Branka Roglića, vlasnika najveće hrvatske kompanije za distribuciju “Orbico”, koja u 18 zemalja zapošljava 2700 ljudi i ostvaruje prihod od 820 milijuna eura, proteklog vikenda dobio sam na telefon dok je svojim devetmetarskim brodićem lovio škarpinu. Priča mi kako mu je pecanje najbolji odmor od posla. “Kad sam na brodu, sve izbacim iz glave i ništa me ne može smesti”, govori. Kako je u ponedjeljak putovao u Ljubljanu, svratio je u Zagreb da bismo napravili intervju o aktualnim gospodarskim pitanjima u zemlji.
Hrvatska udruga poslodavaca nedavno je poslala priopćenje u kojem, doduše u rukavicama, kritizira prijedlog zakona Ministarstva financija u kojem se predlaže da se tijekom predstečajne nagodbe uvodi obvezna naknada. Poslodavci su to doživjeli kao još jedan državni namet.
Branko Roglić jedan je od osnivača HUP-a i kao starosjedilac obično je imao najteže zadatke u udruzi poslodavaca. Roglić je danas predsjednik Nadzornog odbora Udruge poslodavaca i glasi za jedan od najvećih autoriteta HUP-a.
Gospodine Roglić, predstečajne nagodbe se zahuktavaju. Kako vam se čini taj model rješavanja likvidnosti poduzeća?
- Slušajte, ima nekoliko pogleda na predstečajne nagodbe. Prije svega, u njima vidim dobru namjeru, ali nisam siguran da je to pošteno i nisam siguran da one neće odgoditi pravi stečaj. Naime, treba reći da se nije smjelo dopustiti da se odgađaju pravi stečajevi do predstečajne nagodbe i da se onda otkrije kako u stečajnoj masi nema ništa pa vjerovnici moraju opraštati i odgađati svoja potraživanja. S druge strane, mene je strah da odgađanje tih potraživanja neće spasiti tvrtke koje su zatražile predstečajnu nagodbu. Bojim se da će predstečajne nagodbe samo prolongirati prave stečaje koji će kad-tad uslijediti.
Mislite da će većina tvrtki nakon predstečajnih nagodbi opet doći u probleme?
- Tako je. Nisam uvjeren da će menadžment i vlasnik, koji su tvrtku doveli do problema, biti smijenjeni. Oni nakon predstečajne nagodbe sigurno neće uspjeti tvrtku staviti na zdrave noge. Vjerovao bih predstečajnim nagodbama kad bi se tijekom tog procesa smijenio menadžment i vlasnik tvrtke u problemima i kad bi se provjerila privatna imovina vlasnika. Dakle, da se utvrdi jesu li menadžment i vlasnik isisavali novac iz tog poduzeća, da se ne dogodi da je poduzeće u stečaju, a vlasnik bogat čovjek.
HUP je nedavno kritizirao stečajne naknade. O čemu je riječ?
- Intencija stečajnih naknada jest ubrzanje stečajnih postupaka. Vrlo je dvojbeno da bi te naknade (a spominje se 15% ako traje do 18 mjeseci, pa čak do 20% ako stečaj traje duže) ubrzale stečajne postupke. Dapače, mišljenja sam kako bi se na taj način još više oštetili vjerovnici, tj. uspjeli bi naplatiti još manje svojih potraživanja.
Kakav je danas odnos Vlade i HUP-a?
- Ja nemam privatnih interesa niti poslujem s državom. Uvijek sam bio kritičan prema svim vladama, a bio sam i benevolentan kad je to situacija zahtijevala. Znam da su bivše Vlade sa svim svojim ministrima ostavile teško stanje u gospodarstvu. I isto tako jasno mi je da je Vlada Zorana Milanovića u iznimno teškoj situaciji, što opet ne opravdava nepovlačenje konkretnih mjera. Potezi ministra financija Slavka Linića zasad su jedini koji žele uspostaviti ravnotežu između realne ekonomije i javne potrošnje.
A drugi ministri?
- Oni ga ne prate, što je loše. Vidite, jaz između realne ekonomije i javne potrošnje toliko je poremećen da se potezi Vlade mogu usporediti s liječenjem raka aspirinom. Naime, oni nisu napravili niti jedan pravi rez koji bi išao prema uravnoteženju realne ekonomije i javne potrošnje. Mislim da se gospodarstvo više ne može cijediti.
Kako se to danas cijedi gospodarstvo?
- Pa cijedi se poreznom presijom, troškovima golemog administrativnog aparata i ogromnim parafiskalnim nametima, na koje mi godinama upozoravamo. Uvjeravam vas da će ovakvom politikom prihodi u proračunu samo padati.
U Vladi tvrde da su privatnom sektoru smanjili poreze.
- Ma nisu oni smanjili poreze. Pogledajte samo parafiskalne namete. Ima ih više od pet stotina i svake godine samo rastu. U Vladi problem pokušavaju riješiti samo povećanjem prihoda, dakle poreza i parafiskalnih nameta, a rashodovnu stranu proračuna ne diraju ili je diraju simbolično.
Rezanje rashodovne strane proračuna podrazumijeva teške i nepopularne reforme, koje nijedna Vlada nije provela.
- A, znam, ali ova Vlada mora provesti ključne reforme o kojima već cijelo desetljeće pričamo. Evo, vidio sam da su sada najavili reformu lokalne uprave. Pazite, tu reformu je trebalo napraviti odmah nakon rata.
Mislite li da će provesti reformu lokalne uprave?
- To se mora provesti. Ako ova Vlada ne bude imala hrabrosti, to će učiniti neka druga vlada. Inače ćemo završiti u stečaju.
Dobro, što je s reformom zdravstva?
- Mi smo kao i Obama svojim građanima emitirali golema prava u zdravstvu. A ta prava Hrvatska ne može financirati. Sad ih financira tako što se zadužuje novim kreditima.
A kako bi onda trebala izgledati reforma zdravstvenog sustava?
- Neke usluge u zdravstvu koje su besplatne morat će se početi naplaćivati. Današnji sustav je neodrživ. Ja bih volio da sve u zdravstvu bude besplatno, ali ako nemamo novca, onda moramo biti realni.
Ministar financija zagovara da se nezdravstveni djelatnici izdvoje iz zdravstvenih ustanova.
- Tako je. No, ja bih i smanjio broj ljudi, i to pogotovo nezdravstvenih djelatnika. Ja imam dosta iskustva u preuzimanju drugih kompanija. Jednom prilikom smo u Sloveniji preuzeli tvrtku “Emona”, koja je tada bila u prilično lošoj financijskoj situaciji. Vidite, ja sam za polovinu smanjio broj zaposlenih i isplatio ih u otpremninama, a tvrtka nije pala u prihodima, nego je povećala promet. Veliki problem naše države krije se u prekobrojnim djelatnicima u državnom sektoru.
Nedavno su objavljeni detalji iz novog Zakona o radu koji bi se u Saboru trebao naći za mjesec dana. Kako vam se čine izmjene Zakona?
- I tamo se nije sve napravilo, ali neke stvari jesu. Hrvatskoj je bitna fleksibilizacija, dakle da ja dobrog radnika mogu nagraditi, a lošeg otpustiti. I to u kratkom roku i bez velikih troškova. Svi dosadašnji zakoni o radu zanemarivali su činjenicu da je dobar radnik najvredniji kapital tvrtke, a loši su radnici predobro zaštićeni. Njih štite sindikati.
Što kažete na odredbu u novom Zakonu koja radniku nakon jednog dana kašnjenja plaće omogućuje da ide u štrajk?
- Ako oni misle da se štrajkom može nešto zaraditi, blago nama. Mislim da treba omogućiti vlasniku da radi, da ima sređenu državu i efikasnu administraciju, da na raspolaganju ima jeftin novac, da ima male poreze i parafiskalne namete. Nakon toga se može ići u ovakvu zaštitu radnika. Isto tako ne možete tražiti kažnjavanje poduzetnika zbog nelikvidnosti ako isti taj poduzetnik ne može naplatiti svoja potraživanja od države.
Što je s mirovinskom reformom?
- Vrtimo se u krug. Mi bismo građanima dali sve, a nemamo to otkud financirati. U ime pravih branitelja, moramo konačno riješiti problem lažnih invalida i lažnih branitelja. Ja te ljude ne bih procesuirao, iako su to prevaranti, ali bih tražio da vrate novac državi.
I konačno, što je s reformom javne uprave?
- To je ključno. Hrvatskoj, stoti put ponavljam, treba mala, ali efikasna administracija koja će građanima i poduzetnicima u kratkom roku rješavati njihove zahtjeve. Nekad smo imali pokušaj “Hitroreza”, ali to je završilo kao luk i voda.
Gdje je ova Vlada stigla u provedbi tih reformi?
- Vlada, nažalost, dosad nije napravila nijednu ključnu reformu, osim dijela oko poreznog sistema, gdje se ipak radi na fiskalizaciji, naplati poreza, ali i na predstečajnim nagodbama koje imaju poštenu namjeru. Vlada mora sve svoje napore usmjeriti ka stvaranju što povoljnijeg investicijskog okruženja i atraktirati našu zemlju kao povoljnu investicijsku destinaciju. Pri tome mora nastojati smanjiti poreznu presiju, omogućiti nisku cijenu kapitala, napraviti administraciju učinkovitijom i na taj način povećati konkurentnost države i omogućiti oplodnju investiranog kapitala.
Mislite li da će Vlada ipak uspjeti u ovom mandatu provesti te reforme?
- Mi u ovom trenutku nemamo Vladu koja bi to bila spremna napraviti. No, jedna vlada će morati biti spremna reći: Mi ćemo izgubiti izbore, ali nepopularne poteze moramo provesti u interesu države. Jedna je stvar ključna u tim reformama, a to je njihov cilj – smanjenje troškova države, što je uvjet bez kojega se ne može.
U Vladi, navodno, razmišljaju o uvođenju jedinstvene stope poreza. Kako vam se to čini?
- To su uvele neke zemlje Europske Unije i mislim da bi to bio dobar potez. Takva stopa sigurno bi pojednostavila porezni sustav.
Nedavno je objavljeno kako je u prvih sedam mjeseci deficit države dosegao 13 milijardi kuna, dakle 2,6 milijardi kuna više nego što je planiran za cijelu godinu. Što sad?
- Treba priznati da se proračun slabije puni zbog dva razloga. Jedan je europska gospodarska kriza, a drugi je preveliki porezni teret, bilo kroz poreze ili parafiskalne namete, koji leži na poduzetnicima i guši gospodarstvo. Možete povećati porez do jedne granice, ali kad prijeđete tu granicu, tada državi počnu opadati prihodi, a poduzeća lošije posluju ili odlaze u stečaj.
Gdje je Hrvatska s tom granicom?
- Mi smo nažalost prešli tu granicu i zato prihodi proračuna opadaju. Kad je kriza, tada poreze ne treba povećavati nego smanjivati. To je činjenica kao što su dva i dva četiri. U Vladi to sigurno znaju, no ako su unatoč tome povećali PDV, tada je država, vjerujem, u puno lošijoj situaciji nego što se danas misli. Ipak, mislim da bi bilo puno bolje da su umjesto povećanja poreza išli smanjivati državnu administraciju.
Kako će izgledati Hrvatska ako Vlada ne počne provoditi reforme i rezati na rashodovnoj strani?
- A imat ćemo bankrot. Hrvatska već sad ide brzim koracima u stečaj. Svi dosadašnji potezi Vlade su jednostavno premalo.
Koliko nam onda vremena preostaje?
- Dok nam vjerovnici ne kažu da nam više neće davati kredite. Kako Hrvatska već sada ne može vraćati kamate, to bi moglo biti jako brzo. Stoga pred Vladom stoje dvije mogućnosti: krenuti u reforme i smanjiti rashodovnu stranu proračuna ili podnijeti zahtjev za predstečajnom nagodbom. Doduše, kad se sjetim Linićeve izjave da država već sada ne može servisirati kamate, tada bi njoj predstečajna nagodba trebala istog trena. Kad meni neka tvrtka iz svog poslovanja ne bi mogla plaćati kamate, ja bih odmah prekinuo poslovanje s tom tvrtkom.
Kako bi izgledala ta predstečajna nagodba za državu?
- To jedino zna MMF, koji će u takvoj situaciji upravljati našom zemljom. I tada će Vlada opet morati provesti reforme, samo što će tada svime koordinirati MMF.
Kako vidite ulogu ministra financija u tim reformama?
- Linić radi sve što može i ja nemam ništa protiv. Ali ti rezovi moraju biti puno, puno dublji. Ne znam zašto nisu. Doduše, vjerujem da Vladi velike probleme stvaraju i sindikati, koji su potpuno nerealni. Pa ne znam jesu li sindikalisti svjesni da će, ako ne prihvate rezove, u jednom trenutku ostati bez plaća.
Možda i Linić nema potporu ostatka Vlade?
- Ako je to istina, tada je cijela Vlada u problemima. Jer Linić ipak uvodi reda. Potpuno podržavam fiskalizaciju i razbijanje sive ekonomije. Porezi se moraju plaćati. Ne može netko imati jedne godine tisuću kuna prometa, a druge deset tisuća. Svaka čast Liniću za taj potez.
Kako komentirate prodaju HPB-a i Croatia osiguranja?
- To je nužno zlo isto kao i monetizacija autocesta. To se mora provesti. Pa kako ćemo vratiti dugove? Vidio sam na televiziji da je bivši ministar financija Ivan Šuker rekao kako se mogu uzeti novi krediti. Ma tko će ih dati?
I dalje ste kritični prema Vladi?
- Ma bio bih ja i još kritičniji da nisam vidio druge vlade. Pa mi smo imali ministra financija koji nije uspio naplatiti poreza u visini polovice državnog proračuna. I sad se on usuđuje kritizirati sadašnjeg ministra financija. Po meni, njega bi trebalo udaljiti iz politike.
Vratimo se još jednom reformama. Zašto mislite da ova Vlada neće provesti reforme?
- Zato što su njihovi sadašnji potezi plašljivi kao što su i svi članovi Vlade. To se vidi. Nisu dovoljno oštri, što je opet razumljivo budući da nitko od njih kao i većina političara nije radio u realnom sektoru. Danas u Vladi nema čovjeka koji je barem nekoliko godina vodio tvrtku od sto ljudi. Evo, ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina vodio je ljekarnu koja je otišla u stečaj.
Što HUP može učiniti da pomogne Vladi?
- Imali smo dosta sastanaka s Vladom, bilo je tu oštrih dijaloga, ali i sugeriranja što napraviti. No, nema to smisla. Kad bismo danas opet sjeli, ne vjerujem da bismo našli zajednički jezik, barem ne oko ključnih stvari. Mi tražimo da smanje administraciju, a oni to odbijaju. Zapravo, oni za svaki novi projekt u državnoj administraciji, bilo za privlačenje investicija ili za primjerice EU fondove, zapošljavaju nove ljude. Pa gdje će više s tim ljudima?
Dobro, ali što HUP može učiniti?
- Udruga poslodavaca može puno učiniti na promoviranju poduzetništva, u pomaganju mladim poduzetnicima u iskorištavanju hrvatskih prirodnih resursa, kao i u tripartitnom pregovaranju s Vladom i sindikatima.
Postoje komentari da je i predsjednik Ivo Josipović mogao učiniti više?
- A ne. Nema on te ovlasti. Predsjednik Josipović jedna je od rijetkih svijetlih točaka u našoj politici. On razvija demokraciju, dobio je simpatije brojnih hrvatskih partnera u svijetu gdje otvara vrata poduzetništvu i svakako zaslužuje još jedan mandat.
Ako ne dođe do gore navedenih reformi, koja je sudbina privatnog sektora?
- Većina tvrtki završit će u stečaju i ostat će samo njih nekolicina. Pogotovo će loše završiti proizvodne kompanije koje nisu konkurentne na stranom tržištu. Njih će pregaziti tvrtke s jeftinijom radnom snagom koje iza sebe imaju efikasnu državnu administraciju, niske poreze i nisku cijenu kapitala.
Pojavili su se komentari da bi bilo dobro kad bi Croatia osiguranje dobila domaća tvrtka. Što mislite o tome?
- Naravno da bi to bilo dobro. Spominje se Adris, ali treba vidjeti koliko je njima to isplativo.
Kako za ovu godinu prognozirate BDP?
- Mene uzimaju kao pesimista, ali ja uvijek te ljude pitam da mi daju barem jedan konkretni pokazatelj u prilog tome da stvari idu na bolje. No, nema ga. Ove godine BDP će minimalno pasti za dva posto, ako ne i više.
A sljedeće godine?
- Nažalost, i sljedeće godine očekuje nas pad BDP-a od dva posto.
Pa kad ćemo onda izaći iz krize?
- Pa za tri-četiri godine, kad dotaknemo dno.
Dobro, vidio sam da ste nedavno ušli u joint venture s jednom indonezijskom tvrtkom. O čemu je riječ?
- Gospodin Bernard Jakelić iz HUP-a i ja na inicijativu indonezijskog veleposlanika Agusa Sardjana bili smo u Indoneziji, gdje smo upoznali dvadesetak tamošnjih poslovnih ljudi. Tu bih htio reći da bi se svi naši veleposlanici trebali ugledati na gospodina iz Indonezije. Posao veleposlanika trebao bi biti da pomaže poduzetnicima iz svoje zemlje i da razmišlja kako plasirati što više proizvoda. Veleposlanici nisu tu da samo udaraju pečat u putovnice.
I što ste dogovorili u Indoneziji?
- S tamošnjom tvrtkom Global Putra International dogovorili smo nekoliko joint venturea. Jedan će biti u Zagrebu, drugi u Indoneziji, a treći nešto kasnije u Hong Kongu. Cilj je da ti joint venturei preko luke Ploče i drugih hrvatskih luka uvoze indonezijsku robu za Europu, ali i da hrvatsku robu izvoze u Indoneziju.
O kojoj je robi riječ?
- Indonežani imaju izvrsno drvo, od mahagonija do tikovine. Zatim tu je i ugljen, koji je najkvalitetniji na svijetu. Ima samo 0,5 posto sumpora, a tu je i tropsko voće.
Vi ćete uskoro navršiti 70 godina. Koliko se još vidite u firmi?
- Dva sina rade u tvrtki još od studentskih dana i nadam se da će oni to preuzeti i voditi je kao dugoročno održivu tvrtku. Jer nije problem napraviti tvrtku, ali je problem napraviti kompaniju koja je dugoročno održiva, u kojoj su zadovoljni radnici, kojom je zadovoljna država, ali i vlasnik. Treba mladima dati šansu jer dolazi njihovo vrijeme.
I kamo ćete onda?
- Ja uživam u Dalmaciji. Profite koje sam ostvario iz svog core biznisa uložio sam u Dalmaciju. Ja sam Dalmatinac i moja je procjena da će Dalmacija u jednom trenutku postati jedna od najznačajnijih regija u Europi. Tako sam u posljednjih dvadeset godina izgradio dva hotela, jedan je na Hvaru, a drugi u Baškoj Vodi. Imamo i charter flotu od tridesetak brodova. Imamo i vinograde na Pelješcu i maslinike na Braču. I imamo 16 vila s bazenima koje se nalaze na Braču, Hvaru i obali, a jedna je i u Sinju. Davno sam shvatio da će takve vile biti jako dobar proizvod. Tako mi svake godine izgradimo jednu ili dvije vile.
I kako posluju te vile?
- One su u godini pune između 120 i 140 dana, a jedan dan u toj vili stoji između 400 i 550 eura. Nemate profitabilniji posao u turizmu od njega. Ja sam krenuo ulagati u te vile tako što sam kupovao trošne dalmatinske kuće koje sam pretvarao u vile. Mogu reći da vile nastale od starih dalmatinskih kuća posluju bolje od novoizgrađenih vila. Inače, smatram da je turizam naša svijetla točka. Nakon ulaska u Europsku Uniju on bi trebao samo jačati. Očekujem dolazak stranih ulagača koji će podići naš turizam na novu dimenziju.
Ljetujete li i vi u tim vilama?
- A, ne, ja svake godine ljetujem u kući u Makarskoj koja je rodna kuća moje žene. Ne trebaju mi te vile. Ja sam vam inače ribič, imam brodić od devet metara koji sav smrdi po ribi. Vidite ovaj žulj na kažiprstu. To vam je žulj od tunje. Sad ću vam pokazati sliku kako sam škarpinu ulovio. Vidite. Ja vam svaki slobodni trenutak koristim za ribarenje.