Kad bi vlasnik Microsofta Bill Gates na putu do posla na cesti naletio na novčanicu od tisuću dolara, najviše bi mu se isplatilo da je i ostavi u jarku. Da je podigne i stavi u džep trebale bi mu oko 4 sekunde. A kako u sekundi zarađuje 300 dolara, podizanjem prosječne hrvatske plaće s ceste Gates bi ih zapravo – izgubio 200!
Tako je barem 1998. izračunao novinar Brad Templeton, a situacija se do danas nije znatno izmijenila. Na malom djelu golemog bogatstva Gates može zahvaliti i hrvatskoj Vladi. Samo za potrebe uže državne uprave (ministarstva, Vladini uredi, državne agencije…) Hrvatska izdvaja nešto više od 24 milijuna kuna na godinu, koliko košta Microsoftov operacijski sustav Windows instaliran na 30-ak tisuća računala.
Licence. Dodatnih 4 milijuna kuna koštaju Microsoftove licence za potrebe 40 tisuća osnovnoškolskih i srednjoškolskih računala, a toliko se izdvaja i za Microsoftov softver instaliran na 15 tisuća sveučilišnih računala. Prosječno, dakle, Vlada godišnje po jednom računalu plaća oko 700 kuna, dok je cijena onih školskih nešto niža, stotinjak kuna.
Iako su u Vladi ponosni na “niske” cijene Microsoftova operacijskog sustava, njihovom entuzijazmu počeli su se suprotstavljati članovi HULK-a, Hrvatske udruge Linux korisnika, operacijskog sustava koji, za razliku od Windowsa, ne zahtijeva plaćanje skupocjenih licenci niti, tvrde, tako velike troškove održavanja.
Stoga su započeli s velikom kampanjom uvođenja Linuxa u državnu upravu: tvrde kako bi se godišnji troškovi, zahvaljujući besplatnom softveru, smanjili za najmanje 20 milijuna kuna, a novac koji bi se inicijalno platio za implementaciju novog sustava ostao bi u cijelosti lokalnoj zajednici.
Krizne odluke. U njihovu računicu nije potpuno siguran bivši dekan FER-a Slavko Krajcar, koji ipak priznaje kako europski primjeri, kao što je onaj Francuske, pokazuju sve veću sklonost besplatnim softverima, osobito u vrijeme teške financijske krize.
“Gotovo kompletna državna uprava u Hrvatskoj temelji se na softverima velikih kompanija. Iako potpuno besplatan softver ne postoji, jer podrazumijeva troškove implementacije i edukacije ljudi, ne bi bilo loše na manjem dijelu državne uprave isprobati neki besplatni softver te vidjeti kakvim bi se pokazao”, kaže Krajcar.
Vidjelo se se to, međutim, na primjeru francuske žandarmerije. Oni procjenjuju da su od 2004. uštedjeli oko 50 milijuna eura zahvaljujući korištenju besplatnih licenci, na uporabu kojih ih je, kako su objasnili, nagnao konstantan pritisak Microsofta da iz godine u godinu plaćaju novija softverska izdanja.
Značaj besplatnih licenci uvidjeli su i naši susjedi Slovenci koji su slobodni softver već uveli u radu Vrhovnog suda, čime su uštedjeli 500 tisuća eura, a osnovali su i takozvani COKS (Center Odprte Kode Slovenije) koji na nacionalnoj razini promovira “otvoreni kod”; slobodne softvere koji mogu zamijeniti one komercijalne, besplatno i uz jednako inovativna rješenja.
Za migraciju na slobodni softver ovih se dana pripremaju i u kanadskoj Vladi koja je još u veljači 2009. izdala službeni zahtjev za prikupljanje informacija o open source inicijativama, a zbog smanjenja troškova i Vlada Velike Britanije također pojačano traži ubrzano usvajanje open sourcea.
Hrvatska Vlada, međutim, još se ponosi vrlo dobrim cijenama koje je uspjela postići za instalaciju Microsoftovih softvera, a migraciju na besplatne platforme još ne smatra nužnošću, iako bi, ne računajući inicijalne troškove migracije na, primjerice, Linux, godišnje mogla uštedjeti oko 20 milijuna kuna!
Pregovorima između Središnjeg državnog ureda za e-Hrvatsku i Microsoft Hrvatska ostvarene su iznimno povoljne cijene koje su ugrađene u okvirni sporazum. U cijenu je uključeno i održavanje koje proizlazi iz SA (Software Assurance) podataka. “SA program podrške uključuje i niz povoljnosti kao što su besplatni voucheri za specijalističku obuku, eLearning sustav za sve zaposlenike, Home Use program za bagatelnu cijenu nabavke MS Office programa za vlastitu kućnu upotrebu i slično”, objašnjava Ivana Andrijašević iz Središnjeg državnog ureda za e-Hrvatsku.
Što je besplatno? Kada je u pitanju korištenje ili migracija na slobodni softver, Andrijašević napominje da je Vlada RH još 2006. donijela dokument “Odrednice razvitka i uporabe računalnih programa s otvorenim kodom u tijelima državne uprave”, ali objašnjava kako pojam “slobodni softver”, kada je u pitanju državna uprava, ne podrazumijeva uvijek potpuno besplatna rješenja.
“Postoji određeni skup rješenja koji se koristi bez naknade, ali u okruženju tijela državne uprave to nije praksa gotovo nigdje u svijetu. Neki proizvodi koje pojedinci kao građani koriste na svojim uređajima, nisu u istovjetnom položaju kao i programska rješenja namijenjena tijelima državne uprave”, upozorava Andrijašević.
I u Microsoftu Hrvatska smatraju kako se, iako se u pravilu softver s otvorenim kodom koristi bez dodatnih naknada, zapravo ne može govoriti o besplatnom softveru jer uz njega dolaze troškovi instalacije, implementacije, održavanja, kao i troškovi edukacije budućih korisnika.
Štoviše, smatraju kako je ukupan trošak nabavke i posjedovanja softvera na dulji rok niži u slučaju Windows rješenja nego ekvivalentnih rješenja otvorenog koda, iako to na vrlo konkretnim primjerima opovrgavaju iskustva brojnih državnih uprava u svijetu i Europi, kao i neki hrvatski korisnici.
Velika ušteda. U HULK-u pak ističu kako je cijena upotrebe slobodnog softvera zapravo cijena potrebna tek za njegovu implementaciju i korisničku podršku. “Primjerice, ako uža državna uprava za Microsoftov softver na godinu plaća prosječno 800 kuna po računalu, za slobodan softver treba izdvojiti 350 kuna, i to jednokratno.
Također, novac koji se ulaže u upotrebu open sourcea ostaje u cijelosti lokalnoj zajednici, odnosno lokalnom gospodarstvu. Drugim riječima, iz zemlje neće otići ni jedna jedina lipa”, tvrdi Mladen Rajačić iz HULK-a.
Kako su shvatili da u slobodnom softveru leži značajna ušteda, na upotrebu Linuxa na svojim računalima odlučili su se i u stožeru Ive Josipovića.
“Razlog naprosto leži u ograničenom budžetu. Naime, s obzirom na ukupan broj računala koja su nam potrebna u stožeru, korištenjem slobodnog softvera uštedjeli smo 100 tisuća kuna. Kada sam u stožeru ilustrirao razliku u troškovima, nije bilo nikakvog problema donijeti i odluku da se ide sustavno na Linux”, rekao je Marko Rakar iz stožera.
Kao glavni razlog protivljenju korištenja jeftinijih varijanti računarnih softvera, Vlada i Ministarstva spominju činjenicu nedovoljne informatičke pismenosti svojih djelatnika za koje bi prelazak na novi operacijski sustav predstavljao pravu “noćnu moru”.
“Gledajte, ni u jednoj školi nije zabranjeno koristiti slobodni softver, a postoje i škole koje ga upotrebljavaju kao što su, primjerice, Elektrostrojarska škola u Varaždinu ili Srednja škola Bol na Braču. Znači, inicijativa među profesorima informatike svakako je dobrodošla i nitko je ne brani. Međutim, kada je riječ o državnoj upravi, situacija je malo drugačija.
Znate, ljudi misle da poznaju MsWord jer znaju u njemu napisati dvije rečenice, a upitno je znaju li uopće otvoriti novi dokument. Bilo bi teško sada im zamijeniti softver na koji su se jedva naviknuli”, doznajemo iz Ministarstva znanosti, obrazovanje i športa.
Pomaci na misaonoj razini. Zašto Vlada RH i dalje inzistira na komercijalnim operacijskim sustavima? Rajačić pretpostavlja da razlog leži u neupućenosti i neinformiranosti, kao i nedostatku stručnog osoblja te nesklonosti odgovornih inovacijama i riziku.
Ulazak u dosad krizom vjerojatno najopterećeniju godinu, Središnji državni ured za e-Hrvatsku natjerao je na pomake u stavu prema slobodnim softverskim rješenjima, iako su ti pomaci tek na “misaonoj razini”.
“Činjenica je da nam u državnoj upravi otvorena programska rješenja nisu strana i da postoje određena, iako još nedovoljna znanja za korištenjem tih sustava, pa će možda gospodarska kriza s kojom se trenutačno suočavamo upravo biti dodatni poticaj da se sagleda i alternativa koja je na raspolaganju te naprave sve potrebne procjene vezane uz prelazak na otvorena rješenja”, govori Andrijašević.
Ukratko, država će, nakon što ju je financijska kriza zatekla prije više od godinu dana, u ovoj najtežoj godini barem razmisliti o tome što su to i kako funkcioniraju open source inicijative, a onda možda do izlaska iz krize, u državnu administraciju uvesti otvorena programska rješenja.
IZ HULK-a PORUČUJU:
Prilagodba ide u nekoliko minuta
”Uvijek postoji razlika jer softveri na Windowsima i Linuxu nisu isti, no gledajući s pozicije funkcionalnosti, računalo opremljeno Linuxom zadovoljava sve ili veliku većinu potreba. Praksa je pokazala, na bazi od tridesetak korisnika, da nema osobito dugačke prilagodbe na Linux. Ako se snalazite na Windowsima, i na Linuxu ćete za nekoliko minuta raditi bez problema”, tvrdi Marko Rakar iz HULK-a.
Njegov kolega Ivan Guštin dodaje da slobodni softver može zadovoljiti i naviku korisnika na isto sučelje i izgled radne površine kako bi nalikovao svom znatno skupljem pandanu Windowsima. Također, kaže kako nema nikakve razlike u potrebnoj razini informatičke pismenosti korisnika. Najbolji primjer je usporedba OpenOffice.org, Microsoft Office i Google Docs paketa te sustava kao što su MacOSX, Windows i Ubuntu Linux, gdje su kod svih navedenih ergonomska rješenja vrlo slična ili jednaka, objasnio je.
Najbolje su to prepoznali u svijetu, a Guštin ističe kako open source tvrtke u vrijeme recesije posluju znatno bolje od proizvođača i dobavljača komercijalnih softvera. Primjerice, tvrtka RedHat, najveći Linux dobavljač, ostvarila je prošle godine prihod veći za 25 posto.