Globus raspolaže dokumentom koji već mjesecima živo zanima javnost najjužnije hrvatske županije, Ugovor o izgradnji javne garaže u Dubrovniku na Ilijinoj glavici potpisan u mandatu HDZ-ovke Dubravke Šuice i Midia grupe. Taj je ugovor procijenjen kao vrlo štetan za grad Dubrovnik Naime, prema njemu se Grad obvezao pokriti sve gubitke, a eventualne dobitke podijeliti s Midia grupom.
Kako dobitaka nema, jer je garaža sagrađena nefunkcionalno, bez liftova i adekvatnih pješačkih pristupa centru grada, Dubrovnik će godinama morati pokrivati debeli minus. Prema financijskom planu tvrtke Ragusa parking, koja vodi poslovanje garaže, ove godine gubitak će biti oko 6 milijuna kuna. Sljedeće godine se povećava na 7 milijuna kuna, a 2011. i 2012, kad na naplatu dolaze i glavnice, projicirani su gubici 12 i 13 milijuna kuna, odnosno od ukupne stavke od 38 milijuna kuna koje bi gradski proračun za mandata gradonačelnika Andre Vlahušića trebao izdvojiti za garažu.
Osim toga, uvidom u Ugovor, jasni su i neki novi detalji: Grad Dubrovnik za gradnju javne garaže na Ilijinoj glavici nije izdao nikakvu mjenicu koja bi bila osiguranje plaćanja kredita koji je Midia grupa ishodila kod Privredne banke Zagreb! Štoviše, zakon, kako kaže gradonačelnik Vlahušić, zabranjuje naknadno izdavanje mjenice, pogotovo privatnoj tvrtki, što apsolutno otežava problematiku oko naplate kredita od 12,5 milijuna eura kojim se izgradila dubrovačka javna garaža.
Tajni ugovor "Ne znam zašto bivša gradonačelnica Šuica nije izdala mjenice, vjerojatno stoga što je doista vjerovala da su izbori tehnička stvar", kaže Vlahušić. U ugovoru, dugo skrivanom od javnosti, kojim raspolaže Globus, a koji je označen naznakom "tajno", nije ispoštovan sljedeći ulomak koji prenosimo u cjelosti: "Grad i upravljačko društvo će, kao osiguranje plaćanja mjesečne zakupnine izdati Midia grupi svaki po deset bjanko zaduženica, svaku u iznosu od milijun kuna.
U slučaju da Midia navedene zaduženice podnese na naplatu radi podmirenja svojih potraživanja, Grad i Upravljačko društvo dužni su Midiji izdati nove zaduženice na isti iznos u roku od tri dana pisanog zahtjeva Midije za izdavanje novih zaduženica."
Gradonačelnik Dubrovnika Andro Vlahušić kaže da u gradskom proračunu nema novca za podmirenje kreditnih obveza te je neizvjestan ishod ovog novog financijskog problema koji se ispleo oko nove dubrovačke garaže. Je li to novi početak pokeraške igre među akterima te gradnje?
"Imamo garažu, imamo obveze koje je bivša gradska uprava prihvatila i imamo problem koji moramo riješiti", rezimira Vlahušić ovaj "slučaj".
Vrhunski deal Nakon gotovo pola godine otkako je garaža na Ilijinoj glavici počela raditi, više nema dvojbe o njezinoj svrsi: javna garaža bila je nužna Dubrovniku i dobro je da je grad napokon ima, ali nikako pod uvjetima pod kojima se ona izgradila. Naime, Midia grupa napravila je vrhunski poslovni deal s Gradom Dubrovnikom: Gradu će na naplatu dolaziti većina obveza vezanih uz izgradnju garaže, a eventualna dobit dijelit će se popola.
"Potpisnici ugovora o gradnji garaže htjeli su se maksimalo zaštititi, i to su učinili.
Ugovor koji je Grad Dubrovnik potpisao s Midia grupom maksimalno štiti interese upravo i isključivo Midia grupe. Uostalom, Midia je ishodila kredit kod Privredne banke. Činjenica je da se izgradnji garaže pristupilo bez izrade prometne studije, bez ikakve financijske analize te bez analize isplativosti garaže, što je zaista iznenađujuće. Midia grupa nije raspisala javni natječaj, nego je samostalno pregovarala i dogovarala s izvođačima radova", kaže Vlahušić.
Cijena izgradnje garaže, prema pisanju medija, iznosila je oko 14 milijuna eura, a sa sportskom dvoranom kompleks je koštao ukupno 17,9 milijuna eura. No, prema Midia grupi vrijednost radova na garaži iznosi 23,8 milijuna eura.
"Spori i smotani" Teško je povjerovati da je izgradnja dubrovačke garaže od 711 parkirnih mjesta bila tako skupa, navode dubrovački izvori. Prema nekim procjenama, jedno garažno mjesto prosječno košta 15 tisuća eura, a u tu cjenu uračunata je i cijena četvornog metra kupljenog zemljišta. Jedno parkirno mjesto u investiciji dubrovačke garaže stajalo je 20 tisuća eura, no investitorima je Grad ustupio zemlju bez naknade te je Midia grupa platila jedino komunalnu naknadu.
Zbog kašnjenja u izgradnje garaže čak je i Dubravka Šuica lani zažalila zbog odluke da Midia grupu angažira za ovaj posao pa se novinarima požalila da su "vrlo spori i smotani". Ragusa parking, tvrtka koju je osnovala Midia grupa, mjesečno mora na ime kreditnih zaduženja i troškova tekućeg poslovanja uplaćivati oko 800 tisuća kuna. Naime, pola milijuna kuna mjesečno treba leći na račun kamata kredita kod Privredne banke Zagreb koje iznose 8 posto, a 350 tisuća kuna za troškove poslovanja.
Midia grupa dala je Gradu, tj. Upravljačkom društvu, u zakup javnu garažu na 33 godine po ovim uvjetima: Grad se obvezuje plaćati mjesečnu zakupninu u skladu s planovima otplate kredita i drugih plasmana koji su sastavni dio Poslovnog plana. Ako prihodi ostvareni poslovanjem Javne garaže ne budu dostatni za podmirivanjem mjesečne zakupnine, Grad se obvezuje platiti Midia grupi razliku do punog iznosa mjesečne zakupnine.
Moćna grupa No, tko stoji iza moćne Midia grupe koja je uspjela ovako povoljno isposlovati ugovor za izgradnju dubrovačke garaže? Formalno, to je Petar Thür, mlađahni direktor, koji je u Midiji počeo raditi puno prije 25. godine života, a inače je sin proslavljene hrvatske glumice Ane Karić i brat Tomislava Thüra, bivšeg diplomata, a sada izvršnog direktora za korporativne procese INA-e. Mladog Thüra mediji su prepoznavali kao čovjeka iz entouragea Miomira Žužula jer je Thür, prije nego što se u 23. godini ubacio u krupni biznis, bio jedan od istaknutijih predstavnika Leadership foruma, organizacije koju je osnovao bivši šef diplomacije.
Ipak, Thürov je šef puno zanimljiviji: Norman Turner bio je u Hrvatskoj kad su se dogovarali veliki poslovi njegove Midia grupa jer se za našu zemlju poslovno zainteresirao i na nagovor svog dobrog starog prijatelja, irskog spin-doktora i jednog od najbližih suradnika bivšeg premijera Ive Sanadera, PJ Mare koji je iz Hrvatske nestao gotovo istovremeno kad je Sanader pobjegao s mjesta premijera (čak su neki mediji nagađali da mu je Irac i savjetovao “povlačenje s položaja”).
No, Mara se ne mora brinuti; on je danas u upravi Digicela, telekoma koji otvara nova tržišta Latinske Amerike. PJ Mara ujedno je počasni konzul Jamajke u Irskoj. Također, nikad se nije doznalo koliko je zapravo Mara naplaćivao svoje usluge u Hrvatskoj koje, pokazat će to upravo dovođenje Midija grupe u Hrvatsku, nisu bile samo public relations strategija za premijera Sanadera i osmišljavanje njegovih predizbornih slogana (koji su se uvelike oslanjali na isprobane irske Marine recepte rađene za stranke Fianna Fail i bivšeg premijera Bertija Aherna).
Zastoj u Varaždinu Dva Midijina projekta u Hrvatskoj zasad su neslavno prošla; loše posljedice dogovora oko izgradnje garaže u Dubrovniku tek se otkrivaju, a najveća greenfield investicija u Hrvatskoj, biotehnološki park u Brezju pokraj Varaždina, vrijedna 750 milijuna kuna, još nije ušla u fazu početka radova mada se taj projekt spektakularno najavljivao.
Biotehnološki park Varaždin, na čijem području trenutno nema ništa, trebao bi imati dvadesetak velikih farmacuetskih postrojenja, a memorandum razumijevanja između hrvatske Vlade i ulagača, švicarsko-britanskog konzorcija Midia, potpisali su prije dvije godine potpredsjednik Vlade Damir Polančec te ponovno Peter Thuer u ime ulagača. Biotehnološki park Varaždin, koji u nacrtima prezentiranima na web-stranici djeluje kao moderni tehnološko-edukacijski centar, u stvarnosti je još zarasla ledina i kako smo saznali od predstavnika varaždinskih vlasti, tome je pridonijela i opća recesija.
Prije tri godine, planovi su bili veliki i ambiciozni; s obzirom na to da se radilo o prvom Memorandumu razumijevanja koji je hrvatska Vlada potpisala s privatnim međunarodnim investitorom po modelu javno-privatnog partnerstva u greenfield sektoru. No, zasad Midia grupa sa sjedištem u švicarskom Luganu još nije krenula s realizacijom projekta, za koji Varaždinci očekuju da će zapošljavati i 1500 ljudi.
PJ Mara preko poznatog irskog odvjetnika i počasnog konzula Hrvatske u Dublinu Gerryja Danahera, inače simpatizera stranke Fianna Fail (FF), već godinama poznaje Ivu Sanadera, čiji je savjetnik i službeno od 2003., kada je osmislio izbornu kampanju HDZ-a. Od tada je PJ Mara glavni Sanaderov spin-doktor. S obzirom na to da je Sanaderov tim dobio drugi mandat, PJ Marini učenici (prije svega Ratko Maček) usvojili su njegove glavne savjete.
Kad se usporedi Marin angažman u Irskoj i Hrvatskoj, jasno je da je prokušani model iz Dublina precrtao za hrvatske potrebe, kako su to primijetiti hrvatski i irski mediji u vrijeme predizborne kampanje. Na način na koji je pomogao da se Fianna Fail, nekada hardlinerska nacionalistička stranka transformira u umjerenu, centrističku političku grupaciju, pomogao je i HDZ-u.
Zato je Bertie Ahern doživio reizbor na premijersku funkciju, a to je isto pošlo za rukom Sanderu koji je u modernoj hrvatskoj povijesti prvi premijer koji je dvaput za redom osvojio parlametnarne izbore i premijersku fotelju da bi potom ušao u povijest kao prvi hrvatski premijer od samostalnosti koji je svoju funkciju bez valjanog objašnjenja napustio.
Ahernov nastup Zahvaljujući Mari i sam, sada također bivši irski premijer, Bertie Ahern pojavio se u HDZ-ovim promidžbenim spotovima. To je pak tada izazvalo skandal u Irskoj jer irska javnost nije znala da im se premijer pojavljuje u hrvatskoj predizbornoj kampanji 2003. godine. Svoj angažman, u tadašnjoj izjavi za Globus, PJ Mara sveo je na vrlo skromne razmjere:
"Ne postoji ništa misteriozno u mom angažmanu, ali mi smo pomogli samo savjetima na temelju iskustva iz kampanje u Irskoj. Većinu posla napravili su ljudi u HDZ-u, sposobni stručnjaci iz tima dr. Sanadera", rekao je, dodajući kako za taj posao nije dobio nikakvu novčanu naknadu, nego su samo pokriveni putni troškovi i boravak u Hrvatskoj. To je potvrdio tadašnji Vladin glasnogovornik Ratko Maček. Kako je misteriozno došao u Hrvatsku, tako je PJ Mara iz nje i otišao, jer su mu sad interesi na drugoj zemljinoj hemisferi, gdje pomaže izgradnji mobitelske mreže.
Domaća konzultantica Zanimljivo je da je proteklih godina u Hrvatskoj konzultantske usluge Turnerovoj kompaniji pružala - vodeći pri tom i promociju fantomskog Biotehnološkog parka - Danica Ramljak. Ona je široj javnosti postala poznata tek u ožujku ove godine, kad je došla na čelo Instituta Ruđera Boškovića. U Sinju je pak znaju kao sestru bivšeg SIS-ovca, alkarskog harambaše i člana Pašalićeva Hrvatskog bloka Boška Ramljaka.
Njezinu je imenovanju na čelo Instituta Ruđera Boškovića, nakon što se vratila iz SAD-a i osnovala privatnu kompaniju - po tvrdnjama dijela medija - kumovao bivši ministar prosvjete i znanosti Dragan Primorac.
PJ MARA
Zbog afera je morao napustiti politiku
Sanaderov savjetnik PJ Mara u hrvatskoj javnosti nije nikada i nigdje eksponiran. Razlog za to je i činjenica da Banski dvori zapravo nikad nisu odgovorili na pitanje koliko košta Marin angažman i tko ga plaća, na čemu sve irski spin-doktor radi te pojasnili zašto su odlučili u svoju ekipu uzeti nedvojbeno velikog marketinškog stručnjaka čija karijera obiluje neriješenim skandalima.
Navodno je samo u 2004. godini na njegov račun isplaćeno oko 2,5 milijuna kuna, ali ta je informacija na razini nagađanja. Zbog neprijavljivanja bankovnog računa u Royal Bank of Scotland na kojem je imao pologe od nekoliko desetaka tisuća irskih funti, Mara je morao odgovarati pred sudom. Mara se pred sucem Faergusom Floodom, koji je vodio istragu oko imovinskih kartica ljudi u izvršnoj vlasti i saznao da PJ Mara ima neprijavljene račune, pravdao kako je potpuno zaboravio na inozemni račun i njegova se obrana temeljila na tome kako se “tek naknadno sjetio da je zaboravio prijaviti taj račun” te se ispričao sudu zbog svoga propusta.
Međutim, otkriće neprijavljenog bankovnog računa stajalo ga je, na neki način, karijere u politici. Vremešni Mara podnio je ostavku na svoju funkciju medijskog stratega irske Vlade, upravo u vrijeme kad je pripremao kampanju za irsku podršku Ugovora iz Nice na referendumu. Od 2000. godine Mara se povukao u vode privatnog biznisa, odnosno u vlastitu tvrtku.
Ime Sanaderova irskog savjetnika spominjalo se u nekoliko istraga, još od vremena bivšeg premijera Charlieja Haugheya koji je navodno bio upleten u slanje oružja borcima IRA-e, međutim iz svih afera, od onih u kojima se nagađalo o sumnjivim donacijama koje su pristizale na Marin račun pa do istrage suca Flooda, PJ Mari nikad ništa nije dokazano, ali je dijelu javnosti bio otvoreno nesimpatičan. Tek je otkriće računa u Kraljevskoj banci Škotske Maru “istjeralo” iz aktivne irske politike.
VEZA BRITANSKOG TAJKUNA I IRSKOG SPIN-DOKTORA
Upitni projekt od 750 mil. kuna u Varaždinu
Britansko-švicarski konzorcij na čijem je čelu Norman Turner, britanski tajkun i nesuđeni irski državljanin, krenuo je u spektakularnu investiciju u Biotehnološki park Varaždin, vrijednu 750 milijuna kuna, s nekoliko čvrstih pisama namjere farmacuetskih kompanija iz Europe i SAD-a te Nizozemske.
No, i danas se ondje nalazi ledina. Ipak, zanimljiva je veza britanskog poslovnog čovjeka s Hrvatskom iz dva razloga: prvi je da je jedan od direktora u njegovoj investicijskog tvrtki bio, prema pisanju irskih medija, John Patrick Mara, sin PJ Mare, a drugi je taj što su PJ Mara i izravno Norman Turner veliki poslovni suradnici i privatno prijatelji.
Veza Turnera i Mare seže duboko u prošlost; PJ Mara bio je komunikacijski strateg tadašnjeg ministra financija i budućeg premijera Bertieja Aherna, a Norman Turner želio je izgraditi kompeks s kasinom na lokaciji dublinskog Phoenix Parka. Projekt se zvao Sonas casino. PJ Mara radio je za taj projekt s namjerom da mu stvori pozitivan publicitet u javnosti.
No, unatoč početnim uspješnim, obećavajućim sastancima, situacija se promijenila i Bertie Ahern nekoliko godina kasnije usprotivio se izgradnji kasina, rekavši 1997. godine da ne želi dati dozvolu za njegovu izgradnju. U međuvremenu, posredstvom PJ Mare, Ahern je bio čest gost na utakmicama u Manchester areni koju je gradio upravo Norman Turner, što je bio jedan od prvih njegovih velikih projekata s kojim se probio na međunarodnu poslovnu scenu.
Mara je bio glavni strateg Aherna i osmišljavao je njegov politički i javni imidž, ali je ujedno uvijek u vidu imao i svog prijatelja Turnera. Još od tada veza PJ Mare i Turnera jaka je i složena. Turner se preko PJ Mare i zainteresirao za Hrvatsku u kojoj je otkrio nove poslovne mogućnosti.
IRSKI MEDIJI O SINU PJ MARE
“U Hrvatskoj ima namještaj vrijedan 60.000 eura”
Sin Sanaderova irskog savjetnika PJ Mare, koji je ranije radio s ocem, 2003. godine prihvatio je direktorsku ulogu u financijskoj grupaciji očeva prijatelja Normana Turnera, šefa Midia grupe, spornih investitora u projektu dubrovačke garaže. O tome je ugledni dnevnik Irish Times pisao još u veljači prošle godine, tvrdeći da je 2003. godine na mjesto šefa investicijskog dijela Midia kompanije Turner, osim dvoje vlastite djece, Louise i Stevena Turnera, imenovao i Johna Patricka Maru.
Oni su imali zadatak financijski ojačati grupaciju koja je trebala nastaviti s unosnim ulaganjima na europskom jugoistoku, posebice u Hrvatskoj, međutim ova je kompanija relativno brzo ugašena zbog loših poslovnih rezultata. Sin uspješnog oca spin-doktora ipak nije uspio i ovoga ljeta irsku sezonu kiselih krastavaca u medijima uveseljavaju priče o njegovu bankrotu. Zbog nemogućnosti da otplaćuje zajam od šest milijuna eura, John Mara je morao na bubanj staviti svoju imovinu u Irskoj, ali i u Hrvatskoj, tvrdi irski Independent!
Da bi namaknuo sredstva za vraćanje duga, Mara će se morati odreći dva milijuna vrijednog posjeda u Hrvatskoj u kojemu je samo namještaj, prema njegovu vlastitom priznanju, vrijedan 60 tisuća eura. Zanimljivo je i to da, dok se mediji bave izračunavanjem rata za podmirivanje duga Mari junioru, njegov otac cijeli slučaj ni riječju nije komentirao.
GARAŽA: KRONOLOGIJA
1. travnja 2005. potpisana su tri ugovora između Grada Dubrovnika, Midia grupe (kao investitora) i Osnovne škole Marina Držića (vlasnika zemljišta na kojem se izgradila garaža).
2007. nakon nekoliko prekida tijekom gradnje 2007. istekao je konačni rok za isporuku garaže.
15. lipnja 2007. potpisani aneksi ugovora s Midia grupom kojima se omogućuje izmjena građevinske dozvole i produljuje rok izgradnje.
3. kolovoza 2007. Privredna banka odobrila je kredit Midia grupi od 12,5 milijuna eura na temelju hipotekarnog jamstva gradske uprave na gradsko zemljište.
Listopad 2007. SDP-ovi gradski vijećnici Olga Muratti i Jure Dumančić podnijeli su kaznenu prijavu protiv gradonačelnice Dubravke Šuice kao odgovorne osobe zbog davanja hipotekarnog jamstva.
28. travnja 2008. istekao i drugi rok za izgradnju garaže.
Svibanj 2008. osnovano poduzeće Ragusa parking za upravljanje garažom s privremenim direktorom Hrvojem Dunatovom.
2. veljača 2009. otvorena garaža.
Lipanj 2009. Uskok odbacio kaznenu prijavu protiv Šuice.