Ma to vam je zapravo pogrešan naziv. Trebalo bi ih preimenovati u nešto drugo, ali ovako su navedeni u Uredbi o nazivima radnih mjesta u državnoj upravi pa ih onda tako i registriramo – kaže mi jedan djelatnik Ministarstva uprave.
Razgovor vodimo nedugo nakon što smo iz tog ministarstva dobili odgovore na pitanja o sistematizaciji radnih mjesta u državnoj upravi koja se nalaze u nedavno ustrojenom centralnom obračunu plaća.
Tema našeg razgovora su državni službenici – savjetnici.
Prema podacima koje prvi ekskluzivno objavljuje Globus, u lipnju ove godine iz državnog proračuna plaću je na svoj račun primilo čak 4260 službenika koji u nazivu radnog mjesta imaju riječ “savjetnik”.
Najviše njih, ukupno 491 savjetnik, zaposlen je u jednom od najmnogoljudnijih ministarstava – u Ministarstvu financija.
Neadekvatan termin “Ali koga to svi ti ljudi savjetuju?”, pitam svoga sugovornika iz Ministarstva uprave, ali on mi spremno odgovara kako je pojam potpuno neadekvatan za termin koji sugerira.
“Ispada kako ti državni službenici nekome dijele savjete, ali zapravo je riječ o pogrešnoj terminologiji koja zbunjuje. Savjetnik je, naime, najviše službeničko radno mjesto prije rukovodećega radnog mjesta, i ono zapravo služi kako bi se opisalo službenike koji su iznad referenata, bilo po odgovornosti posla koji rade, bilo po plaći koju primaju”, objašnjava mi moj sugovornik.
No, kako god taj termin protumačili, upravo su savjetnici preplavili ionako premasivnu državnu službu o čijem se rezanju tako nerado govori, pogotovo pred izbore.
U centralni obračun plaća, prema podacima koje ima Globus, dosad je ušlo 25.500 državnih službenika – dakle svi osim zaposlenika Ministarstva unutarnjih poslova s kojima bi brojka narasla na 53 tisuće.
Ipak, i na tako “krnjem” uzorku vidi se da savjetnici čine ni više ni manje nego 16,7 posto cjelokupne državne službe, što onda znači da su ministarstva i ostala tijela državne uprave među najvećim savjetodavnim tijelima u zemlji.
Ni konzultantske tvrtke ne mogu im konkurirati.
A od vrsta raznih savjetnika da ti pamet stane.
Recimo, u Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi sistematizirano je desetak vrsta savjetnika.
Naprimjer, imamo stručnog savjetnika, ali i njegovu “apgrejdanu” verziju, višeg stručnog savjetnika.
Postoji nešto što se zove upravni savjetnik, a njegova plaćenija verzija ispred je također dodala prijedlog “viši”.
Slično se kategoriziraju i informatički savjetnici – postoji osnovna, ali i jedna njegova viša verzija.
Stvarna slika Ipak, malo je dosad bilo poznato da su ta radna mjesta zauzela 15,2 posto kompletne državne službe sve dok Globus nije prvi zatražio da nam se iz centralnog obračuna plaća, dakle prvog registra u kojem je uopće moguće iščitati stvarnu sliku o kadrovima u državnoj upravi, dostave podaci o stvarnom katalogu radnih mjesta u državnoj službi.
Ovo smo istraživali zbog novih poruka Europske unije.
Baš su ovih dana sugerirali kako bismo – ako već ne znamo drukčije – minimalno šest milijardi kuna mogli uštedjeti ako ukinemo 20 županija, a time s državnog i lokalnih proračuna eliminiramo cijelu plejadu rukovoditelja i njihovih administrativnih službi koje su u jedinicama lokalne i regionalne samouprave narasli do granice neizdrživosti.
Dobro je da Europska unija još nije zavirila u prvi državni registar plaća jer je ono što pretpostavljaju sigurno daleko manje od stvarnog stanja i brojki.
Od Ministarstva uprave, osim podataka o broju službenika koji u opisu radnog mjesta imaju riječ savjetnik, Globus je zatražio i podatke o tri najzastupljenija radna mjesta u državnoj upravi.
Na prvome mjestu je takozvani “administrativni referent – sudski zapisničar” kojih je u državnoj upravi u lipnju ove godine bilo ravno 2.263.
Odmah iza njih na drugom se mjestu Globusove ljestvice našao “stručni referent” – njih 2.148 koliko ih je zaposleno u ministarstvima, uredima državne uprave, zavodima i drugim državnim službama.
Treći po mnogoljudnosti u državnoj službi je “viši stručni savjetnik”, zaposlenik kakvih trenutačno imamo 1438, a to je samo jedan od desetak vrsta savjetnika.
Podaci su posebno znakoviti kad ih gledamo u kontekstu načina na koji problem nabujale državne uprave pokušava riješiti hrvatska Vlada.
Outsourcanje Prvo je rješenje trebalo biti u raznim vrstama outsourcanja – dakle, izdvajanja pomoćnih službi iz sustava državne i javne uprave, što je Hrvatskoj navodno trebalo donijeti milijunske uštede.
S državnog proračuna trebalo je maknuti sve čistačice, kuhare, osobe zadužene za pranje i glačanje rublja, vozače i zaštitare, ali se od toga brzo odustalo bez da je Vlada javnosti ikad pokazala rezultate istraživanja o mogućnostima ušteda kroz outsurcing.
Onda je ipak odlučeno da ćemo sve te djelatnosti izdvojiti u zasebnu državnu “spin of” kompaniju – ali i dalje ostaviti na državnom proračunu pa je ostalo nejasno gdje će nastati uštede.
Zatim se javio i ministar financija Boris Lalovac koji je rekao kako Centralni obračun plaća broji 20 tisuća službenika s primanjima većima od 10 tisuća kuna, i kako to hitno treba rezati.
U zemlji ne postoji nijedan stručnjak za javnu upravu koji bi takav potez pozdravio nego se od Vlade i dalje zahtjeva ono što je obećavala na početku mandata: da srežu broj državnih i lokalnih službenika i namještenika, posebno rukovodećeg osoblja kojeg je u pojedinim institucijama gotovo više od običnih službenika.
Evo, to se vidi iz Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva pomorstva, prometa i veza koje je na naš upit Globusu dostavilo sistematizaciju svojih radnih mjesta.
To je pozamašan dokument – katalog radnih mjesta i opisi njihovih zadataka ispisani su na 420 stranica, koliko je bilo potrebno da bi se obuhvatilo sve osoblje ove institucije.
A prema tom dokumentu izlazi da je u Ministarstvu prometa predviđeno 137 radnih mjesta za referente, ali je zato više rukovodećeg osoblja s izdašnijim primanjima.
Voditelja odjela je 96, tu je još i 40 voditelja službi, a ne smijemo zaboraviti niti na 18 načelnika sektora.
Na jednog stručnog referenta u tom ministarstvu tako dolazi 1,12 rukovoditelja, što je impresivna brojka.
Voditelji odjela Kako je u cijeloj instituciji predviđeno 1035 radnih mjesta, izlazi da na načelnike sektora te voditelje službi i odjela otpada 15 posto, a gdje su onda još svi oni silni voditelji odsjeka i pododsjeka, glavni tajnici i savjetnici ministra...
Broj rukovoditelja velik je i na razini COP-a.
Prema podacima koje je Globusu dostavilo Ministarstvo uprave, u lipnju ove godine od 25.500 državnih službenika njih 1328 dobilo je plaću na radnom mjestu “voditelja odjela”.
Većina njih odnosi se na voditelje odjela ministarstava, zavoda i državnih ureda, a nešto je voditelja odjela raspršeno i kroz 20 ureda državne uprave.
Koliko voditelja odjela postoji po pojedinim ministarstvima može se vidjeti iz njihovih Uredbi o ustrojstvu.
Globus je pronašao ministarstva s najvećim brojem odjela: to je Ministarstvo unutarnjih poslova koje ima 457 odjela, a odmah iza njega dolazi Ministarstvo financija s 382 zasebnih odjeljenja.
Na trećem je mjestu Ministarstvo poljoprivrede u kojemu ima 153 odjela, 106 nalazi ih se u MORH- u dok najmanji broj odjela imaju Ministarstvo uprave (samo pet komada) te Ministarstvo zaštite okoliša s osam odjeljenja.
Svako od njih, naravno, ima i vlastitog rukovoditelja.
Ali tu su onda i više ustrojstvene jedinice koje se zovu službe.
U Ministarstvu financija ustrojeno je 277 službi, Ministarstvo poljoprivrede ima ih 63, Ministarstvo vanjskih poslova nabujalo je na 54 službe.
I te ustrojstvene jedinice, pogađate, imaju svoje rukovoditelje, voditelje službi s pozamašnim koeficijentima i primanjima.
Sudeći prema broju službi koje su po ministarstvima, zavodima i uredima državne uprave ustrojene raznim uredbama (ovdje smo isključili MUP jer njihove podatke iz registra plaća nismo dobili), broj službi popeo se na 957 pa je za pretpostaviti da otprilike toliki broj voditelja prima plaću iz državnog proračuna.
Kome pomažu pomoćnici Koliko imamo rukovodećeg osoblja, najbolje pokazuje primjer ureda državne uprave koje je ministar uprave Arsen Bauk odlučio reformirati (dakle, smanjiti).
Njih vodi 20 predstojnika s 20 zamjenika, u njima su ustrojene ukupno 162 službe i ispostave, a te se službe potom još račvaju na 126 odjela.
To sve skupa čini brojku od 328 rukovoditelja, što je jednako ukupnom broju zaposlenika ureda državne uprave Splitsko-dalmatinske županije, a taj bi broj rukovoditelja bio dovoljan i da popuni tri ureda državne uprave Brodsko-posavske županije (tamo je sistematizirano 114 radnih mjesta).
Sudeći prema brojkama koje je prikupio Globus, čini se da savjetnici i rukovoditelji čine pozamašan dio državne službe kojoj se inače spočitava nestručan kadar, prevelika brojka pomoćnog osoblja, višak vozača, daktilografa i svega ostaloga.
Na uzorku od 28 tisuća državnih službenika koji plaću primaju putem novoustrojenog registra, Globus je pobrojao 4260 savjetnika, 1328 voditelja odjela te 957 voditelja sektora.
Iz Ministarstva uprave dobili smo i podatak da u državnoj upravi radi još stotinu tajnika na rukovodećim pozicijama (to su većino glavni tajnici), 97 voditelja odsjeka te 87 voditelja pododsjeka.
Tu su još i 103 zaposlenika koji u imenu svog radnog mjesta imaju naziv “pomoćnik”.
U čemu točno pomažu nije jasno, ali kad se zbroji sve to osoblje, izlazi da na 25.500 državnih službenika dolazi 27,2 posto savjetnika, pomoćnika te voditelja odjela i službi, što je nešto drukčija slika državne službe od one na koju smo naviknuti.
Zbog usporedbe, na tom istom uzorku državnih službenika zaposlene su 225 osobe koje u nazivu svog radnog mjesta imaju riječ “tajnik”.
Iz te su brojke isključeni glavni tajnici ministarstava – ona se odnosi na klasično, tajničko osoblje – pa onda izlazi da ono čini samo 0,8 posto državne službe.
I koga ćemo sada outsourcati?