijeti njezino izbacivanje”, govori mi jedan član Predsjedništva HDZ-a.
Ako je doista točno da je Karamarko, kako danas tvrde njegovi suradnici, još ljetos više puta pokušao dogovoriti primirje s Jadrankom Kosor, a da je ona odbila sve njegove ponude, onda je očito kako je šef stranke trebao poslušati radikalniju struju i mnogo, mnogo ranije riješiti taj problem.
Ali ako je točno, ono što tvrdi Jadranka Kosor, da Karamarko nikad nije pokušao sjesti s njom za stol, nego je slao izaslanike koji su samo tražili njezinu lojalnost, onda je jasno da je postupio kao loš poslodavac koji se ne zna brinuti o svojim zaposlenicima.
Kako god, odugovlačenje s izbacivanjem Jadranke Kosor pokazuje njegovu slabost.
Drugo pitanje koje se Karamarku nametnulo nakon unutarstranačke pobjede bilo je ideološke prirode – kako pozicionirati stranku.
Odlučio se za ono što je bio najavio u unutarstranačkoj kampanji – pozicioniranje na desnici. Takvu odluku objasnio je tezom da građani više ne vide razliku između SDP-a i HDZ-a. To je bilo djelomično točno.
Drugi Karamarkov argument bio je nužnost ujedinjenja pravaške desnice koja je redovito na izborima dobivala značajan broj glasova, ali zbog svoje razjedinjenosti nikad to nije uspijevala kapitalizirati.
I taj je argument na mjestu.
Ali Karamarko nikad nije htio priznati da je njegov glavni argument odvlačenja stranke na desnicu bio upravo njegov osobni politički obračun s teretom s kraja 90-ih – izlazak iz HDZ-a i suradnja sa Stjepanom Mesićem.
Karamarko je u kampanji za šefa HDZ-a na sve načine htio uvjeriti članove da je on pravi desničar i nasljednik Tuđmanove politike.
Taj svoj ideološki program konkretizirao je stavljanjem Ruže Tomašić, šefice HSP-a “Ante Starčević”, na listu za Europski parlament.
Radikalni HDZ-ovci danas bezrezevno podupiru takvu šefovu odluku. Umjereni članovi stranke kažu da mogu razumjeti Karamarkovu logiku (uzeti što više glasova na desnici), ali smatraju da bi radikalno skretanje moglo skupo stajati stranku u budućnosti.
“Bude li imalo pameti, nakon europskih i lokalnih izbora krenut ćemo prema centru. Mislim da je svima jasno da tih nekoliko postotaka s pravaške scene ovoj stranci ne može donijeti pobjedu na sljedećim parlamentarnim izborima. To je znao Tuđman, a znao je i Sanader u svojim najboljim danima”, govori mi član Predsjedništva HDZ-a.
radikalizacija. Nakon što je Ruža Tomašić izjavama radikalizirala politički prostor, privukla radikalnu desnicu i nevelik dio HDZ-a koji je sumnjao u Karamarkovo desničarstvo Karamarko je mogao reći da je uspio u svom naumu – danas u Hrvatskoj više nitko ne sumnja da je HDZ konzervativna, za neke i radikalno desna, stranka.
I što sad?
Posluša li umjereni dio članstva i počne grabiti prema centru, pitanje je koliko će uopće Karamarkovi novi, blaži stavovi biti uspješni.
I pitanje je koliko će mu vremena trebati da vrati umjereni dio glasača koje je u svoje vrijeme Sanader privukao HDZ-u.
U isto vrijeme sav taj desni kraj koji je privukao sebi brzo će nestati čim shvati novu Karamarkovu agendu.
“Mislim da je Karamarko odmah nakon stranačkih izbora trebao pozicionirati HDZ kao stranku desnog centra. Da je Karamarko zadržao HDZ na desnom centru mi bismo danas imali puno bolji rejting jer bismo mogli značajnije kapitalizirati nezadovoljstvo građana Kukuriku-koalicijom. Ovako ljudi znaju da SDP nije sposoban, ali ne žele nas jer misle da smo neki radikalni desničari”, žali mi se HDZ-ov saborski zastupnik.
Treći problem HDZ-a, odnosno Karamarka, tiče se njihova gospodarskog programa.
Izgovor da prvo mora konsolidirati stranku možda je držao vodu ljetos i jesenas. No, danas, jedanaest mjeseci pošto je postao šef HDZ-a, taj je argument besmislen i neodrživ.
Još manje smisla imaju njegova objašnjenja “da se ekonomija svaki dan mijenja, pa bi bilo neproduktivno iznositi gospodarski program dvije-tri godine prije parlamentarnih izbora”.
“Rat je odavno iza nas, članica smo NATO-a, uskoro i EU-a. Građanina danas zanima samo jedno: kako će platiti režije i hoće li mu ostati za ljetovanje. Da smo naše poruke tako usmjerili, a ne polemizirali o zločinima komunizma i zdravstvenom odgoju, danas bismo, sigurno, bolje stajali”, uvjerava me HDZ-ov saborski zastupnik.
Kad se Karamarko kandidirao za šefa stranke, osim što su mu radikalni HDZ-ovci spočitavali suradnju s Mesićem, umjereni dio stranke iskazivao je nezadovoljstvo time što on i njegov glavni suradnik Milijan Brkić dolaze iz obavještajno-policijske zajednice.
HDZ-ovci su se ipak nadali da je preuzimanjem stranke Karamarko završio poglavlje s obavještajno-policijskom zajednicom.
No, danas mi neki od njih kažu da su se prevarili.
“Stranka se ne može voditi kao policijska postaja. A on nam to uporno radi. Evo nedavno je za predsjednika organizacije Novi Zagreb postavio bivšeg načelnika Uprave za tehniku u MUP-u Željka Fiolića. Pa taj čovjek nema veze s našom strankom, a mogu misliti kako jedan policajac može privući birače”, jada mi se jedan zagrebački HDZ-ovac.
prgometova akcija. Kritike njegova zamjenika Drage Prgometa vjerojatno su najveća opasnost novom šefu HDZ-a.
Dio HDZ-ovaca uvjerava me da Prgomet uživa veliko povjerenje među članovima. Da u tome ima istine, pokazala je reakcija delegata na motivacijskom Saboru u Ciboni, koji su s oduševljenjem pljeskali Prgometovu govoru.
Iako mu je jasno da Prgomet samo čeka loš rezultat na europskim ili lokalnim izborima pa da počne akciju rušenja, šef HDZ-a ne može samo tako izbaciti Prgometa. Jadranka Kosor dobila je mizeran broj glasova na unutarstranačkim izborima, ali Prgomet je s ozbiljnom prednošću potukao sve protukandidate, pa i Karamarkova Antu Sanadera, i uvjerljivo zasjeo u fotelju zamjenika.
Kako se, prema nekim informacijama, Prgomet nedavno uspio othrvati i Pašalićevu utjecaju, očito je da Karamarko ima ozbiljnoga protukandidata.
“Čuli smo da je Prgomet nekoliko puta posjetio Josipovića na Pantovčaku. Očito se priprema za nešto”, priznali su mi neki HDZ-ovci.
Navodno dio Karamarkovih suradnika već ozbiljno negoduje što predsjednik stranke u slučaju Prgomet odbija odlučno nastupiti nego taktizira.
“Ne daj Bože da kiksamo na izborima. Tek onda slijede problemi, jer ne vjerujem da će Prgomet čekati nekoliko godina do novih unutarstrančkih izbora”, pretpostavlja jedan HDZ-ovac.
javni nastup. Po Globusovim informacijama, Karamarko je iskoristio prošlu sjednicu Predsjedništva da bi Prgometu poslao poruku.
“Unutarstranački izbori bit će za tri i pol godine”, izjavio je Karamarko.
Prgomet je mudro odšutio jer zna da još nije njegov trenutak.
Kad sam s HDZ-ovcima razgovarao o tome zašto je Prgomet dobio veći pljesak od Karamarka na Saboru u Ciboni, dio njih rekao je da se to nije dogodilo jer je Prgomet popularniji od Karamarka, nego zato što šef HDZ-a još nije uspio popraviti svoj javni nastup.
Iako se s Karamarkom dugo razgovaralo o radu na njegovim medijskim nastupima, šef stranke pokazao se kao dosta tvrdoglava osoba – smatra da ne treba izgledati ni govoriti lijepo da bi dobro upravljao strankom.
Posljednje sumnje u Karamarkove odluke tiču se kandidata na lokalnim izborima.
Slučaj Zagreb.
Dakle, još jesenas Karamarku je dio suradnika savjetovao da s Bandićem sklopi predizbornu koaliciju i da tako dođu na vlast u Zagrebu nakon dugih 13 i pol godina.
Drugi dio suradnika uvjeravao ga je da mora naći jakog člana stranke koji će krenuti u izgradnju zagrebačkog HDZ-a, doduše izgubiti ove izbore, ali zato sljedeće, na kojima neće biti Bandića, dočekati s jakom organizacijom i prepoznatljivim kandidatom.
Karamarko je, kao i prije, napravio kompromis. Nije ušao u koaliciju s Bandićem, nije stavio jakog kandidata, nego je ponudio većini Zagrepčana nepoznatu gradsku vijećnicu Margaretu Mađerić.
Dio članova opravdava Karamarka tvrdeći da je htio staviti jakog kandidata za Zagreb, ali da nitko nije htio prihvatiti njegovu ponudu.
Ovaj argument izgleda još gore za Karamarka – kako netko predsjedniku može reći ne.
E sad, tu dolazimo do glavnog Karamarkova problema u Zagrebu – Bandić, očito, nije voljan za postizbornu suradnju s HDZ-om.
“Bandić tu gleda oportuno – vrijediš koliko imaš. Dok je bio ministar policije, Karamarko mu je bio vrijedan; kad je postao šef HDZ-a, mogao je i dalje biti vrijedan da HDZ nije ovako loš u Zagrebu”, rekao mi je prošli tjedan jedan Bandićev suradnik.
Slučaj Dubrovnik.
HDZ je imao sve posloženo u Dubrovniku. HNS-ov gradonačelnik Andro Vlahušić nepravomoćno je osuđen, SDP ga ne želi podržati pa ide s vlastitim kandidatom. Karamarku je ostalo samo da istakne Dubravku Šuicu za gradonačelnicu. Ali nije.
Šuica je željela biti na listi za Europski parlament i Karamarko joj je želju uslišio, a u Dubrovnik gurnuo ne toliko jakog Tea Andrića. Svi članovi HDZ-ova vodstva s kojima sam razgovarao kažu da sada imaju male šanse za osvajanje Dubrovnika.
Slučaj Zadar.
Karamarko se u Zadru odlučio na rizik. Naime, još davno je nagovorio Kalmetu da bude kandidat za gradonačelnika. Ali, to ne želi objaviti jer se, kako kažu, boji SDP-ove antikampanje koja će se temeljiti na Kalmetinoj kontroverznoj prošlosti za vrijeme Sanadera.
Stoga je odlučio čekati zadnji trenutak.
Kalmeta u Zadru i dalje ima dobar status, no na prošlim je parlamentarnim izborima HDZ poražen u tom gradu od Kukuriku-koalicije.
Gubitak Zadra bila bi katastrofa za HDZ.
Unatoč brojnim nespretnim odlukama i Karamarkovoj neodlučnosti, šef HDZ i dalje ima dobre šanse za popravak.
Nadolazeći europski izbori prva su prilika.
HDZ danas u Europskom parlamentu od 12 promatrača ima samo tri (posljedica broja mandata u Hrvatskom saboru), a ankete kažu da će HDZ dobiti četiri, Kukuriku-koalicija šest, a Laburisti dva.
HDZ-ovci, čak i oni nezadovoljni Karamarkovim modelom vođenja stranke, uvjeravaju me da će dobiti pet, možda čak i šest mandata.
Iako će se rezultat na tim izborima moći objašnjavati na različite načine, činjenica je da su oni prvi test Karamarkova HDZ-a.
Osvoji li četiri mandata, Karamarko će moći reći da se HDZ uzdiže, jer je Kosor osvojila samo tri. To će biti samo napola točno jer bi HDZ s obzirom na neuspješnost Kukuriku-Vlade trebao dobiti više.
Dobije li HDZ pet mandata, što bi vjerojatno značilo da će i Kukuriku-koalicija osvojiti pet mjesta, Karamarko je na konju.
Tada će svi njegovi loši potezi biti relativizirani jer bi taj uspjeh značio da HDZ stoji otprilike kao i Kukuriku-koalicija.
vjetar u leđa. Pet mandata Karamarku bi dalo vjetar u leđa za lokalne izbore.
I tu mu na ruku ide činjenica da je Milanović osobno odabrao dva kandidata – Rajka Ostojića za Zagreb i Damira Kajina za Istarsku županiju – pa će se uspješnost SDP-a mjeriti prema rezultatima te dvojice.
Zagreb su, po anketama, već izgubili, pa SDP-u ostaje nada da će im Kajin donijeti Istru.
HDZ se mora fokusirati da zadrži što ima i dobije Split.
Ako Karamarko to ne uspije, slijede tri depresivne godine za HDZ-ovce s velikim upitnikom za sljedeće parlamentarne izbore.
No, ako Karamarko iščupa Split, ne izgubi Veliku Goricu, Zadar, Splitsko-dalmatinsku županiju koju napada don Ivan Grubišić s SDP-ovom infratstrukturom, onda će dobiti potvrdu da ipak može stranku dovesti za vlast.
Ipak ne na prijevremenim parlamentarnim izborima: “Nama ne odgovaraju prijevremeni izbori jer nećemo biti spremni”, priznao mi je u ponedjeljak navečer član vodstva HDZ-a.
Valjda će im tri godine biti dovoljne da se pripreme za redovne.