Predstojnik Klinike za bolesti uha, nosa i grla i kirurgiju glave i vrata na zagrebačkom Rebru, član Nacionalnog vijeća HDZ-a, u razgovoru s Darkom Hudelistom priznaje da je spreman čak prekinuti blistavu liječničku karijeru kako bi “spasio HDZ od sloma” te prvi put javno govori o svojoj obiteljskoj prošlosti i političkim korijenima

Prije početka intervjua, dr. Drago Prgomet (rođ. 1965.), jedan od kandidata za novog predsjednika HDZ-a, ispričao mi je vrlo aktualan vic. On glasi: Dolazi gimnazijalac, maturant, ocu i s ponosom kaže: »Tata, odlučio sam, upisat ću medicinu.« Ponosni otac kaže: »Odlično, a zbog čega?«

» I ja želim postati predsjednik HDZ-a!« - odgovori maturant.

Prgomet inače nije od onih ljudi koji bi zabavljao novinare pričanjem anegdota ili viceva, barem ne u onim trenucima kad je ispred njega uključen diktafon. Ali čim se magnetofon isključi, u hipu se promijeni i postane vrlo razgovorljiv, pa i duhovit. I nadasve otvoren.

Naime, kad smo završili s intervjuom i kad smo se već polako rastajali, rekao mi je da je on gotovo sto posto siguran u svoju pobjedu 20. svibnja i da će mi tada dati sasvim drugačiji, puno atraktivniji intervju. Tek sam u tom času postao svjestan da je on najiskrenije uvjeren da će postati novi predsjednik HDZ-a, usprkos tome što ga politička javnost ubraja u autsajdere. Ako sam ga dobro shvatio, on smatra da će mu najveći konkurent na izborima biti Milan Kujundžić, kao potpuno novi kandidat. Za one ostale, iako je riječ o medijskim zvijezdama, ne vjeruje da će uspjeti osvojiti naklonost većeg broja izaslanika na izbornom saboru HDZ-a. Vidjet ćemo hoće li se ta njegova barem na prvi pogled previše smjela prognoza ostvariti.

Rođeni ste u Žeravcu pokraj Dervente, u Bosni i Hercegovini…

- To je mjesto između Dervente i Broda.

Čiji je to danas teritorij?

- Republike Srpske.

To je onaj čuveni srpski koridor uz rijeku Savu?

- Da, to je taj dio koji ide do Bijeljine i dalje prema Srbiji.

Postoji li još u Žeravcu nešto što je vaše?

- Sve je porušeno i spaljeno, osim što je jedan od moje braće tamo napravio kuću u koju povremeno navrati.

Kad ste zadnji put bili ondje?

- Prije godinu dana. To je inače vrlo jaka katolička župa koja je prije rata imala 17 svećenika i više od 30 časnih sestara. Danas crkve više nema, sravnjena je sa zemljom, ali postoji prostor koji je prilagođen potrebama bogoslužja, kao i župni ured u kojem živi svećenik.

INTERVJU U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA