Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović vrlo je burno reagirala u utorak 14. travnja u prijepodnevnim satima, nakon što se premijer i predsjednik SDP-a Zoran Milanović (očekivano) nije pojavio u njezinu Uredu na Pantovčaku, usprkos tome što ga je ona pismenim putem bila pozvala.
Izravno se obratila i njemu osobno i svim građanima RH, okvalificiravši njegovo ponašanje, i njegov odnos prema njoj kao predsjednici Republike, hirom (dapače, takvim hirom koji, kako je izjavila, »dovodi u pitanje ustavnopravni poredak Hrvatske«) koji ona više neće biti spremna tolerirati. Tako oštre izjave o Milanoviću dosad još nismo čuli od hrvatske predsjednice, što znači da je njezino strpljenje definitivno prekoračilo onu najkritičniju razinu.
Za razliku od Milanovića, predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko odazvao se njezinu pozivu i došao je na Pantovčak. Kako doznajem, njihov je susret protekao u srdačnoj atmosferi, a razgovarali su oko pola sata.
Kao što je poznato, predsjednica Grabar Kitarović odlučila je ovih dana porazgovarati (o aktualnoj krizi u državi) s predsjednicima svih parlamentarnih stranaka i klubova zastupnika u Hrvatskom saboru - ali ne grupno nego pojedinačno, slično kao što je to, ali iz nekih sasvim drugih razloga i pobuda, bio učinio i bivši predsjednik RH Ivo Josipović (u ožujku 2011.). Prva dva poziva uputila je predsjednicima najvećih i najjačih stranaka, tj. predsjedniku SDP-a Zoranu Milanoviću i predsjedniku HDZ-a Tomislavu Karamarku.
Da se sve odvijalo onako kako je bilo zamišljeno, susret i razgovor Kolinda - Milanović trebao se održati u utorak 14. travnja u 9 sati, a susret Kolinda - Karamarko istoga dana odmah nakon toga, s početkom u 10 sati.
Uspio sam doznati što je sve pisalo u službenom dopisu predsjednice Grabar-Kitarović, što ga je ona bila uputila Milanoviću i Karamarku još u četvrtak 9. travnja. U njemu je bilo riječi o širim i generalnim problemima s kojima su već duže vremena suočeni hrvatska država i društvo.
U dopisu se, primjerice, kaže kako u Hrvatskoj vlada ne samo gospodarska nego i opća društvena kriza, što je ozbiljna prijetnja sveukupnom razvoju RH. Predsjednica je pritom izrazila (i ujedno argumentirala) svoju želju da, u svom Uredu, okupi predsjednike svih parlamentarnih stranaka, najprije u pojedinačnim razgovorima - a nakon toga i sve njih zajedno - kako bi se, i to što prije, došlo do suglasja barem oko onih najvećih i gorućih pitanja.
Predsjednica Grabar-Kitarović, kako doznajem, ima u planu porazgovarati s predstavnicima svih slojeva ili struktura hrvatskoga društva (dakle ne samo s političarima), uključujući i sindikalne vođe i poslodavce, pritom otvoriti što širi krug aktualnih pitanja i problema, a onda, po mogućnosti, pronaći i neke zajedničke točke oko kojih bi se svi njezini sugovornici (ili barem velika većina njih) mogli usuglasiti.
Tijekom ovoga (i sljedećeg) tjedna ona će obaviti razgovore - ili ih je već obavila - s ukupno 14 predsjednika parlamentarnih stranaka i klubova zastupnika. Među ostalima, s Vesnom Pusić (HNS), Draganom Vulinom (HDSSB), Silvanom Hreljom (HSU), Nensi Tireli (Laburisti), Radimirom Čačićem (Reformisti), Vojislavom Stanimirovićem (SDSS), Slavkom Linićem (nezavisni Klub zastupnika)...
Jedan od najbliskijih suradnika predsjednice Grabar-Kitarović rekao mi je:
- Predsjednica uistinu želi smiriti situaciju i stabilizirati odnose. Njezin je temeljni stav ili polazište da samo uz suradnju premijera i predsjednika Republike Hrvatskoj može krenuti nabolje. Ona je uvjerena da se mora o svemu otvoreno razgovarati i spremna je da bude središnja točka ili stožer okupljanja u hrvatskom društvu.
U ovome trenutku jedna od tema oko kojih se najviše lome koplja jest predstojeća proslava jubilarne 20. obljetnice »Oluje«, u kolovozu ove godine. To jest, način na koji će se ta proslava održati.
O toj je temi već bilo nešto govora - ali samo malo i samo na marginama - na nedavno održanome sastanku Vijeća za obranu, u utorak 7. travnja, s početkom u 10 sati (u Vili Prekrižje). U Uredu predsjednice nisu, međutim, zadovoljni načinom na koji je taj sastanak prikazan u medijima, pa ću dati neka dodatna pojašnjenja.
Taj je skup potrajao dva i pol sata i na njemu se razgovaralo uglavnom (ili čak isključivo) o nekim tehničkim, stručnim pitanjima vezanim za stanje u Hrvatskoj vojsci. Primjerice, dani su striktni rokovi Ministarstvu obrane da iznađe načine na koje će nabaviti nove zrakoplove. Razgovaralo se i o nabavi vojne opreme, ophodnih brodova, topničkih oruđa - kao i općenito o stanju u oružanim snagama.
Tek pri kraju toga sastanka, tj. na njegovim marginama, predsjednica je nazočnome premijeru Milanoviću predložila da treba razmišljati (i) o osnivanju posebnog, Državnog odbora za obilježavanje značajnih proslava koje su na dnevnom redu, pri čemu nije mislila samo na »Oluju« nego i »Bljesak«, obljetnicu kojega ćemo slaviti već za mjesec i pol dana.
I tada je došlo do kraćeg dijaloga - ili razmjene mišljenja - između Milanovića i Kolinde Grabar-Kitarović, koji se u raznim verzijama prepričavao u medijima. Milanović je, više onako usput, spomenuo mimohod u Zagrebu (vezano za proslavu 20. obljetnice »Oluje«), pa se taj ad hoc zapodjenuti razgovor (kad su i premijer i predsjednica takoreći već pospremali svoje stvari) usmjerio ka tome je li primjerenije taj mimohod - ako do njega doista dođe, a gotovo je 100 posto sigurno da hoće - održati 4. kolovoza (dakle dan uoči proslave »Oluje« u Kninu), ili, ipak, 5. kolovoza, dakle na sam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti.
Kolinda je više bila sklona tome da mimohod bude 4. kolovoza, dok je Milanović tvrdio da bi se on trebao održati 5. kolovoza, odmah nakon kninskoga dijela proslave.
U Uredu predsjednice su nezadovoljni načinom na koji je premijer Milanović kasnije interpretirao taj svoj kratki, u biti marginalni razgovor s Kolindom pri završetku sastanka Vijeća za obranu - tj. što je stvorio dojam da su se oko proslave »Oluje« on i predsjednica već dogovorili o svim (ili gotovo svim) bitnim detaljima, odnosno da je to praktički već gotova stvar. A u stvarnosti nije došlo ni do kakvog dogovora (baš naprotiv, nastupilo je krupno razmimoilaženje).
Radeći na ovome tekstu, obavio sam razgovore s nekoliko ljudi (odnosno dužnosnika) iz najrazličitijih struktura ili grupacija koji su na ovaj ili onaj način involvirani u ovu priču, oko jubilarne proslave »Oluje« (ali i »Bljeska«), ove godine. Čuo sam se, među ostalima, i s nekim braniteljskim vođama, ali i s pojedinim lokalnim HDZ-ovim dužnosnicima (iz Knina i okolice).
U ovome trenutku postoje tri koncepcije - bolje rečeno: tri prijedloga - kako bi trebala proteći proslava »Oluje«. Pritom su dva od ta tri prijedloga direktno sučeljena, dok je onaj treći, iza kojega stoji predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, pokušaj iznalaženja kompromisa između njih.
Varijantu br. 1 zagovaraju HDZ, lokalno vodstvo Knina na čelu s gradonačelnicom Josipom Rimac te pojedine braniteljske udruge. Svi oni zajedno polaze od pretpostavke da je Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, 5. kolovoza, najveći i u biti jedini nesporan državni blagdan u godini (naravno, pored Božića i Uskrsa) i da se ne smije napraviti apsolutno ništa što bi narušilo taj njegov značaj i veličinu. Po njihovu stajalištu, taj praznik treba i dalje proslavljati jednako kao dosad, s težištem na proslavi u Kninu, kao glavnome poprištu akcije »Oluja« u kolovozu 1995.
Po toj varijanti, zapravo, proslava bi se trebala održati isključivo u Kninu, dok bi se vojni mimohod - na kojemu inzistiraju premijer Milanović i Vlada RH - organizirao nekog drugog dana u godini, i to nevezano za samu proslavu u Kninu.
Međutim, ta varijanta, br. 1, ima i jedan svoj »aneks«, o kojem se dosad nije (barem ne puno) govorilo u javnosti.
Dosad se službena (državna) proslava »Oluje« održavala u Kninu, nakon čega bi uslijedio i njezin »neslužbeni« nastavak, u obliku Thompsonova koncerta u Čavoglavama.
Pala je ideja da ovaj put - ali i idućih godina - ne bude više podjele na taj »službeni« i »neslužbeni« dio, nego da Thompson svoj tradicionalni domoljubni koncert održi u samome Kninu. Dakle, ne više u rodnim Čavoglavama. Time bi se, po mišljenju rodonačelnikâ ove ideje, postigao jedinstveni stav oko značenja tog datuma, Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, pa bi se izbjegla situacija da se Thompsonov koncert doživljava kao neka vrsta »opozicije« prema službenoj proslavi u Kninu. Naravno, opozicije s jednog »desnijeg« stajališta u odnosu na poziciju državno-političkoga establishmenta RH.
Koliko je meni poznato, ideju o Thompsonovu koncertu u Kninu 5. kolovoza ove godine zastupaju neke braniteljske udruge, neki fratri iz kninskoga kraja i okolice, kao i pojedinici predstavnici lokalnoga HDZ-a.
Ta je zamisao, čini se, potekla iz baze i dojam je da se ona razvija mimo vodstva, tj. središnjice HDZ-a na nacionalnoj, odnosno državnoj razini. U ovome trenutku nije mi poznato kakav stav o njoj ima predsjednik HDZ-a Karamarko.
Došao sam do informacije da sam Thompson ne bi imao ništa protiv da se ta koncepcija jubilarne proslave »Oluje«, uključujući i taj njezin »aneks«, sprovede u djelo - odnosno, da je sklon razgovarati o njezinoj provedbi.
Koncepciju br. 2 zastupaju, kao što je poznato, premijer Milanović, ministar obrane Ante Kotromanović i cjelokupna Vlada RH.
U Uredu predsjednice (kao i u HDZ-u) ta se, 2. koncepcija doživljava kao pokušaj razbijanja »monopola« proslave u Kninu, budući da je utemeljena na ideji da se toga dana, 5. kolovoza, organiziraju prigodna slavlja diljem cijele Hrvatske, ali najviše ipak u glavnome gradu RH Zagrebu, gdje bi se održao, i to negdje u drugom dijelu srijede 5. kolovoza (možda čak navečer), svakako nakon kninske proslave, veliki vojni mimohod - ovaj put, zasigurno, ne na Jarunu, kao u svibnju 1995., uoči »Oluje«, nego na nekoj od zagrebačkih avenija.
Ministar Gordan Maras, u intervjuu u ovome broju Globusa, predlaže kao mjesto održavanja tog mimohoda Aveniju grada Vukovara.
U Uredu predsjednice procjenjuju da bi realizacija dotične, 2. varijante tradicionalnu kninsku dimenziju proslave »Oluje« bacila u drugi plan, što se, po mišljenju predsjednice, ne bi smjelo dopustiti - budući da bi to, vrlo vjerojatno, dovelo do novih podjela i povećanja tenzija u hrvatskom društvu.
Neki moji sugovornici pokušali su proniknuti u možebitne stvarne motive premijera Milanovića da kninsku dimenziju proslave »Oluje« potisne u drugi plan ili na margine (ako je to doista njegov plan ili namjera), isturanjem u prvi plan vojnog mimohoda u Zagrebu, pa su mi rekli da on nipošto ne želi da u ovoj, izbornoj godini doživi onakvo gromoglasno zviždanje u Kninu, s kakvim se bio suočio lani.
I tu, eto, sada nastupa predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović sa svojim srednjim ili kompromisnim rješenjem (možemo ga nazvati varijantom br. 3), koje pokušava objediniti ono »najbolje« iz prethodne dvije varijante. Taj se kompromis može izraziti rečenicom: vojni mimohod neka bude, kada je već predložen i na najveća zvona lansiran u javnost i medije - ipak je ovo jubilarna, 20. obljetnica pobjede u Domovinskom ratu - ali on se ne bi trebao održati 5. kolovoza, na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, tj. na dan proslave u Kninu, nego dan ranije, 4. kolovoza.
Na taj način te dvije komponente proslave »Oluje« ne bi došle u koliziju, tj. jedna drugu ne bi ometale. Ujedno bi se izbjegla situacija - koja bi (možda ili vjerojatno) bila neizbježna u drugoj, tj. Milanovićevoj varijanti - da se neposredno nakon kninskog dijela proslave, koji bi se održao u prvom dijelu dana, trči, navrat-nanos, u Zagreb, na drugi dio slavlja, što bi već i u tehničkom smislu moglo proteći u velikoj gužvi, pa i kaosu, koji bi možda poremetio, odnosno pokvario smisao cjelokupnoga slavlja, odnosno jubilarne, 20. obljetnice »Oluje«.
- Predsjednica Grabar-Kitarović - rekao mi je jedan moj sugovornik - nastoji da proslava u Kninu ni na koji način ne izgubi na sadržaju, odnosno da sve bude kao i prethodnih godina - dakako uz mimohod, dan uoči 5. kolovoza, koji bi ovaj put bio dodatak zbog okrugle obljetnice.
Međutim, predsjednica u ovome trenutku ipak ne želi a priori nametati neka svoja »gotova rješenja«, pa, uz ostalo, i zato inzistira na razgovorima s glavnim akterima na hrvatskoj političkoj sceni. Tim prije ju je neugodno iznenadio (ako mogu zaključiti: i pogodio) nedolazak Milanovića na Pantovčak, u utorak 14. travnja.
Predsjednica Kolinda inzistirat će na kompromisu i zbog toga što je, zajedno sa svojim najbliskijim suradnicima iz Ureda, procijenila - svakako ne bez razloga - da će polemike oko načina proslave »Oluje« dodatno podijeliti naciju, pa čak stvoriti i dva vrlo oštro sukobljena bloka koji bi se međusobno konfrontirali na više iracionalnoj (ili instinktivnoj) nego racionalnoj razini, a što ni u kom slučaju ne može voditi ka dobrome.
U Uredu predsjednice ne mogu prešutjeti (ili ne vidjeti) da se premijer Milanović viđa i susreće, pa onda i razgovara, s predsjednicom Republike samo na onim (kolektivnim) sastancima, ili u onim prilikama, gdje jednostavno i jedan i drugi, već po defaultu, moraju biti nazočni.
To su dosad (od Kolindinine pobjede na predsjedničkim izborima naovamo) bili: sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost, skup o NATO-u (u Zagrebu), Dan Roma (u Hrvatskom saboru), sjednica Vijeća za obranu (7. travnja u Vili Prekrižje).
Ali kada Kolinda zove Milanovića »ekstra«, tj. na susret i razgovor u četiri oka, i to po njezinoj osobnoj (predsjedničkoj) inicijativi - tada se on ne odaziva.
Koliko doznajem, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović neće stati. Uskoro će »reprizirati« svoj zahtjev da premijer Milanović mora sazvati izvanrednu sjednicu Vlade RH - s tim da će ovaj put, u tom svom ponovljenom zahtjevu, inzistirati i na preciznom dnevnom redu.
Taj bi se sastanak - po zamislima predsjednice - trebao održati u Banskim dvorima, a točka 1. dnevnoga reda bila bi - sveobuhvatna analiza gospodarskog stanja u državi.