Posegnuo je za buteljom koja se hladila u posudi s ledom tik do njegovih nogu. Sjedio je na kraju stola da može uteći kad mu prisjedne. Ionako je nakratko navratio do restorana u marini.
Tek da pojede, popije, pozdravi goste. Izvuklo ga je i lijepo vrijeme jer je dan bio prekrasan unatoč jutarnjim oblacima. A slabo izlazi u posljednje vrijeme. Izbjegava posao. Ganjaju ga vjerovnici, poreznici, državni odvjetnici češljaju njegove gradske odluke. Pravda se fibrom. Bježi. Skriva se. Jer svi ga nešto ispituju, posebno novinari.
Stalno traže odgovore, a nema ih. Znanci ga povociraju, podbadaju, neki se i naslađuju. Barem on tako misli. Pogađa ga to. Više ne trče za njim, ne prate ga u stopu. Više nije glavni frajer u gradu. Sve je osamljeniji.
Ni novčanice od tisuću kuna ne naziru mu se više kroz džep košulje. Nabacio je više od 20 kilograma. Posjedio. Ostario. Sve češće, kažu, poseže za alkoholom.
Vozi se u gradskom Passatu. Nema ni Maybacha ni Ferrarija. I misli ga izluđuju. Roje mu se po glavi brojke, pa kombinira, zbraja, oduzima. Ali nedostaju milijuni.
Pokušao je ovih dana podići novi kredit, no banke više ne daju. “Naporan je. Stalno priča o novcima”, govori mi jedan njegov prijatelj. Splitski gradonačelnik Željko Kerum ne želi priznati da njegov biznis tone, ali svi u gradu znaju da je već odavno potonuo. Na dno vuče i grad Split.
I u ponedjeljak, 7. svibnja, u vrijeme tradicionalne procesije sv. Dujma, na kojoj se nije ni pojavio iako to nalaže protokol, Kerum je tek nekoliko stotina metara dalje pio vino. Lagano, na terasi restorana s pogledom na otoke. Dohvatio je butelju. Uzeo je za vrat i naglo izvukao. Otresao je bocu nervoznom gestom. Primirio se tek dok je natakao vino. Otpio je gutljaj. Opet naglo. Brzo. Pilo je i društvo za stolom. Nekolicina nasmijanih Talijana.
A dolje na rivi sasvim druga scena.
U procesiji zaštitnika grada Splita gradonačelnika mijenja njegova sestra Nevenka Bečić, predsjednica Gradskog vijeća Splita. Sunce prži. Ugrijala se riva. Jednog muškarca odnose na nosilima. Pozlilo mu. Vruće je. Kerumova sestra ponosno sjedi na tribinama. Ne prati baš misu. Došaptava se sa suradnicima. Objašnjava im nešto. Stavila je tamne naočale, usnice je istaknula crvenim ružem, a natapirana frizura se ne miče, ni pod povremenim naletima vjetra. Riva vrvi ljudima. Na tržnici u Marmontovoj okupirali su stolove gdje se dijeli besplatna hrana. Ljudi prepričavaju epizode s proslave Praznika rada kad je izbila tučnjava za fažol. Sada su mirni, ali vidi se da će u redu čekati više od sat, pa ipak stoje.
Grad izgleda kao seoski vašar.
Nagurani drveni štandovi s tričarijama gotovo su se spojili s trerasama kafića koje su prepune. Procesija se jedva probija do pozornice postavljene na trgu. Pitam kolegicu je li danas neradni dan u Splitu, odgovara mi da nije. “Ključne institucije trebale bi raditi”, smatra ona. “No, sigurno je da gradonačelnik ne radi”, dodaje.
...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA