U očekivanju završnih riječi optužbe i obrane na suđenju trojici hrvatskih generala u Haagu, koje bi trebale biti dane u svibnju, a presuda se predviđa početkom ili, najkasnije, potkraj ljeta, haško Tužiteljstvo nije optimistično

Kada je donedavna glavni tužitelj u procesu protiv hrvatskih generala u Haagu Alain Tieger napustio taj slučaj i preuzeo ulogu glavnog tužitelja u postupku protiv Radovana Karadžića, u kuloarima Tribunala navodno su Tiegera ogovarali tužitelji koji su ostali raditi u procesu protiv trojice hrvatskih generala – Ante Gotovine, Ivana Čermaka i Mladena Markača – čije je suđenje sada u završnoj fazi. Naime, još traju ispitivanja svjedoka koje je pozvalo sudsko vijeće u svrhu pojašnjenja nekih tema iz postupka, a kada taj dio bude gotov, tužiteljski i odvjetnički timovi trebali bi iznijeti svoje završne riječi.

Je li Tiegerovo odustajanje od ovog slučaja pred sam njegov finale, prije davanja završne riječi, bilo motivirano profesionalnim izazovom preuzimanja “haškog slučaja broj jedan”, kako figurira postupak protiv Karadžića, ili je to bilo “napuštanje slučaja koji za tužitelja loše stoji”, kako neki vide njegovu odluku, može se samo nagađati. Bilo kako bilo, završne riječi trebale bi biti na rasporedu u svibnju, s tim što će tužitelji govoriti u svom završnom obraćanju dva dana, a obrane generala po jedan. Nakon toga očekuje se presuda; ili će biti izrečena prije ljetne stanke u radu Tribunala ili, realnije, odmah nakon povratka s godišnjih odmora, početkom rujna.

No, po informacijama iz izvora bliskih Sudu, presuda generalima mogla bi biti priopćena čak prije ljetne sudske stanke, odnosno prije 24. srpnja.

Presuda trojici hrvatskih generala dočekuje se u redovima odvjetnika obrane s optimizmom. Ona će biti povijesni događaj jer je riječ o prvoj i jedinoj presudi za optužnicu protiv hrvatskih časnika koji su ratovali na teritoriju Hrvatske.

U trenutku kada se ništa bitnije oko slučaja nije događalo, pa čak se utišala i “trakavica” oko topničkih dnevnika, odlukom sudskog vijeća da se o tome više neće raspravljati u sudnici, nego na posebnim tripartitnim sastancima, kao grom iz vedra neba pozornost na slučaj Gotovina vratio je srbijanski predsjednik Boris Tadić izjavom da ne bi bilo dobro da Gotovina bude oslobođen. To je izazvalo brojne reakcije, upućeni su zapazili kako je premijerka Jadranka Kosor promptno reagirala te okarakterizirala Tadićev istup kao politički pritisak na Sud. Isto tako “zabilježeno je” kako predsjednik Josipović uopće nije reagirao.

Gotovinin odvjetnik Luka Mišetić odmah je reagirao rekavši “kako je Tadićeva izjava politički pritisak na Sud, ali to što predsjednik Srbije spominje generala Gotovinu u kontekstu oslobađajuće presude jest vrlo dobar znak, jer je on, sigurno, dobro obaviješten”. Na našu molbu da dodatno komentira Tadićevu izjavu i ostala zbivanja u vezi s predmetom Mišetić nam je ljubazno odgovorio kako je sve rekao u svojoj izjavi neposredno nakon Tadićeva istupa, a da je predmet u završnoj fazi te da će sve reći u završnoj riječi. Od njega smo još samo uspjeli izvući kako su on i njegov tim optimisti, a potvrdio nam je da i sam general Gotovina vjeruje u pozitivan ishod.

Odvjetnici iz druga dva tima, kako saznajemo, slično razmišljaju, pa smo stoga razgovarali s dobrim poznavateljima haških prilika od kojih su neki donedavna radili u timovima haških optuženika. U očekivanju sudskog pravorijeka tročlanog sudskog vijeća u Haagu osobe koje su bile izravno uključene u proces od početka jednoglasne su u ocjeni da je bilo teško krenuti u ovaj postupak i osporavati dokaze Tužiteljstva jedan po jedan, no sada, prije samoga kraj, uvjerene su da su obrane učinile dobar posao. Uspjele su, smatraju, okolnosti koji im u početku nikako nisu išle u prilog, okrenuti u korist svojih branjenika, pa se i nadaju da će završna presuda to i pokazati. Naravno, s približavanjem tog dana, očekivano je da raste i nervoza.

No, nekoliko su ključnih trenutaka u suđenju analitičari, bivši članovi odvjetničkih timova, rekonstruirali kao vrlo bitne da promjenu percepcije slučaja.

Svi su oni shvatili Tadićevu izjavu kao pritisak na Haški sud te aktivnost usmjerenu na pripremanje srpske javnosti na povoljan ishod suđenja za Gotovinu, Čermaka i Markača: “To je, u biti, koordinirana diplomatsko-političko-obavještajna akcija koja je počela od zahtjeva da treba ukinuti proslavu Dana domovinske zahvalnosti, nastavila se Tadićevom izjavom o slučaju Gotovina, a kulminirala uhićenjem Ejupa Ganića u Londonu. One koji se čude ovakvim Tadićevim potezima trebalo bi podsjetiti da je njegov otac akademik Ljuba Tadić jedan od autora Memoranduma, koji je davao snažnu potporu odcjepljenu Republike Srpske Krajine i Karadžićeve Republike Srpske te njihovu ujedinjavanju sa Srbijom. S tom je svrhom neposredno prije Oluje i gostovao u Kninu i u jednoj cjelovečenjoj televizijskoj emisiji podržavajući Martićeve i Karadžićeve namjere.“

Najveće iznenađenje na suđenju u Haagu, šokantni trenutak, bilo je svjedočenje Mile Mrkšića, bivšeg generala JNA, osuđenog za ratne zločine, koji je svjedočio u korist obrane, premda je nevoljko na to pristao, odbivši isprva poziv Gotovinina branitelja Luke Mišetića. Mrkšić je kao svjedok i kao general koji je bio suprotstavljen Gotovini i ostalima na bojnome polju govorio o tome kako su vojni manevri izgledali i objasnio zašto je na kraju bilo nužno povlačenje. Rekao je tako da je prvi topnički udar na Knin, kada su gađani vojni ciljevi, bio tako točan da je njega osobno, kao generala, zanimalo “otkud tolika preciznost da se pogode tako mali ciljevi u gradu”. Odluka o evakuaciji stanovnika donesena je, rekao je u haškoj sudnici Mrkšić, bivši zapovjednik krajinske vojske, osuđen na 20 godina zatvora zbog pomaganja u ubojstvima na Ovčari, zato što su se bojali opkoljavanja i odsijecanja.